Archive for March, 2008

Facebook na 22 jezika

Auuu, beat this! Facebook je rešio da poveća svoju svetsku dominaciju time što prevodi svoju aplikaciju na 22 jezika. Nema naših koliko sam primetio, ali verovatno će uskoro biti i toga, ili makar jedan jezik za ceo region.

Kancelarija - da i/ili ne

Office space

Para nikada dosta, a i onda kada ih ima uvek vam se čini da biste ih mogli uložiti u nešto pametnije, u sam posao. Kupiti još koji server, ili pojačati reklamu, štagod. Upravljanje finansijama je od istinskog značaja u celoj ovoj priči, napraviti prioritete u trošenju novca, i obezbediti dobar ROI. Zvuči lako zar ne? No nije baš tako.

Čitajući startup vukove, poput Cubana, postavljam sebi pitanje koliko je zaista važna kancelarija u poslovanju jednog manjeg startupa. Oni javljaju da nije, i da predstavlja uzaludno trošenje novca, novca koji bi se mogao uložiti u neku od gore navedenih stavki. Ali opet da li je zaista tako?

Prednost kancelarije jeste radna atmosfera, stvarane podsvesne slike o kancelariji kao mestu na kome se radi, ali i prilika da okupite ekipu na jedno mesto, time zajedno doprinosite rešenjima. Današnja telekomunikaciona rešenja se trude da premoste fizički jaz i to jeste donekle moguće, ali za prave rezultate ću se ipak pre odlučiti za konzervativniju varijantu. Uz sve to imate i onaj deo vezan za profesionalnost i ozbiljnost same kompanije. Bar je tako u ovim našim zemljicama.

Ali toliko novca nema? Ovo jeste problem, i u tom slučaju ne treba napustiti posao, jer ne možete priuštiti sebi kancelariju (kancelarije u Beogradu predstavljaju dosta ozbiljnu stavku u budžetu). Pa šta onda raditi? Moj predlog je naći stan koji će imati 1 sobu više nego što Vama inače treba za život. Sobu za posao. Na svaki način pokušati distancirati svoj životni prostor od radnog, jer će Vas ova kombinacija sigurno dovesti do očajnih rezultata kako na ličnom, tako i na poslovnom planu (pričam iz iskustva). Računar na 5m od kreveta priznaćete ne deluje toliko motivišuće za posao, kao ni cimeri i porodica, a opet ni društvo ne voli kada je tu a Vi visite za kompjuterom i kao radite pred njima. Možda neće u potpunosti zameniti kancelariju, ali će donekle doprineti radnoj atmosferi i većoj produktivnosti.

Kakva su Vaša iskustva? Kancelarija ili stan, LWP (laptop-wireless-priroda) ili pak nešto treće?

Saveti startupima

Da oživim malo i ovu kategoriju. Sjajna kolekcija članaka izdvojena od čuvenog startup čike Berislava. Saveti startupima koji tek kreću od onih koji su itekako uspeli u belom svetu. Ovo je MUST DO!

I bi blog…

Može se nazvati i selidba 146. Blog je preseljen zahvaljujući flylordu na njegov server GuruServe, i nadam se da će posle 2 meseca konačno normalno raditi. Inače kod njih držim veliki broj sajtova, i jako sam zadovoljan, te eto preporuke za normalan i jeftin hosting u Srbiji. Malo reklame nije na odmet :)

Užasno je glupo kada prosipate priču o profesionalizmu i blogovima, a pritom Vam sopstveni blog ne radi, što mu dodje nešto kao domaća “u kovača kuća bez kukača”, samo u virtuelnim vodama. I ako sam ovo hteo jako davno da uradim, tj čim sam primetio probleme sa starim hostingom (hvala onima koji su mi na ovo ukazali) jednostavno nisam stizao. Ovo je jedan od najzaposlenijih perioda u mom životu, došao je onaj period kada mi se nefokusiranost na 1 ili u najgorem slučaju 2 posla obila o glavu, što nespavanjem, što izgubljenim klijentima, nezadovoljnim prijateljima i još nekim stvarima. No to je valjda život, uči se svakodnevno, što ne ubije, učini te jačim…

No bolje da više ne smaram o sebi i svom životu, vidim da mi ti postovi i nisu baš najčitaniji, te je red da se vratim webu, i svemu onome što svakoga dana naučim, a toliko je toga, vodeći za mene najbolji sajt na svetu Furku.

