Niše omogućavaju prilagodljivost

Buraz mi stalno nešto petlja sa kolima, uvezi, izvezi, prodaj, kupi, to mu je i hobi i posao i nešto čime se svakodnevno zaluđuje. S tim u vezi moji odlasci kući se delom svode i na zajedničko kačenje oglasa trenutnog voznog asortimana te sam imao priliku da se upoznam sa top naslovima kada su autooglasnici u pitanju. U principu nema tu previše filozofije, ovaj model, ima felne itd, sve se svodi na manje više iste podatke koji se kopiraju od sajta do sajta. Međutim ima onih koji agilnije gledaju na promene na tržištu i jedan od sajtova me zaista oduševio jednom sitnom, ali zaista bitnom promenom.

mojautor

Negde na ovoj slici iznad videćete padajući meni sa naslovom Englez. Onima koji ne žive u Srbiji, ovo bi verovatno bio Easter Egg ili nešto slično, ali to zaista nema nikakve veze sa tim. Razlog leži u činjenici da se u našoj zemlji, legalno ili ne (a pre će biti ovo drugo) u poslednje vreme pojavio se ogroman broj vozila sa volanom sa desne strane, karakterističnim za Veliku Britaniju, i njihovu večitu težnju da budu posebni tako što će voziti suprotnom stranom za razliku od celog sveta.

Sviđalo se nama ovo ili ne, činjenica je da je broj ovih automobila na tržištu u porastu i samim tim kao oglasnik koji se bavi samo automobilima, neophodno je bilo pokriti i ovu osobinu. Da je u pitanju horizontalni oglasnik, koji pored automobila pokriva sve od igle do lokomotive pitanje je da li bi vlasnik mogao sebi da omogući ovoliku prilagodljivost. Cool je biti veliki, pokrivati sve opcije i imati monopol, ali imajte na umu da neko mali ima mogućnost da radi mnogo brže i prilagođenije tržištu od vas. Proći će valjda vreme kada će svi svoje oglase postavljati na Blic i B92 i tražiti priliku da se efikasnije oglašavaju, tražeći relevatnije izvore za njihovu ciljnu publiku. To je prilika da nađete svoju nišu i gurate je godinu dve, a rezultata će sigurno biti.

Dodao bih još i ovo - niše se ne odnose samo na biznis (ili web biznis u našem slučaju), one su način života. Ako se kladite igrajte samo NBA, kockate usavršite se za Texas Hold’Em, jurite ribe neka to budu one koje se kreću u sličnim krugovima kao vi, bićete brži na promene u društvu i pohvataćete fore a time veća je i verovatnoća da ćete uspeti.

Napomena: Nisam spomenuo sajt sa slike, u pitanju je mojauto.rs

IAB u Srbiji?

Interactive Advertising Bureau (IAB) je najveća kompanija za promociju Interneta u svetu. Uroš Ignjačević, generalni direktor kompanije “Trident Media Group”, započeo je, sredinom ovog meseca pregovore o dovodjenju ove kompanije, kod nas. Više…

Da li nas fakultet izdvaja od proseka?

Dream big! Pri spomenu ove krilatice, uvek se setim i Andreja iz Noovo-a i njegove prezentacije sa prošlogodišnjeg web.starta. Valjda je u prirodi svih “dođoša” kako bi Vojvođani rekli da sanjaju velike snove i guraju napred koliko god im to sposobnosti dozvoljavaju. Odete na fakultet, napustite porodicu, osamostalite se i za razliku od svojih vršnjaka koji se nisu odlučili na ovaj korak nastavljate da verujete u svetlu budućnost, dobar posao, porodicu i šta sve ne. Ali, inspirisan i prošlomesečnom diskusijom, nametalo mi se pitanje, da li zaista fakultet pravi razliku i izdvaja nas od proseka, ili pak upadamo u neki drugi prosek koji možda pruža nešto kvalitetniji život, ali i ne ostvaruje velike snove.

