Razmišljao sam više puta o tome kako bi bilo lepo posetiti mesto odakle potiče Nikola Tesla ali, kako to obično biva, desilo se potpuno neplanirano dok sam pokušavao da uhvatim pogled više sa gorostansog Velebita. Put me naveo u središte ničega; u malo, mirno i ni po čemu posebno mesto, osim baš po toj jednoj osobi kojoj se desilo da niodakle ode u svet i promeni ga na takav način da današnji život ne bi mogli da zamislimo bez stvari koje je ta osoba osmislila. I dok je mesto nesumnjivo prelepo, ono što je u meni probudilo neverovatnu znatiželju jeste pitanje – KAKO je taj čovek uspeo da iz ovakve sredine ode toliko daleko i uradi sve to što je uradio? Upoznao sam mnogo pametnih ljudi, možda nisu bili kapacitet Tesle ali su bili dovoljno dobri da odu na viši nivo pa se to nikada nije desilo. Šta je to što je u ovom slučaju drugačije? Da li je genijalnost sama po sebi dovoljna? 

Dalekovidost Teslinih roditelja

Problem sa tim pitanjem leži u tome što sam video deo tog famoznog sveta i znam koliko je teško biti vidljiv i prepoznat kada se nalazite u sredini u kojima ljudi ne prepoznaju stvari kojima se bavite. Mesto u kome sam odrastao izgleda kao grad u odnosu na Smiljan, pa opet ne mogu da zamislim šta bi se desilo da u vreme kada sam odrastao nije bilo Interneta. Uspešni su danas svuda, i uspešne kompanije znaju da talenat leži širom sveta. Međutim pre 150 godina to nije bilo tako. Ipak Tesla je uspeo, i više nego uspeo. Odgovor na pitanje kako me je dočekao na zidu njegovog muzeja.

Screen-Shot-2014-09-02-at-12.04.16-AM

Tesla dolazi iz visoko obrazovane porodice za to vreme. I ako su živeli u Smiljanu, njegovi roditelji i rodbina dobro su znali da je za Nikolin uspeh potrebno više od malog mesta. O ocu možete da pročitate u rečenici gore, a dosta je poznato da mu je njegova majka prenela strast za pronalaženjem. Oboje su bili dovoljno dalekovidi i znali da je Nikoli potreban bio kontekst koji bi, poput plodnog tla, njegovom talentu omogući da sazri na način kom ga danas pamtimo. Istina je da je postojala borba da on ne postane inženjer, ali onda kada je ta odluka doneta vrlo se jasno videlo da njegovi roditelji znaju šta rade. Završio je u Gracu, u najboljoj inženjerskoj školi u tadašnjoj Austrougarskoj. Iz dobre škole prešao je u Prag, odatle stigao do Edisonove laboratorije u Parizu, a posle toga je već bilo jasno da Tesla nema puno šta da traži u Evropi.

S kim si takav si

Kontekst je okruženje koje čine ljudi i ideje koje kruže među njima. On je plodno tle, ali ne univerzalno već vrlo specifično u kome odrastaju samo posebne sorte. Dok je Teslina genijalnost zaista neupitna, činjenica je da je on bio puno više od bistrog deteta sa sela koje se otisnulo u svet i uspelo. Atipična dalekovidost njegovih roditelja stavila ga je u pravi kontekst u vidu škola koje je pohađao. Oni su znali ono što ni danas nije puno drugačije – kvalitetne škole predstavljaju najbolji katalizator kvalitetnih ljudi i ideja. Pitate se zašto ljudi hrle na Harvard ili Stenford? Opet kontekst. Opet ljudi i ideje. “S kim si takav si” – kako se kaže u Srbiji. Ako si okružen pametnim ljudima dobre su šanse da si i ti pametan. Ako je kontekst dovoljno plodan za ideje koje imaš, ljudi koji predstavljaju taj kontekst služe samo da pojačaju efekat. Da se ideje zaista ostvare. Bez pravog konteksta ovo nije samo nemoguće, nego može da odvede i u depresiju. Pokušajte da objasnite bežični prenos energije danas nekome ko nije previše obrazovan. A onda zamislite kako je to izgledalo pre 150 godina.

