Peticija za ulicu Milana Mladenovića u Beogradu
EKV je nešto poput prve ljubavi. Beg iz klišeiziranog turbo folk društva u neku alternativniju svest, gde nam vetar u lice nije smetao. Bend koji je nestajao zajedno sa našom državom, došao vinuo se u zvezde, a zatim i nestao smrću svog frontmena Milana Mladenovića, jednim od najvećih muzičara koje ovi prostori pamte. Vreme je da se nekima koje smo voleli posveti malo više od reči…

Dok sam se ja topio u rifovima Van Goga, stariji brat me je uvek opominjao na EKV, i na činjenicu da VG je samo bleda kopija istog, ali nisam mu verovao. Kasnije, sazrevanjem nekako svi dodjemo i do EKVa, da li sami nekako izbunarimo pesme koje smo kao deca slušali na radiju, ili od nekog starijeg druga dobijemo toplu preporuku za istim. Onda se uvučemo u krug, zamenimo dan za noć i onih par godina za nas provedemo uz muziku ovog benda. Sećam se, kada mi je Dule, jedan od najdražih prijatelja rekao, umrla je Magi… Nisam shvatio težinu tih reči, ali ljudima koji su odrastali krajem 80tih EKV je bio sve.
No, kraj je bio davno pre Magi, tačnije 8 godina kasnije, kada je Milan Mladenović, posle raspada benda i kratke brazilske avanture, otkrio da boluje od raka pankreasa, te je ubrzo, u 36-oj godini života i okončao isti i otišao u legendu.
Svoju karijeru počeo je u kultnom Šarlu Akrobati, zajedno sa Kojom i Vdom, da bi po raspadu istog, početkom 1982. godine formirao bend Katarina II, neki odlaze iz benda, novi dolaze i isti dobija svima poznato ime Ekatarina velika. Bend je zaslužan za 6 vrlo uspešnih albuma nastalih u periodu izmedju 1984. i 1994. godine, albuma na kojima su se nizali hitovi koje i dan danas pamtimo. Poslednji nastup bend je održao na budvanskom festivalu 1994. godine nakon kog je Milanu pozlilo, i izmedju ostalog ustanovljeno da ima rak pankreasa, od kog je u novembru iste godine preminuo. Pored rada u gorespomenutim grupama, ostaće zapamćeno i delo Angels breath snimljeno u leto pre smrti tokom boravka u Brazilu.
Bolji tekst od onoga napisanog na grupi na Facebooku teško da ću napisati:
Ne treba trošiti puno reči na to ko je bio (i ostao) Milan Mladenović.
Ako je postojala osoba koja je htela ”da promeni svet do kraja pesme”, to je bio on. Ako je ikada na našoj sceni, sceni Ex-Yu bilo talentovanih muzičara, koji su muziku obogatili književnošću, ako je bilo ljudi koji su hteli da zaustave ludnicu i ratove,pesmom i da sve ”pretvore u ružan san”, sve se može pripisati upravo njemu. Odradio je svoju misiju za svojih 36 godina i otišao da ne gleda horor koji sledi.
Zato je vreme da se građani Beograda, grada u kome je Milan živeo i stvarao, oduže tako što će naziv barem jedne ulice, Trga… posvetiti njemu.
Pre nas, to su učinili Zagreb i Podgorica, a ovih dana čujemo neke stidljive inicijative od strane članova grupe Van Gogh, i Bajage, da bi Milanu trebala pripasti zaslužena ulica.
Dakle, kako tekst kaže, vreme je da se pridružimo ovoj inicijativi i svojim potpisom podržimo inicijativu za ulicu Milana Mladenovića u Beogradu. Datumi skupljanja potpisa su:
Petak, 7.11.2008, 19h na Trgu Republike
Subota 8.11.2008, 14h na Trgu Republike (postoji mogućnost da štand bude i kod Ruskog Cara)
a mozete više informacija o samom dešavanju videti i na Facebooku. Očekujem vas i obećavam da će moj potpis biti medju prvima!

Comments(10)