 

average

Jedno je sigurno, fakultet otvara vrata. To smo utvrdili i u gorespomenutoj diskusiji, a i evaluirano je na DPTu.  Kada završite fakultet, naučite koješta, pokažete drugima da ste u stanju da stvari koje zahtevaju malo veći trud izgurate do kraja (ipak ovo zahteva 4+ godina konstantnog rada), steknete veliki broj kolega i šta već… Ali da li je to dovoljno? Da li je to nešto što pravi razliku na putu do velikih snova? Mislim da ne…

Većina fakultetlija nađe ok posao, sa platom iznad proseka, dovoljnom za kredit za kola, ili u boljem slučaju stan, na 20 godina, pa šta bude. Nije da smo država koja je sinonim za stabilnost, ali kad već plaćate kiriju 300 eur što ne izdvojiti i za stan isto toliko. Dobrodošli u novi prosek. Onaj malo bolji, ali opet prosek.

Problem kod mene je nastao što sam se poredio sa bratom. Brat nije upisivao fakultet, opredelio se za posao sa ćaletom posle srednje škole, nije ga previše interesovalo školovanje i krenuo je da se bavi špedicijom. Nije posao, koji će svileni nazvati “gospodskim” ali na kraju meseca vam dođe da se zapitate. Završavam fakultet, četiri godine se aktivno bavim kojekakvim poslovima, neki kažu da sam i darovit, ali opet i sa najvećom platom koji mi je neko nekada ponudio, ispada da je bolje da vozim kamion :) Karikiram pomalo, ali u ovom slučaju mojih 4-5 godina studiranja, u slučaju mog brata, predstavljalo je temelj za građenje ličnog biznisa, sa kojim nekoliko godina kasnije može da kaže da ima vidljiv plod svog rada,  koji daje osnovu za dalje razvijanje biznisa ali i izgradnju porodičnog života.

Shvatite na kraju da je samostalan rad taj koji pravi razliku. Korporacije su odlične za mlade ljude, daju neophodnu podlogu za kasnije osamostaljenje, građenje mreže poslovnih kontakata, “kapiranje” administracije i slično… ali za veći uspeh ipak je potrebno ići samostalno. 

Zašto?

1) Korporacije su spore, i kao pojedinac imate moć mnogo bržeg reagovanja na promene u okruženju, koje ako iskoristite na pravi način predstavljaju killer combo. Pre par meseci sam radio na planiranju jedne viralne kampanje koja je umalo propala zbog toga što je proces odobravanja iste trajao preko mesec dana, a tajming je jako bitan u ovakvim situacijama.

2) Često se dešava da prilikom rada za drugog niste svesni svog doprinosa u organizaciji te se time ne vezujete za istu. Ovo stvara vremenom otuđenost i nezadovoljstvo što vodi do manjka motivacije a time i gubitka ambicije za dalji napredak. Rad za sopstveni cilj je neprestan izvor motivacije, stalno pred vas stavlja nove zidove koje morate da preskočite a ne postoji korporacija da se na nju naslonite i olako preskočite isti, ili pak krijete usled pada. Rezultati dolaze uz mnogo truda.

3) Korporacije često znaju da budu nefleksibilne. Retke su one koje vam daju da se ponašate kako vama odgovara i shodno tome ostvarite najvišu produktivnost. U ovoj industriji imate najveće anomalije što se tiče životnog stila. Od klasičnih noćnih ptica do onih koji se budeu 4 ujutru. Doduše pojavom kompanija koje se bave webom, ovo se dosta promenilo, što je i kod mene slučaj.

Naravno nije lako raditi sam,  niti to može svako, ali vredi probati. Fakultet u ovom slučaju služi kao ulaznica u korporativni svet, koji treba da obezbedi temelj za vaš kasniji razvoj. U slučaju da odmah krećete sami, on vam daje određeni kredibilitet u zajednici oko vas no u oba slučaja rezultati su ispred zvanja.

