Božić. Prilika da se okupi familija, i povrati onaj stari osećaj porodičnog okupljanja, ali i prilika da se po ko zna koji put prejedemo i tako polu ošamućeni utonemo u zimski san. Tako je bilo i ovaj put, i koristim ovu priliku da Vam pokažem kako je to slaviti ovaj praznik tamo negde dalje od grada, gde priroda još uvek vlada (ili tako nešto pokušavam da zvučim pametno).

pa da počnemo…

Vreme

Kako moja baka use to say: ,,Sačuvaj me Bože toplog Božića i oblačna Đurđevdana”. Tako je bilo i ovaj put, ali i pored ove činjenice bio sam srećan jer je ovo bila jedinstvena prilika da prodrmam svoj hardware. O tome kasnije…

Šedit

Ne nije sh|edit ako tako nešto postoji već je ovo stara srpska reč za dobru petardu. Receptura je jednostavna, par dinamita i sporogoreći fitilj (osim ako snimate Jackass Revolution). Efekat je vrlo zanimljiv, i ogleda se u vidu rupe od 10ak cm u zemlji, tako da ako imate ideju da sadite pasulj, i ujedno zanimate komšiluk preporučujem vam ovaj vrlo efikasan metod.

Badnjak

Ma koliko pili Coca Colu badnjak je jedan pravi i Deda Mraz može biti samo Božić Bata. Jeste da ništa nisam dobio, ali nema veze, mama mi je rekla da sam konjina matora pa valjda zbog toga. I mada ga poneko kiti kao jelku, njegova uloga je da greje ukućane kao što se to desilo na Božić godine nulte u Vitlejemu.

Ovce

Nisam siguran kakve veze imaju ovce sa Božićem ali sam prilično siguran da imaju, pa sam rešio i njih da dodam kao jedno od poglavlja.

The Quest

Ovaj naslov se definitivno ne uklapa u Božićnu atmosferu, ali nisam se mogao odupreti lepom vremenu o čemu sam pisao na početku posta. Destinacija je skoro obnovljena crkva u selu udaljena nekoliko kilometara od tadašnje destinacije.

Vunene čarape

Još jedan od trademarkova Srbije :), na daleke snežne puteve se ne kreće bez vunenih čarapa od najkvalitetnije ovčje vune, ofarbane prirodnom bojom.

Čizme iliti Long live the Tigar

Čizma glavu čuva…U ćudljivu prirodu se ne kreće ni bez čizama a-a, iako u to vreme u Beogradu nije bilo snega to nije bio slučaj u mom selu, a i trebalo je preći the bridge of khazad dum. Opredelio sam se za Tigrov model visokih performansi…

The Bridge of Khazad Dum

Na teškom i mukotrpnom putu ka crkvi imali smo veliku prepreku ispred sebe, gorespomenuti The Bridge of Khazad Dum. I dok su se mnogi salomili na ovom teškom putu preko hladne i nadasve ćudljive reke (zašto stalno koriste ove izraze kad opisuju reku?!?!) naše čizme visokih performansi dale su svoj doprinos u savlađivanju ove prepreke.

Put je nastavljen do crkve, gde smo stigli proveli nešto vremena i vratili se natrag kući na kvalitetan obrok.

Lomljenje česnice

Pre obroka trebalo je prelomiti česnicu. Česnica je pogača koja se jede za Božić ispunjena kukuruzom i pasuljem, što simbolizuje stoku i hranu, i povrh svega parom ili dukatom u imućnijim porodicama. Sledi duel iliti prelamanje česnice, gde je pobednik onaj koji pronađe u svom delu paru. On će imati sreće sa novcem tokom cele Hristove godine, a mene je pogodite i ove godine zaobišla.

Kvalitetan obrok

Posle lomljenja česnice sledi kvalitetan obrok, i objekat izreke ne goji se prase uoči Božića. Ja nisam neki veliki fan pečenja, pre svega jer je strinin kajmak uz pršutu nešto nesvakidašnje, no svejedno efekat je isti… Prejedanje.

Polaganje badnjaka na vatru

Imam tu sreću da imamo staru kuću u selu, staru više od jednog veka u kojoj postoji oganj. I tako polažući badnjak na vatru kao kulminaciju Badnje večeri imamo priliku da se vratimo par vekova unazad, grejući se uz naš badnjak i pričajući o stvarima o kojima nikada inače ne bismo pričali. Spoljni svet kao da ne postoji tih nekoliko trenutaka, čak i ja zaboravim na kompjuter, fakultet, posao, celibat i ostale stvari novog doba i posvetim se priči, porodici i toplini badnjaka. Ujutru na Božić badnjak još gori jer je oganj još veliki, dolazimo u staru kuću u džaramo badnjak, a broj varnica poistovećujemo sa brojem parica, sreće, zdravlja i sl. Svojevremeno na početku moje g33k karijere spominjao sam video igrice, jer se rimovali a i bilo je neizostavno u mom životu tada.

I prođe taj Božić nekako, pakujem se za jutrnji prevoz za Beograd i vraćam se svojim dužnostima. Odlazim od svega, od porodice, od svih onih priča koje nikad ni sa kim drugim ne bih pričao, od topline sećanja koja me vezuju za Božiće svih ovih godina unazad. Pitam se ponekad zašto i sve ovo pišem, ali doći će možda vreme kada neću biti blizu staroj kući, porodici, The Bridge Of Khazad Dumu i ostalim dragim stvarima… Vratiću se ovde i nadam se osetiti bar deo topline Božića… Na kraju shvatite da pobednika nema, neko izvuče paru, neko ovcu, neko nešto treće, ali sve je to nebitno… Pobednik je porodica!