Arhiva za December, 2009

365. dan godine 2009.

ngeg

Kako je poslednji dan godine verovatno ste već nadobijali gomilu neverovatnih čestitki koje zajedno šalju manje više istovetnu poruku, želeći vam jako srećnu novu godinu. Tako da ova moja čestitka nema nikakvog smisla, štaviše možda će vas i smoriti jer ih je bilo previše ovih dana. Ipak, zaslužili ste da vam čestitam pa sam se potrudio da malo iskočim iz klišea i umesto jelke, zeka i leptirića stavim Marvina, depresivnog robota iz Autostoperskog vodiča kroz galaksiju čije ponašanje i osećanja ponajbolje opisuju godinu iza mene. No, ovo nije mesto za rekapitulaciju već samo za čestitku, ovo prvo ću za vikend uz kafu kad se otreznim.

Šta reći sem u sledećoj godini samo bez panike, na kraju krajeva to je samo još jedna godina, i u najgorem slučaju može biti gora od ove. Navićićemo se nekako, ali bi bilo bolje da makar jednu godinu odahnemo od izigravanja kameleona.

Ako ne bude neki smak sveta ili porani ova 2012-ta čitamo se i narednih 365 dana. Dankešen!

Nebojša Radović Eniac

Avatar najbolji film svih vremena?

Danas je jako teško, pre svega zahvaljujući društvenim medijima, da ostanete neobavešteni o nekoj novoj cool stvari koja se pojavila među nama. Pogotovu kada su to stvari od opšteg interesa poput filmova, a kašnjenje od sedam dana može u potpunosti od silnih prepričavanja i da ubije čar. I upravo tako u prethodnih sedam dana bio sam bombardovan o tome kako je Avatar stigao i mnogima promenio živote, poglede na kinematografiju itd, itd. Došlo se i do pomalo pretencioznih izjava da je to najbolji film ikada, pa se postavlja pitanje da li je zaista tako?

tn_avatar-movie-photos

Kada se samo progovori ime Džejmsa Kamerona, i u uvodnom trejleru navede par filmova koje je radio (Terminator, Titanik…) shvatite da baja nije za zezanje, već da je u pitanju kralj Holivuda, čovek koji zna da potroši puno ali i zaradi mnogo više para, i Avatar je po svemu sudeći sledeći impresivni naslov u njegovoj biografiji.

Međutim, problem sa senzacionalnim filmovima poput Avatara je što će retko ljudi reći nešto protiv njega, svi će govoriti o tome kako je life-changing experience, nešto najlepše što su videli u životu i kako će još 14 puta otići u bioskop. No, plašim se da  ljudi po konformizmu vole da prate druge i dele neko opšte razmišljanje, te i odavde uglavnom savršeno pozitivni komentari.

Da se odmah ogradim, ovo ne znači da je Avatar loš film, naprotiv, revolucionaran je, ono što donosi sa tehničke strane u potpunosti menja način konzumiranja filmova, te verujem da će u budućnosti Avatar za efekte biti ono što je Matrix bio pre 10 godina. Prvi put sam gledao 3D film u bioskopu i zaista je očaravajuće, a na trenutke i nemoguće, pratiti gomile detalja koje su integrisane u Pandoru, imaginarni svet na kome živi rasa Na’vi, koji su i glavni junaci ove priče. Avatar tako postaje na trenutke najlepša bajka ikada ekranizovana, predstavlja otelotvorenje našeg sveta iz mašte, svetlog, šarenog, lepšeg, drugačijeg te ne sumnjam da je ovo zakucan pik kada je Oskar za vizuelne efekte u pitanju.

Priča je korektna i dinamična. 162 minuta koliko traje film zaista brzo prođe ne ostavljajući vam vremena za dosadu. Dovoljno je plitak da ga shvate široke narodne mase i dovoljno poučan da ostavi neku poruku iza sebe. Opet, priča po sebi nije revolucionarna, lepa je, ima sve elemente jako komercijalnog filma, fensi predele, patetične ljubavne scene, kul leteće objekte i naravno tuču sa glavnim na kraju filma. Naravno, dobar deo toga je već viđen, deo priče podseća čak i na Pokahontas, a o ksenofobiji ljudskog roda postoji toliko snimljenih filmova, ali ono što razdvaja Kamerona od ostalih jeste način na koji on sklapa sve ove priče u jednu celinu. Film naprosto šeta vaša osećanja od gorčine zvane korporativni svet, do ponosa što bunt nikada ne umire, i što će se uvek pojaviti iznenada sila koja rešava stvar.