Eventualni savet za prelaz iz korporativnog u samostalne vode jeste pokretanje side businessa. Bilo da je to neki posao koji obavljate po povratku sa posla ili vikend biznis, treba težiti ka razvijanju istog i onog trenutka kada postane isplativ osamostaliti se i u potpunosti posvetiti se svom biznisu. Srećno!

Oglašavanje na rubu propasti

Interesantna prezentacija od strane Ekonomista o pogrešnom ophođenju prema marketingu u doba recesije. Malo da osveži blog, dok ne prođe gužva u koju sam zapao poslednjih par dana.

Ads on Edge
View more presentations or upload your own. (tags: branding recession)

TMT Ventures ‘08 Zagreb - utisci

Kakva nedelja! Beograd - Ivanjica - Svadba - Beograd - Novi Sad - Zagreb - TMT Ventures - Nis - BizBuzz - Beograd - Pogled iz virtuelnog sveta. 7 dana, 5 gradova, 2000 km, bez korišćenja usluga avio prevoza :) Krenuo bih redom sa svojim utiscima ove sedmice, obzirom da svadba i nije nešto o čemu bih pisao na ovom blogu, preći ću odmah na TMT Ventures, jednodnevnu konferenciju gde koja se održala 28. oktobra ove godine u Zagrebu.

TMT Ventures je ušao nenadano u moj conference schedule, ipak ja ne jurim neku investiciju, no utisci koje sam poneo iz Zagreba od prošlog puta, terali su me da što pre posetim ovaj grad, a TMT je bio sjajna prilika za to pa mi je zahvaljujući sjajnoj ekipi Initiuma to i bilo omogućeno. Drugi dan bratove svadbe, pakovanje stvari sedanje na bus i pravac Novi Sad. Prvih 300 km :) Tamo sam se sreo sa a51 ekipom, Ilijom i Godžom, koji će me pratiti sve do kraja putešestvija, a na putu ka Zagrebu pridružio nam se i Steva, za koga sam pisao da je finalista takmičenja 7 minutes na ovoj konferenciji, i koji je našu trojku simbolično nazvao Kanda, Godža i Nebojša, aludirajući na poznati rock bend.

U Zagreb smo stigli nešto oko podne, dok nas je GPS slao po koje kakvim slepim ulicama, stigli smo na konferenciju tačno posle 1, ispostaviće se tačno na ručak :) Odlazak na bilo koju konferenciju koju organizuje ova ekipa, odgovoriće vam na pitanje zašto ovakva dešavanja nisu pristupačnija širokim masama. Prvo, što to nije ni cilj ovakvog dešavanja, već samo da dodju onima kojima je potrebno, i drugo što je organizacija samog dešavanja na mnogo višem nivou nego što je to slučaj kod nas. Hypo EXXPO centar je jedan od lepših conference centara u kojima sam bio, očito se ekipa Initiuma dobro ovde snalazi, a činjenica da je sve na jednom mestu, parking, klopa, afterparty samo upotpunjuje ovu sliku. Networking tokom ručka sam iskoristio da se konačno i in vivo upoznam sa IBB-om, najpoznatijim blogerom bez bloga, i twitter sapatnikom :D

