Web biznis u Srbiji

Posted on August 12, 2009 by Eniac in Web

Obzirom da sam indirektno prozvan maskotom “srpske burazer ekonomije” u hitičnom “nepravda” postu od strane Blogowskog o sveopštoj krađi u Srbiji, dužan sam da svima onima koji se nisu ozbiljnije bavili Internetom u našoj zemlji pojasnim neke stvari za poslovanje u ovoj sferi, i uslove u kojima se ista nalazi.

1 – U Srbiji nema dovoljno ljudi koji su u stanju da proizvedu kvalitetan sadržaj

Koliko u Srbiji ima kvalitetnih blogera? Koliko je to procentualno u odnosu na ukupni broj blogova? Jako malo. Kvalitetnog sadržaja gotovo da nema, broj blogova možda raste, ali se dobar deo njih svodi na bezidejno imitiranje svetskih blogova i kojekakvih trendova, koji ubijaju individualnost kao ključno svojstvo blogova. Ako u Srbiji želite da pokrenete content based sajt, verujem da će vam upravo zapeti content.

2 – Vrednost originalnog sadržaja nije proporcionalna nivou razvoja tržišta oglašavanja

Dakle spali smo na par ljudi, pokrenuli smo svoj sajt i želimo da on svakodnevno ima nekolicinu novih tekstova.  Odmah ću vas ovde zaustaviti i reći da, ako niste vi lično kreator sadržaja, teško da ćete iste moći da priuštite. Sadržaj je jako skup, pogotovu onaj unikatan i kvalitetan. Većina domaćih popularnih sajtova sadržaj “pribavlja” iz nekoliko kanala: novinske agencije (Beta, Tanjug), saopštenja za javnost, originalni sadržaj i preuzimanje. Ako niste medijska kuća koja stvara sadržaje za plasman u više kanala (TV, print, web) vrlo teško ćete uspevati da obezbedite veliku količinu originalnih sadržaja bez velikog budžeta. Obzirom da se tržište oglašavanja svodi uglavnom na display oglase, trenutna prosečna vrednost CPM (cost per mille) naprosto ne može da pokrije te troškove, i to ukoliko ste srećni da imate oglašivače. S tim u vezi, web sekcije velikih magazina se uglavnom pojavljuju kao produžena ruka istih, ne toliko profitabilna, ali svakako investicija za budućnost. Popularnih sajtova koji obiluju originalnim sadržajem, a da iza istih ne stoji neka jaka medijska grupacija ili pojedinac gotovo da nema na našem tržištu.

3 – Parola: Snađi se!

Tehnički, ako bismo bili svi fer i pošteni, i tekstove ne bismo preuzimali sa drugih sajtova/medija, content based sajtovi u Srbiji takoreći ne bi postojali. Imali bismo velike sajtove sa jedne i blogere (pišemo kad stignemo) sa druge. Međutim, preuzimanja tekstova sa drugih sajtova, da li stranih ili domaći, uz kojekakve fer i nefer metode predstavljaju ništa drugo do most između ova dva. Ne podržavam krađu, sam kada sam pokraden osećam se vrlo besno, ali suština je da je celo naše informaciono društvo bazirano na nekoj vrsti ilegalnog vlasništva. Furaju se nelegalni Windowsi, kradu se slike sa drugih sajtova, preuzimaju se nepotpisani tekstovi. Digitalna imovina u Srbiji se još uvek ne percipira kao nečije vlasništvo, ili makar ne u tolikoj meri kao materijalna. Ali, ako i neko ukrade neku imovinu sa ciljem edukacije, ne mogu da kažem da je postupio ispravno, ali definitivno ispravnije nego u klasičnoj krađi. Najbolji dokaz za to su nam Microsoftove MSDNAA licence koje omogućavaju besplatan softver svima onima koji isti koriste za edukaciju. A našem tržištu složićete se, itekako treba edukacije! Economy.rs jeste pogrešio što nije potpisivao tekstove, to je minimum poštovanja prema autorima koji rade, ali po meni celokupna prozivka koja je došla na pozivitnu reakciju vlasnika sajta, trebala je da se završi na tome.

4 – U biznisu vrediš onoliko koliko vrede tvoji kontakti

Poslednja stavka oko koje se duže vreme prepirem sa Peđom jeste moja “odluka o nenapadanju” ljudi sa domaćeg weba. Daleko od toga da je meni cilj da se ližem sa svima, ili da mislim da su svi u pravu, ali definitivno imam prečeg posla od ispravljanja krivih Drina na domaćem webu. Ali to je verovatno osobina većine ljudi odavde, pre će popljuvati nekog drugog, naći manu u njegovom radu, pristupu, dizajnu, seksualnom opredeljenju, oblačenju nego pogledati u svoju “avliju” i pokušati da promeni nešto. Na kraju krajeva, ljudi koje poznajete dobrim delom formiraju vašu poziciju na tržištu, što je vaš circle of trust uticajniji, to ste i vi više na ceni. To što na srpskom webu ima 100 ljudi, pa imate priliku i sve lično da ih poznajete je nešto drugo, a ne burazer ekonomija.