Kotler je bio u pravu. Ko radi srcem nema konkurenciju.

Čitamo se!

Kad mi je teško

Kući sam posle 3 meseca, i kao uvek kada dodjem ovde, krenem u sveopšte prevrtanje sopstvene imovine, potraga za nečim zanimljivim, potraga za prošlošću i onoj bezbrižnosti koje se svi nekad setimo. I uvek iskopam nešto zanimljivo. Bilo da je to Ginisova knjiga rekorda iz 1991, sa sve MJ na prvoj strani, ili neke svoje krejzi sveske, sa svim i svačim. Jedna od njih je izronila…

Nekada sam pisao pesme. Bio sam prvi razred, i tada je to bilo cool. Malo sam prepisivao stihove, i kombinovao to u svoje pesmice. Onda sam napisao pesmu pod istim nazivom kao i ovaj blog posle čega nisam napisao ni jedan jedini stih. Evo već 15 godina.

Kad mi je teško

Kad mi je teško
kad gubim san
izmislim pesmu
tonem u dan.

Kad mi je teško
i dosadan dan
zavitlavam se :)
i prodje dan.

Kad mi je teško
i napravim ranu
i krv teče
u zlom danu.
Ja uzmem zavoj
zavijem ranu
i uzvratim
prokletom danu

Od rodjenja bio sam emo. Učiteljici se nije svidela pesma, rekla je da sam prepisao. Nikada više nisam napisao pesmu. Valjda maloj deci nije moguće biti teško. Verovatno i jeste tako…

Nije sve u giljama

Michael Jordan je moj drugi (ili treći ne mogu da se setim) otac. Kriv je za većinu mojih ožiljaka na laktovima i kolenima, na satima i satima prikucanim za TV, na basketari koju još uvek držim pored kreveta. On je bio jedini, a tržište će sve učiniti da to valorizuje što je moguće bolje, na ovakvim paćenicima poput mene.

Medjutim, ova reklama krije vrlo zanimljivu priču iza sebe. Nije sve u patikama, već u načinu na koji se koriste. Nije sve u novcu, ogromnim količinama istog, i svemu što se vrti oko toga. Smarter a ne harder, funkcija a ne forma. Pogledajte reklamu, verujem da će vas inspirisati da još snažnije krenete u pohod ka svojim snovima.

Napomena:
blog još uvek zaebava, sutra ću verovatno opet promeniti server, nadam se da će sada biti sve ok. Hvala na strpljenju…

Laka - Pokusaj

Evo me u Sarajevu (mah mah), po treći put u ovom prel(ij)epom gradu, ali prvi put na malo duže, što sam naravno iskoristio da upoznam bolje grad, ljude i Bosnu u celini. I obzirom da sam predmet sprdn*e zbog Eurosonga i Marije Serifovic (ko razume shvatice ;) ) došao sam i do bosanskog predstavnika na Eurosongu Lake.

Jako čudna pesmica na prvo slušanje, ali se bolesno uvlači u uši :) već je 30x slušam od juče. Leka je nekakav groteskni pevač, sa ne baš zavidnim glasovnim mogućnostima (ili se ne trudi) ali je pesma kao što rekoh baš zarazna. Ko zna, možda Bosna ponese pobedu na predstojecem Eurosongu i izazove jos vece negodovanje zapadne alijanse prema ovom takmicenju. Ko prezivi pricace, do tada uzivajte uz Laku. Bicete makar na kratko veseliji :)

Furka.com - Žurka koja nikada neprestaje