Usledilo je i 7 minutes takmičenje na kome je nastupio i naš Steva. Ono što je bilo zanimljivo jeste činjenica da Steva nije bio jedini predstavnik Srbije na ovom dešavanju, te je “našu pamet” takodje branio i predstavnih SuperDota, iz Beograda, sa svojim rezervacionim sistemom AccrediNet, koji će biti korišćen tokom Univerzijade u Beogradu. Odavde smo mogli videti i razliku izmedju naših tržišta, gde činjenica da većina hrvatskih firmi koja se predstavila ima ozbiljan tim ljudi, uticajnih poznanika pa čak i investitora iza svojih projekata, čini naše skoro ni malo ne konkuretnim. Steva je, sa svojim DataMealom, ispostaviće se, bio dosta nerazumljiv investitorima, koji uglavnom nisu bili dovoljno IT potkovani da shvate bilo šta više od Twittera :D Nije hejt, već više savet prema onima koji se kasnije budu prijavljivali, a to je da ipak morate prilikom predstavljanja napraviti jako razumljivu priču, sposobnu da ubedi i vaše prijatelje koji se ne bave webom da je ideja za koju se borite dobra. Pobednik ovog takmičenja je projekat mobiExplore, po meni ne toliko revolucionaran koncept (u Srbiji postoji play2go koji je dosta sličan projekat), ali i pored toga Vedran Pržulj koji je predstavljao ovaj projekat, je “oprao” konkurente prilikom predstavljanja, što kvalitetnom prezentacijom, što najčistijim izgovorom na engleskom, što je i bio dovoljan razlog da pobedi.

Konferencija se nastavila, imali smo priliku da čujemo kako utiče globalna ekonomska kriza na investicije generalno, što možete i pogledati u ovom videu, zatim je došao Aljoša iz Httpoola, i za kraj dugo očekivana panel diskusija na kojoj je učestvovao Ilija, ali i Nenad Bakić, koji je većinski vlasnik sajta na kom radim. Zaista zanimljiva diskusija vezana za vodjenje sopstvenih projekata, poredjenje bootstrapinga ili sopstvenog finansiranja i VC finansiranja,  kao i problema prilikom kojih se susreću u radu. Ostali učesnici panela su bili Aleš iz Zemante, jednog od poznatijih startupa sa ovih prostora, Stanislav Prusac iz Polar Softvera, kog sam imao priliku slušati i na FuturAdu, i Maju Jelisić iz Mobitela. Marko Vojković iz Adriatice.net, se nažalost nije pojavio, no i pored toga panel je bio zaista kvalitetan. Usledio je koktel, u jako prijatnom restoranu u okviru same zgrade, gde sam imao priliku i porazgovarati sa ekipom iz FiveMinutesa, takodje učesnicima 7 minutes takmičenja, kreatorima nekoliko poznatih društvenih mreža iz Hr, poput Trosjeda ili Ptičice, a o prvom regionalnom microblogging servisu Zrikka.com ću tek pisati. Zanimljiva ekipa, imaju i neke planove za Srbiju, te verujem da ću o tome biti medju prvima koji će vas obavestiti.

Već uveliko je prošla konferencija, te je bilo vreme da se Hypo centar napusti i krene u još jedan obilazak glavnog grada Hrvatske. Kao što sam spomenuo, svidja mi se Zagreb, malo smo se prošetali, okusili tradicionalnu McDonalds hranu, popili po koje pivo, i spremili da se oprostimo od Zagreba. Spavanje i priprema za Niš i još jednu konferenciju… O tome nešto kasnije.

Dodaću da su očekivanja u potpunosti ispunjena, pored upoznavanja svih ovih ljudi (zaboravio sam i Berislava da spomenem), TMT je zaista bio prilika da se dodje do investitora, interno smo se šalili da nismo videli konferenciju sa više ljudi u odelima, što je razlog činjenice da je pored žirija 7 minutes takmičenja, prisutan bio i veliki broj ljudi iz VC biznisa, investicionih fondova, banaka … O svemu tome verujem da vam Steva može mnogo više reći. Posle svega ovoga, mislim da prisustvo na sledećem web.startu ne treba ni jednog sekunda stavljati u pitanje, već ovu konferenciju staviti u MUST-DO za sledeću godinu, ako se ozbiljno bavite/interesujete za web. Ako se to desi, siguran sam da se vidimo tamo!

Kol’ko mi para treba da napravim Facebook?