Baš ta činjenica da dobro nekako pobeđuje mi je nekako umrljalo celu sliku o ovom filmu. Pouka da ćemo se i pored svih sranja koje pravimo nekako izvući, kako dobro i prave vrednosti uvek pobeđuju je previše ofucana. Verujem da bi mnogo jači efekat ostavio šok zbog uništenja jednog sveta. Poruka koja pokušava tokom celog filma da se prenese, o značaju prirodnog balansa i opštih vrednosti gubi svoju jačinu na samom kraju, umesto šamara ljudskom ponašanju doživljavamo happily ever after, i na sve to ona patetična ala Celine Dion pesma. Ali, ko sam ja tu da se pitam, kada je pola milijarde dolara u pitanju pouka je manje bitna od onoga šta ljudi žele da vide.

I na kraju, da li je Avatar najbolji film svih vremena? Sigurno ne, ali to nikako ne znači da je loš, štaviše potrebno je odgledati ovaj film da biste bili deo onoga što dolazi. Tehnološki revolucionaran probudiće geeka u svakom od nas, a pitkost i zanimljivost učiniće da ovaj obori sve rekorde gledanosti u domaćim i svetskim bioskopima. I pored svega toga ovo nije dovoljno da ovakav film poredite recimo sa Kumom. No možda sam i ja odveć mator, pa poput mojih starijih kolega koje poštuju zvuk jedino sa vinila, ne želim da priznam film u kome glavni glumci predstavljaju zapravo 3D animaciju. Moguće, na kraju mišljenje je subjektivna kategorija a neće mi biti ni prvi put da grešim, na vama je da doživite ovu avanturu na svoj način.

Od mesta za saksiju do popularnog Internet izraza

U poslednje vreme međ Internet svetom reč niša je nešto poput mantre, neizostavni sastojak svake konverzacije, a bogami i ovde se poprilično koristila u prethodnih nekoliko godina. Međutim, kako to obično biva u tom istom Internet svetu, i ako većina zna šta to znači, dobar deo te većine ne zna nikome da objasni to značenje te se na Twitteru povela interesantna polemika oko značenja i eventualnih sinonima date reči. Pokušaću da dam odgovor na to pitanje, pritom napominjući da nisam lingvista te moje viđenje značenja ne mora biti i ono pravo.

photo by: Ken McCown

Interesantno je kako je reč niša u mom životu dobijala nova značenja. Kao klinac prva asocijacija na nišu mi je bio izvdojeni deo dnevne sobe u kome je bila kuhinja i trpezarija, blago izdvojen ali opet deo celine. Zatim dolazi vožnja i polaganje testova, gde uvodimo izraz niša za autobuse, koji označava prošireni deo puta koji služi za parkiranje autobusa. Dolazimo i do ovog našeg, trećeg značenja koji treba da označi određeni deo ljudi na tržištu koje imaju ista interesovanja i kao takvi mogu predstavljati “nišu”. Radi preciznijeg definisanja termina niša, i njegovog porekla hvatamo se i rečnika te je niša:

arh. obličasto udubljenje u zidu, izdubak, slepi prozor; obično služi da se u nju stavi kip, poprsje ili drugi kakav ukras – Vokabular

odnosno isto to samo na engleskom

a hollow place in a wall, often made to hold a statue

ali i

an opportunity to sell a product or service to a particular group of people who have similar needs, interests etc – Longman

Očito nam je bliži drugi prevod niše koji se odnosi na tržište, pa kada kažemo niša zapravo mislimo na tržišnu nišu odnosno niche market koji je po wikipediji podskup tržišta koji se odnosi na sve one na koje specifični proizvod cilja.

Sada, uz sve ove definicije nam je i jasnije poreklo reči niša. Niša jednostavno predstavlja izdvojeni deo neke veće celine, u ovom slučaju tržišta, koji se kao takav može nazvati podcelinom zbog određenih fizičkih (kao deo dnevne sobe, ili puta) ili psihičkih (ista interesovanja) osobina.

