Pronadji svoju nišu #2 – Radno vreme

Idemo dalje o kraljevima niše. Volim niše, obožavam niše, kad porastem želim da imam samo svoju nišu. Eh, kad bi to bilo tako lako. No vreme je da posvetim koji redak zaista lepim primerima kako možete dosta upražnjene niše da iskoristite za rast svog biznisa, makar ih ja vidim kao takve.

Koliko puta ste ogladneli u 11 uveče i niste bili u prilici da kupite nešto jer u celom kraju nema ni jedne prodavnice koja radi posle 10, što je Internetlijama obično tek početak druge polovine dana? Ne znam za Vas ali meni se to često dešava, a frižider obično počistim u toku prepodneva. Ono što je nesumnjivo jeste da nisam jedini, radno vreme do 5 časova, gužve u saobraćaju i dolazak kući oko 6-7, nešto malo vremena za provesti sa porodicom do kraja dana, ne ostavljaju puno vremena za kupovinu u uobičajenim radnim vremenima. Kasniji odlazak na posao znači i kasniji odlazak u krevet a samim tim bi trebalo da bude očekivano i promena radnog vremena. Kada su giganti u pitanju, poput velikih supermarketa radno vreme se odredjuje na osnovu detaljnih analiza posete prodavnica i isplativosti broja radnika koji su neophodni u istom, dok se mali igrači onako po inerciji ugledaju na iste, što možda i nije loše ali ostavlja jednu ogromnu nišu nespavalica praznom.

Naravno, nisam ja izmislio toplu vodu te je pored solidnog broja prodavnica koje rade non-stop pre par godina (mada sam ga ja tek skoro prvi put posetio) otvoren i Tempo supermarket sa istim radnim vremenom. I, pogadjajte kada je najveća gužva u istom? Od 10-12 uveče baš kada većina prodavnica nigde ne radi, da biste posle 1 imali taj luksuz da u potpunom miru kružite prodavnicom i kupujete ono što Vam zaista treba bez prevelike tenzije, što je meni baš lepo leglo, te sam proveo skoro 2 sata u radnji i potrošio mnogo više para nego što sam planirao.

Ovo zvuči kao nemilosrdna promocija ovog lanca supermarketa, ali zaista nemam taj cilj u ovom postu. Priča sa Tempom mi se svidela kao niša, tržišna prednost koju imate u odnosu na ostale konkurente (Metro recimo), gde ulažete nešto više novca za radnike koje svejedno morate da imate u to doba noći (popunjavanje rafova, čišćenje, obezbedjenje) da bi Vam se isti taj ulog, zahvaljujući konkurentskoj prednosti višestruko vratio.  Izmedju ostalog, da nije tako, znajući ko je vlasnik ovog supermarketa, verujem da bi se to odavno promenilo.

Napomena: Volim zanimljive načine privlačenja novih korisnika usluga te sam stoga i nastavio sa pronadji svoju nišu tekstovima, biće ih još u narednih par dana, a ako imate neki zanimljiv predlog za ovu rubliku, stojim Vam na raspolaganju!

Cup of Coffee

Pošto sebe sve više hvatam da pričam o poslu, možda je vreme da na trenutak stanem i pomislim o smislu svega. Pročitajte ovaj zanimljivi tekstić, verujem da će Vas na trenutak naterati na razmisljanje.

Kad mi je teško

Kući sam posle 3 meseca, i kao uvek kada dodjem ovde, krenem u sveopšte prevrtanje sopstvene imovine, potraga za nečim zanimljivim, potraga za prošlošću i onoj bezbrižnosti koje se svi nekad setimo. I uvek iskopam nešto zanimljivo. Bilo da je to Ginisova knjiga rekorda iz 1991, sa sve MJ na prvoj strani, ili neke svoje krejzi sveske, sa svim i svačim. Jedna od njih je izronila…

Nekada sam pisao pesme. Bio sam prvi razred, i tada je to bilo cool. Malo sam prepisivao stihove, i kombinovao to u svoje pesmice. Onda sam napisao pesmu pod istim nazivom kao i ovaj blog posle čega nisam napisao ni jedan jedini stih. Evo već 15 godina.

Kad mi je teško

Kad mi je teško
kad gubim san
izmislim pesmu
tonem u dan.

Kad mi je teško
i dosadan dan
zavitlavam se :)
i prodje dan.

Kad mi je teško
i napravim ranu
i krv teče
u zlom danu.
Ja uzmem zavoj
zavijem ranu
i uzvratim
prokletom danu

Od rodjenja bio sam emo. Učiteljici se nije svidela pesma, rekla je da sam prepisao. Nikada više nisam napisao pesmu. Valjda maloj deci nije moguće biti teško. Verovatno i jeste tako…