Koliko para košta da imate sajt poput Facebooka? Mnooogo, i ako je potpuno razumljivo da će popularnost ovog sajta neiskusnije navesti da pokušaju da pomute slavu ovog Internet giganta, i ubrzo troškovima-ošamarene (ako uopšte dodju do dela da imaju ozbiljniju posetu) odvratiti od bilo kakve ideje koja počinje sa social.

Mogli ste primetiti na brojnim online diskusijama (mahom na DPTu), kako Bizi i ja jasno odvraćamo ljude od bilo kakvog social networka, ukoliko nemaju ozbiljnu investiciju iza sebe. Iako, verujem ovo mnogima zvuči kao “lajanje kere”, ovo zaista nije tako, što može videti u intervjuu Marka Zuckerberga, koji je juče dao u Timesu.

300 miliona dolara godišnje zarade svakako nije malo, Facebook svake godine ostane kratak za dodatnih 150 milki, što su uvideli i investitori, pa sa pomalo šokantnih 15, cena je spala na “bednih” 3.75 milijardi. Nije malo, ali ozbiljnije manje od prve sume, i mislim da je razlog ove cene, i generalno hladjenja oko kupovine svega što počine sa social, upravo činjenica da social networking nije nužno profitabilan biznis, kako se to mnogim ljudima čini.

Recenzija: Otkačena ekonomija

To je valjda tako u životu. Kada se “manete” masovnog korišćenja knjiga kao obaveznog dela školovanja, dodje onaj period kada je lični razvoj i usavršavanje u prvom planu i kada odsustvo aktuelnih informacija, i nemogućnost da se prilagodite novim zahtevima posla mogu da vas dovedu do bankrota. Ali ne i samo stručne knjige, sve je lepše posle nekog vremena “osetiti papir”, sesti u gluvu sobu sam, i posvetiti se sebi i knjizi, daleko od buke, obaveza i često surove svakodnevice. Valjda je to i razlog što ove godine mnogo više čitam, uglavnom u vožnji busevima, jer dosta putujem, a to je ništa drugo do izgubljeno vreme… Probajte, predjene strane će vam reći sve…Omot otkacena ekonomija

Prva pomisao pri samom uzimanju knjige bio mi je, oh ne još jedan Fanki biznis i priča o tome kako treba da se oblačim u roze da bih bio milioner :) Šalim se naravno, FB je cool knjiga ali ogroman broj neautentičnih i dosadnih nastavaka je malo pomutio slavu iste. Medjutim, da se vratim na temu, Otkačena ekonomija (Freakonomics) nije takva knjiga. Jedino što ih vezuje jeste insistiranje na drugačijem pristupu, na posmatranju stvari iz nekog drugog ugla. Steven Levitt i Stephen Dubner su priznati američki ekonomisti, poznati upravo po svojim drugačijim pogledima na svet, i pisci ovog veoma prodavanog bestsellera (3 miliona prodatih kopija, da im i Mir Jam pozavidi).

Šta je to što mi se svidelo u ovoj knjizi? Brojke, insistiranje na istima, i taj ekonomski pristup koji nam često padne u drugi plan naspram kojekakvih moralnih ili društvenih normi. Na toj ideji leži i jedan od snažnijih citata u knjizi:

…ako moral predstavlja idealni svet, onda ekonomija ne predstavlja ništa drugo do stvarni svet…

i cela knjiga se bazira na objašnjavanju ove ideje, na raskrinkavanju nekih činjenica o kojima nikad ne bismo razmišljali a koje do tančina objašnjavaju kako funkcioniše društvo uopšte. Umetnost postavljanja pitanja, ali ne bilo kakvog pitanja već pravog pitanja. I uz sve ovo gomila zanimljivih primera, zašto je bazen opasniji od pištolja, ili zašto se mnogo više novca ulaže za borbu protiv terorizma nego za istraživanje srčanih bolesti koje statistički odnesu mnogo više života i slično. Verujem da ćete uživati, knjiga je zaista lagana, čitao sam je u busu do Ivanjice i nazad, i mislim da je to jedan od glavnih razloga njene popularnosti. Naravno, nije baš sve toliko sjajno, u nekim delovima ćete se smoriti gomilom detalja koje iznose, ali i pored toga generalni utisak je da je dosta solidna knjiga, i da ako imate malo vremena slobodno ga utrošite na ovu.

