Nekada stvarno ne mogu da ćutim. I ako se trudim da ne pišem o politici, i ako se trudim da ne pljujem po medijima koji su izgubili svako dostojanstvo, i ako se trudim da ostanem po strani i budem dežurni pajac. Jer uz svo to rasulo oko nas, dođe neko još pametniji i fekalijama zaokruži celinu da bude lakše uočljivija iz svemira. Prozivka Vremena i Kurira na tekst o preduzetništvu koji je Ivan napisao su upravo to…

Znate, ja sam radio kod tog Ivana. I dan danas radimo zajedno, i vrlo često se družimo. I znam da problemi o kojima priča nisu tu senzacionalnosti radi, već zato što su tu da ukažu na ozbiljan problem koji postoji u društvu i koji sprečava da ekonomski rastemo ili ako moram da se obraćam jezikom Kurira – da nam pomognu da u narednih 500 godina otplatimo most.

I sad znam da će ovaj tekst mnogi protumačiti kao stajanje na stranu Ivana i njegovo branjenje, jer se suviše dobro poznajemo, radili smo zajedno i šta već ne. Ali to nije povod.

Povod je činjenica da ne mogu više da gledam medije kako idu i seru po ljudima koji prave neku promenu u ovom društvu. Koji ne oklevaju da popljuju nikoga jer njihova jedinica uspešnosti je lajk, šer, tvit ili broj komentara. I tako se ne ide napred. Isti taj Ivan je mogao i da ode, da mogao je kao i većina nas koji smo tu i borimo se protiv vetrenjača. Nismo, jer verujemo da neko mora da preuzme odgovornost i promeni ovo sranje. Sranje koje vi dodatno uveličavate vašim stavom. Potrudite se makar na sekund, da ne pravite od svega problem, već pronađete i pozitivan primer.

Vaša odbrana biće da smo kvazi elita, da smo isti mi ti koji seremo po svemu, ne znamo za moral i etiku. Razmišljamo kao surovi kapitalisti i nismo svesni da su nama radnici potrebni, kao i mi njima. Istina je, ali poželeću vam i dobrodošlicu u 21. vek. Iste te poslove koje rade neke osobe iz Srbije možete danas odraditi iz Indije, uz 3 puta manju cenu i viši kvalitet. Niko vas ne tera da zaposlite osobu iz Srbije. Ali vi ćete ipak to uraditi, jer verujete da je to jedini pravi način.

Istaći ćete i da je tužno da tako razmišljaju osobe sa 26. godina. Isto tako je tužno i da tekstove poput tih pišu baš osobe koje verovatno pogađa ovaj problem. Novinari koji, ako su srećni, rade za 300 eur, pod stalnom pretnjom otkaza i bez ikakvih prava. Bez penzijskog, socijalnog, zdravstvenog… Bez prava na porodiljsko, bolovanje, i sve ono o čemu je Ivan pisao. A koji u isto vreme tekst o svojim gazdama nikada neće napisati…

24 replies on “O drvetu koje je sakrilo šumu

  1. У праву си све него постави линк да прочитамо Иванов текст који је критикован.

  2. Ivana je lako voleti ali ponekad teško razumeti. :)

    Šalu na stranu ali treba da pogledate celu priču i iz jedne druge perspektive. Možda je ne uočavate u ovom trenutku ali je to u stvari najbitnije u celoj ovoj priči. Na vašoj generaciji, na momcima i devojkama koji imaju oko 25 godina je zajeban zadatak da stvorite novu preduzetničku klasu u Srbiji i samim tim da postavite pravila.

    Uz svo dužno poštovanje ali heroji tranzicije iz devedesetih, probijači blokade i perjanice šverc komerca, preuzimači poslova i tržišta uspešnih firmi iz osamdesetih u kojima su radili, partijski aparatčici koji su se ogrebali za dobre kombinacije, prvoborci 5. oktobra kojima u radnim biografijama piše da su bili otporaši i kupci državnih firmi tuđim novcem da bi se radnici rasterali zgrada srušila i napravili nekvalitetni stanovi da se prodaju po skupim cenama nisu zdravo preduzetničko tkivo. Stanje svesti im je jednostavno neizlečivo nezdravo.

    Na vama je teret da od Srbije napravite bar civilizovano ako ne i prijatno ili dobro mesto za život.

  3. Citiraću deo svog "tvita" iz prošlog oktobra:
    "Mi smo zaista na ivici da skliznemo u komunizam."
    U današnjem preduzetništvu dominiraju primitivni neinovativni poslovni modeli. Miloje je to tačno zaslikao – nezdravo preduzetničko tkivo.

  4. http://ftw.rs/biznis-lekcija-pogled-iz-kutije-ili

    Valjda se novinarka pronasla.

    Svejedno, ako ne možeš pokrenuti sopstveni posao na kom ćeš dobro zarađivati ili ne poseduješ takve kvalitete da poslodavac mora da te dobro plati, onda na tržištu vrediš jako malo.

    Ili da možeš sam, ili da bez tebe ne mogu.
    Može neko da se ljuti koliko hoće, al je tako.

    S druge stane, Ivanov rečnik je oštar, očekivano je izazvao reakciju, ali da nije korišćen oštar već politički korektan rečnik, za tekstom se niko ne bi osvrnuo.

  5. Ivan je kolosalno zeznuo sebe sa tim blog postom, i kome to nije jasno, je glup, a ko misli da mu je drug i nece to jasno i glasno da mu kaze, i nije mu neki drug i kolega.