Ono što su Teslini roditelji pretpostavljali on je ubrzo i sam shvatio. Evropa nije bila toliko skučena koliko nije imala otvorenosti prema nauci kao Amerika sa početka 20 veka. Tesla je znao da za realizaciju njegovih ideja su neophodni ljudi koji ih razumeju i koji mogu da mu pomognu svojim znanjem i resursima. Toga u Evropi ni tada nije bilo, dok je Amerika u tom periodu proživljavala jedan od najplodnijih perioda u istoriji nauke. Izbor je bio vrlo jasan.

Kontekst kao prečica do uspeha

Tesla je odličan primer jer je deo našeg folklora i apsolutni primer za brilijantnost ljudi sa ovih prostora. Međutim, način na koji je došao do tog statusa je često romantiziran. Istina je pak da rad i brilijatnost nisu dovoljni. Neophodni su, ali ne i dovoljni. Koliko god teško radili uvek će biti neko ko radi više, ko spava manje, ko je pametniji. Ni kontekst sam po sebi nije dovoljan. Bogata deca su oduvek išla u najbolje škole ali im uspeh nije bio zagarantovan. Ima tu još puno toga, ali kombinacija rada i dobrog konteksta se dovoljno često mogu povezati sa uspehom da mogu da kažem da predstavljaju prečicu za isti.

Pronaći dobar kontekst nije lako. Iz moje priče o Americi možete da shvatite da tamo ne postoje ljudi koji raširenih ruku čekaju novog Teslu sa Balkana. Kontekst mora da se zaradi, za njega morate da se borite i da dokažete da ga zaslužujete. Obično su ideje te koje vas “voze” do željenog ishoda. Ako ih nemate, prosto se potrudite da se okružite sa ljudima koji izvlače najbolje od vas. Ogradite se od onih koji vas čine negativnim i provodite vreme sa onima koji zalivaju vaše ideje. Bićete zadovoljniji i srećniji, što je verovatno i najveći uspeh. Na kraju dana, ništa mi nismo drugačiji od gore nasukanog broda sa slike. Da bismo gazili milje i osvajali mora potrebna nam je voda. Što je pre nađemo, pre ćemo i sami uspeti na putu koji sanjamo.

Mirno more!

@eniac

 

3 replies on “Kontekst je kriv za sve

  1. Dobar ti je tekst, do sada najbolji po meni… možda da dodamo i da je pedigre bitan za bilo koji kontekst

  2. Jako dobar tekst. Moze ladno da se napravi paralela da je Tesla dropout sa Stanforda tog vremena.

    Ironicno, Tesla je moguce bio u boljoj situaciji sto se tice elitnog skolovanja prije skoro 150 godina, nego mi iz Srbije i Bosne danas. Zanimljivo je da su Hrvati i Slovenci i danas u istom (boljem od nas) polozaju po tom pitanju… Nesto manje od 400km Teslu dijeli od najboljeg tech fakulteta tog doba, koji se pak nalazi u istoj drzavi u kojoj on zivi i koji moze da pohadja, ako ne na maternjem, onda na sluzbenom jeziku, koji mu je vec u osnovnoj skoli bio prvi ili drugi jezik i lingua franca tog vremana. Zatim: obrazovna i razumna porodica, drzavna stipendija, odlicno materijalno stanje (popovsko dijete, nije nosio gajbice po Grazu, dapace prokocko je oceve para ko u Sabanovoj pjesmi)…

    S druge strane, Tesla je u Grazu mogucno bio u goroj situaciji nego kako je Zuck predstavljen u filmu ‘Drustvena mreza’ sto se tice drustvenog statusa. Gradjanin drugog, mozda i treceg reda (Srbin iz Like), u drustvu austrijskih tatinih sinova, pri tom cudak i frik.

    Tako da, sve sto je on postigao, nema veze sa njegovim obrazovanjem, niti odakle potice. Takav covjek se radja jednom u sto ili vise godina i to je to. Mogao se roditi bilo gdje, mi imamo srecu da je kod nas :)

Comments are closed.