Samo da…

Posted on April 18, 2010 by Eniac in Lično

Upravo sam poslao profesoru diplomski, za lekturu i sredjivanje je trebalo 5 dana, jbg posao sve čini mnogo sporijim ali eto i to se desilo. Student u odbrojavanju, privodi se i ovo kraju, kao što rekoh pre neki dan, ovo je godina u kojoj treba završavati stvari. I tako, samo što sam poslao diplomski pričam sa mlađim kolegom o njegovom faksu. Super student, cima se za diplomski da završi do jula, ne bi li išao preko grane na master… I kaže:

mnogo se nerviram oko svega ovoga
izasao mi herpes
od stresa
uzas
samo da zavrsim sve ovo i da zapalim

Onda se setim jedne stvari… Koliko li sam samo puta ovo i sam rekao… samo da zavrsim sve ovo i da zapalim… Upravo tako, dok sam bio u Ivanjici bilo je samo da odem u Beograd, onda je dolazilo na to samo da dam uslov, samo da završim ovaj sajt, samo da mi se završi mandat, samo da položim vožnju, samo da diplomiram, samo da prođe kriza, samo da smršam i tako u nedogled… I nikad se ne desi ono posle samo da… Ono lepo i opušteno, već dođe novo samo da.

Ilija je u pravu:

burnout nije za pohvalu, već signal da nešto nije u redu sa onim na čemu radiš i kako to radiš.

Setim se uvek i Malog Bude i indijskog spiritualizma upakovanog za široke narodne mase…

“If you tighten the string to much, it will snap, and
If you leave it too slap, it will not play.” The Path to Enlightenment is in The Middle Way!

Baš to, ako ne stanemo i osvrnemo se oko sebe bićemo zaglavljeni u neprekidni ciklus “samo da” situacija, imati male pobede u vidu drveta, i ne videti šumu u vidu života. Počeli smo i masovno da planiramo, dane, mesece, godine, decenije. A onda postavite sebi pitanje… Ako isplaniraš u minut narednih 10 godina, gde je tu mesto za iznenađenje i sreću.

Nismo ni mi skroz krivi. Izmanipulisani smo. Kapitalizam nas je učinio gladnijim nego što zaista jesmo, konstantna je borba za više, skuplje, lepše i ako nismo sigurni da li nam to zaista treba. Potrebe se sve više stvaraju, nego što se zadovoljavaju a u toj neprekidnoj trci najviše trpi život. I niko ne staje… čeka ih novo samo da…

Sluške na uši i svi napolje, nedelja je, proleće je, probudite hedonistu u sebi, a posao… neka sačeka malo…