    Nista nema gore nego kada preduzetnik, ne C-level menadzer neke velike kompanije, nego bas preduzetnik pocne da se bavi makroekonomijom, ne iz skole, vec iz licnog iskustva, koje je zrnce u moru znanja sta je danas ekonomija, sta je kapitalizam, sta je elita, sta su ljudski resursi. Ali, Ivan je mlad i stvarno nema smisla da se izaslo iz okvira jednog neformalnijeg medija kao sto je njegov blog u novine. Clanak nisam ni procitao, ali mogu da naslutim format i teze. Jednostavno, svojom upornoscu da istraje u necemo sto ne moze da se brani, legao im je kao kec na destku da se, eto, popuni neka norma za senzacionalistickim tekstovima za taj dan.

    Ipak, Kurir nece abolirati Ivana za totalno pogresne pretpostavke.

    BTW, bilo bi ok da se skupimo pa da prodiskutujemo o ovome uzivo, ostavljam mali trag sumnje da nisam u pravu i da mozda stvarno postoji takvo negativno iskustvo nasih preduzetnika sa ponudom znanja i etike zaposlenih, mada sam 100% siguran da onaj ton i uvrede od strane nekoga ko ima 26 godina ce ga pratiti neko duze vreme nego sto bi Ivan zeleo. Ali, tako je to kad se ne razmisli dobro pre nego sto se dela.

      1. Da li ti ja izgledam kao neko ko cita Kurir? I da cu sad da ga citam jer zelim da se nasladjujem sto razapinju mladica od 26 godina, jer se malo prekombinovao?

      2. ok, napisano je kao da se odnosi na – clanak na blogu nisam procitao.
        Usput, u tekstu na blogu se autor nigde ne bavi makroekonomskim temama (društveni proizvod, platni bilans, budžet, inflacija,…) već izborom na nivou pojedinca

      3. "Ljudi su, generalno, nezahvalne neznalice."

        Ovo ja dozivljavam kao doprinost teoriji o nezaposlenosti u okviru makroekonomije :)

        Naterao si me da ponovo pogledam Ivanov tekst. Boze dragi, pa tamo sada ima i update, koji se zavrsava sa:

        "Inace tekst je pisan ovakvim tonom, jer nažalost samo taj ton ima efekta. Pristojno napisan argumentovan post (a zaista mi nije nikakav problem da ga napišem) bi pročitalo barem 50x manje ljudi."

        Znaci, zarad 50x vise citalaca Ivan je izabrao nepristojno napisan neargumentovan post? O cemu se ovde radi, da li se to ljudi sprdaju sa Ivanom kada mu daju podrsku u ovoj stvari?

  6. Dopada mi se što se ova priča širi – iako ima mnogo zastranjivanja. Verujem da svako ko postaje preduzetnik misli da će BAŠ ON biti bolji (sposobniji, moderniji, humaniji, šta-god) od njegovih prethodnika. A onda se sudari sa brutalnom istinom da ništa nije onako kako bi "trebalo da bude". Ja navijam za nove generacije – ne zato što mislim da će biti bolje od prethodnih, već zato što ako ne bude novih – neće biti ničega.

    A ova priča na kraju jedino i može da nas dovede do istine da nam niko drugi neće pomoći – osim nas samih.

  7. Kad sam te video da igras kosarku s onima koje si pljuvao, dalje ne zelim da citam sta bulaznis.

    1. Verovatno imaš pravo. Jedino opravdanje koje imam da ponudim je da volim košarku, ali i nemam puno prilike da je igram.

      1. Da, da. I ovo ti verujemo. Previse se upustas u "politiku". Ali ovo je samo komentar, ti ces i dalje raditi kako mislis.

  8. Ja sam prvo pomislio da je Ivan plasirao PR text da ga ispljuju, jer jebeš čoveka koga Kurir hvali. Inače sve što je napisao je tačno, kao i onaj mađar.

  9. S obzirom da se radi o odnosu poslodavaca i radnika, hteo bih samo da vam skrenem pažnju na Infostudov sajt koji se bavi upravo ovime:
    http://www.mojtim.com

    Sajt pruža korisne informacije i alate za regrutaciju, selekciju, organizovanje i motivisanje zaposlenih, podizanje radne uspešnosti i generalni razvoj ljudskih potencijala, čime pomaže u građenju i vođenju uspešnih timova.

    Sajt je podjednako koristan kako malim, tako i velikim poslodavcima!

  10. Ja sam predavao HRM na univerzitetu kde smo rešili sve ove dileme oko radnika i manadžera. Većina kad je bila u roli firme koje daje pare odmah je primila extremne stavove.

  11. "Istina je, ali poželeću vam i dobrodošlicu u 21. vek. Iste te poslove koje rade neke osobe iz Srbije možete danas odraditi iz Indije, uz 3 puta manju cenu i viši kvalitet."

    Ne bih se slozio sa ovim. Ono sto je dobro i kvalitetno uradjeno i kod kosta nekad i vise desetina hiljada dolara.
    A o nekim stvarima za par stotina dolara ne vredi ni pricati.

  12. Minicev tekst me podseca na jedno predavanje Dragana Varagica gde nam je rekao kako nemamo pojma i kako ne znamo da se prodamo kompanijama, a studenti se pobunili pa hajku na njega poveli. Covek samo kaze da nam treba znanje koje niko drugi nema da bismo prodali to nekome kome to znanje treba. Jedino ucenjem mozemo sebe dici iznad proseka.

Comments are closed.