Most i ćuprija

Ko ne plati na mostu platiće na ćupriji! Tako stara izreka a tako sveprimenljiva. Često korišćena da nas zaplaši o tome kako trebamo celog života činiti dobro kako bi nas dobro i pratilo u daljem životu, kako trebamo biti pošteni i sve ono što ovo vreme tako vešto izvrće. No, ova izreka, pored one čuvene engleske, Nisam toliko bogat da bi kupovao jeftine stvari, verovatno predstavlja suštinu ličnih finansija, glavobolje većeg dela članova ove naše simpatične planete.
Uskoro menjam stan, usled kadrovske promene u ovom stanu ali i dosta izmenjenih životnih potreba od dana kada sam se uselio u ovaj stan i danas. I cimer se zaposlio i Banjica mu je zaista daleko od novog radnog mesta, a sat vremena spavanja, i to u 6 ujutru nije nešto što se tek tako baca. Razumem ga, zakup stanova u gradu jeste dosta skuplji, medjutim, da li je to i slučaj sa ukupnim mesečnim troškovima vezanim za mesto stanovanja. Ako pametno birate mesto stanovanja, NIJE!
Razmislite malo i stavite troškove na papir
Igrom slučaja stan na Banjici nam je odgovarao, kako je fakultet na koji ne idemo dosta blizu, nekih 20 minuta peške, što je za lokaciju na kojoj bi trebalo da provodim dobar deo vremena zaista luksuz u Beogradu. Medjutim u poslednje vreme, kako se i sve češće bavim nekim relativno ozbiljnijim poslovima ali i više blejim po gradu, troškovi su mi se poprilično uvećali. Kako? Prosto! Neka je zakup stana 100 eur, koliko je prosečna suma koju izdvajaju studenti za život u Beogradu. Neka su i troškovi režija (struja, kablovska, infostan, Internet) 25 eur, koliko takodje recimo može biti prosek za jedan osrednji stan. To je 125 eur mesečnih troškova stanovanja. Nije puno, priznajem.
Ali!
Obzirom da živim na 30+ minuta od centra grada klasičnim GSP prevozom, često pribegavam ili taksiju ili ekspres busevima. U slučaju ekspres buseva to i prodje koliko toliko normalno, vožnja je dosta brža klima je tu a to zadovoljstvo u 2 pravca košta 160 din ili 2 eur. No nema uvek i svuda ekspres buseva, a i ja baš volim da spavam tako da mi često ne gine da platim taksi koji je od mene do centra grada 600 din, plus kako ima kučića u kraju često ni kraće destinacije noću ne pešačim već se koristim opet taksijem što je obično oko 300 din.
I da stavimo to sve na papir. Recimo da 10x mesečno koristim ekspres bus, što je 1600 din (20 eur), 3x taksi do centra grada (1800 din - 22 eur) i nek bude 2x noćni taksi 600 din (8 eur ), što je recimo realan okvir mojih troškova transorta mesečno. To je 50 eur!
Dakle, mene moj stan, shodno mojim životnim navikama koje su se promenile tokom godina zapravo ne košta 125 već 175 eur, što nije mala razlika, plus ovi troškovi od 50 eur mogu svakako da se povećaju par puta leti recimo kada mnogo češće izlazite.
Šta raditi? Analizirati realnu situaciju i troškove koji nastaju, i ako mnogo lepše zvuči činjenica da vi plaćate stan 100 eur, to zapravo nije istina i to je verovatno onih 50 eur za koje se pitate gde svaki mesec nestaju. Umesto da lažete samog sebe možete obezbediti sebi mnogo lakši i život sa manje stresa time što ćete promeniti lokaciju življenja, možda će Vam fiksni trošak izdavanja stana biti veći ali na kraju kad pogledate rezultat je isti. Novca naravno nikad dosta, ali ne dozvolite da Vas prividno povoljne stvari zavaraju već sagledajte malo širu sliku.

Comments(12)