Suština je ista, samo su izmenjene uloge: Ko bi rekao, ono što je nekad predstavljalo mesto za saksiju ili bistu, danas je jedna od popularnijih stavki u rečniku Internet preduzetnika…

Hvala Ivani, Milošu i Mimi na pomoći i iniciranju ove zanimljive diskusije.

Doček Nove godine 2010

Prošle godine sam pisao o fenomenu sajtova sa ponudama za novu godinu, ove godine je to još izraženije pa nije loše podsetiti se.

Tweetokracija 2 – dan kada sam prodao dušu mainstreamu

Prva regionalna konferencija o Twitteru, koja se održala pre mesec dana je nekako prošla bez mene, ali već drugoj nisam mogao odoleti. Desila se i Tweetokracija 2, još jedna poseta Zagrebu i naravno još jedan tweetup. #epicwin rekao bi Borja

Tweetup Zg by Hrvoje Mihajlic

Verovatno najbolji dokaz da sam se gotovo odomaćio u Zagrebu je sve popularniji Zagreb tag na ovom blogu. Stoga retko odbijam pozive iz glavnog grada komšija, pogotovu ako je povod neka cool konferencija. Ovog puta zadatak je bio zaista težak, umesto pukog social media evanđelizovanja hteo sam da pokažem neki realni primer, a svakako jedan od pogodnijih i uspešnijih bilo je vođenje Story.rs naloga na Twitteru. Težak, jer predavanje o svetu poznatih često budi aluziju na trash, shitty pop, ne-zanima-nas i tako neke izraze koje nisu svojstveni geek kulturi. Ali opet, takvim predavanjem želeo sam da predstavim da su društvenim mediji pogodni za sve i svakog, i da od onoga što promovišete možda može zavisiti broj ljudi koji će to pratiti, ali nikako odluka o tome da li treba biti prisutan ili ne. Ovo je značilo i definitivan prelazak na tamnu stranu, te sam od wannabe-cool lika postao celebrity whore. Jbg, pos’o.

Predavanje je bilo brzo i dosta osnovno, obzirom da je publika kojoj sam predavao verovatno prvi dan na Twitteru, a nedostatak reakcije posle istog stvorilo mi je utisak da sam bio potpuna pušiona i verovatno najveći fail konferencije. Većina je kasnije potvrdila da to nije tačno a drugi su pokušali da me uteše činjenicom da celebrity world nije baš
najinteresantnija tema mnogima za slušati. Ok, pokušao sam. Inače, prisustvovao sam polovini konferencije i zaista uspeo da čujem gomilu zanimljivih činjenica o samom korišćenju twittera neophodnih za svakog ozbiljnijeg korisnika. Zamerka možda leži u činjenici da je konferencija preduga (oko 8 sati predavanja) što baš i nije lako za ispratiti, ali opet ako uzmete u obzir troškove organizacije dvodnevne konferencije, kao i činjenicu da ljudi moraju izlaziti s posla ovaj jednodnevni format se čini skroz logičnim. Postavlja se pitanje da li je vreme da se organizuje u Srbiji ovakav jedan događaj, postojale su i neke diskusije na tu temu, ali to više zavisi od spremnosti domaće ekipe da ugosti ekipu (Ivana i Peđu) i pomogne im oko organizacije.

Posetu Zagrebu iskoristio sam i za neki od popularnih hashtagova. Overio sam #kebabfriday sa @blackshtef @zvjeronika i @taroofie, ali i #tweetupzg po drugi put, sa dosta novih ljudi. A pored njih, Borja se još jednom pokazao kao sjajan domaćin pa smo overili i noćni život Zagreba. Beograđani će reći da je dosadan i nezanimljiv, a ja ću ih oboriti činjenicom da ne znaju pravu ekipu.

Hvala Zagrebe, vidimo se uskoro opet!

Šesto čulo

Taman kad pomisliš da si sve video u životu i kako tehnologija nema toliko prostora da napreduje, naiđe neki Indijac i pomuti ti poglede na svet, učinivši da nestrpljivo očekuješ da nešto dođe do šire javnosti. Takav je bio project Natal, a kod Žane sam iskopao novu zvezdu Pranava Mistry i njegovu Sixth Sense tehnologiju. Ameri imaju lep izraz za ovakav tip reakcije – jawdrop!