Cup of Coffee

Pošto sebe sve više hvatam da pričam o poslu, možda je vreme da na trenutak stanem i pomislim o smislu svega. Pročitajte ovaj zanimljivi tekstić, verujem da će Vas na trenutak naterati na razmisljanje.

Kancelarija - da i/ili ne

Office space

Para nikada dosta, a i onda kada ih ima uvek vam se čini da biste ih mogli uložiti u nešto pametnije, u sam posao. Kupiti još koji server, ili pojačati reklamu, štagod. Upravljanje finansijama je od istinskog značaja u celoj ovoj priči, napraviti prioritete u trošenju novca, i obezbediti dobar ROI. Zvuči lako zar ne? No nije baš tako.

Čitajući startup vukove, poput Cubana, postavljam sebi pitanje koliko je zaista važna kancelarija u poslovanju jednog manjeg startupa. Oni javljaju da nije, i da predstavlja uzaludno trošenje novca, novca koji bi se mogao uložiti u neku od gore navedenih stavki. Ali opet da li je zaista tako?

Prednost kancelarije jeste radna atmosfera, stvarane podsvesne slike o kancelariji kao mestu na kome se radi, ali i prilika da okupite ekipu na jedno mesto, time zajedno doprinosite rešenjima. Današnja telekomunikaciona rešenja se trude da premoste fizički jaz i to jeste donekle moguće, ali za prave rezultate ću se ipak pre odlučiti za konzervativniju varijantu. Uz sve to imate i onaj deo vezan za profesionalnost i ozbiljnost same kompanije. Bar je tako u ovim našim zemljicama.

Ali toliko novca nema? Ovo jeste problem, i u tom slučaju ne treba napustiti posao, jer ne možete priuštiti sebi kancelariju (kancelarije u Beogradu predstavljaju dosta ozbiljnu stavku u budžetu). Pa šta onda raditi? Moj predlog je naći stan koji će imati 1 sobu više nego što Vama inače treba za život. Sobu za posao. Na svaki način pokušati distancirati svoj životni prostor od radnog, jer će Vas ova kombinacija sigurno dovesti do očajnih rezultata kako na ličnom, tako i na poslovnom planu (pričam iz iskustva). Računar na 5m od kreveta priznaćete ne deluje toliko motivišuće za posao, kao ni cimeri i porodica, a opet ni društvo ne voli kada je tu a Vi visite za kompjuterom i kao radite pred njima. Možda neće u potpunosti zameniti kancelariju, ali će donekle doprineti radnoj atmosferi i većoj produktivnosti.

Kakva su Vaša iskustva? Kancelarija ili stan, LWP (laptop-wireless-priroda) ili pak nešto treće?

Nije sve u giljama

Michael Jordan je moj drugi (ili treći ne mogu da se setim) otac. Kriv je za većinu mojih ožiljaka na laktovima i kolenima, na satima i satima prikucanim za TV, na basketari koju još uvek držim pored kreveta. On je bio jedini, a tržište će sve učiniti da to valorizuje što je moguće bolje, na ovakvim paćenicima poput mene.

Medjutim, ova reklama krije vrlo zanimljivu priču iza sebe. Nije sve u patikama, već u načinu na koji se koriste. Nije sve u novcu, ogromnim količinama istog, i svemu što se vrti oko toga. Smarter a ne harder, funkcija a ne forma. Pogledajte reklamu, verujem da će vas inspirisati da još snažnije krenete u pohod ka svojim snovima.

Napomena:
blog još uvek zaebava, sutra ću verovatno opet promeniti server, nadam se da će sada biti sve ok. Hvala na strpljenju…