Upravo je izašla vest o tome kako je jedan od osnivača Dijaspore preminuo u 21 godini. I ako razlog nije poznat, osećam se dužnim da skrenem pažnju na činjenicu da se život prečesto stavlja u drugi plan naspram uspeha i da su ovakve situacije sve manje neobične…

U poslednje vreme, a često nekako podstaknuti likom i delom gospodina Zuckerberga previše se govori o tome kako zaraditi prvi milion pre 30-te godine. Preduzetništvo, Internet, startapi, avioni, kamioni… šta već sve ne. I to jeste ok kao motivator, sa aspekta guranja društva napred, pogotovu kada je ono u banani poput našeg.

Ali, previše priče o istim obično dovodi do kontra efekta. Ljudi se forsiraju sanjajući o svetskoj slavi i novcu koji im zapravo i ne treba, koriste quick fix-eve poput previše kafeina, nikotina ili čak droge da bi ostali čitavi u toj jurnjavi, dok im zapravo negde uz sve u drugi plan otpada život. Kliču se i parole – kome treba život kada nisi na vrhu, ili – ako nisi dovoljno umoran, znači da nisi dovoljno posvećen celoj priči…

A onda neko umre u 21 godini. Od čega god. Kako god. Nije vredno života.

Da imam dovoljno novca, voleo bih da svakom od vas dam mogućnost da zarađujete onoliko koliko biste želeli a da za to radite 16 sati dnevno. Shvatili biste pre ili kasnije da to zapravo nije ono što ste želeli. Tražili ste tron a na putu zaboravili sve zbog čega ste hteli da budete gore.

I pre nego što započnete radnu nedelju razmislite malo i o ovome. Uspeh i novac nemaju nikakvog smisla kada ste u situaciji u kojoj se oni zapravo ne broje. Mislite malo i o sebi, uspeh će doći i ako mnogo manje radite ali verujete u sebe i istrajni ste da to izgurate do kraja.

24 replies on “Mislite o sebi

  1. Sanjari,dragi enijače ne razmišljaju o smrti. Kad zaspem, kontam da me neće biti,onda prestanem sanjati i tražim bele pločice ili treptavu neonku da me umire. Ne znam koliko sam siguran u delotvornost istih. Nisam ni siguran koliko uspeh garantuje život . Suspenzijom vremena suspenduješ san koji ti priča o sebi.

  2. nešto ranije ove godine sam potpuno presekla život u jednom trenutku, želeći da se posvetim nečemu skoro pa marginalno bitnom u životu: karijeri.

    onda saznam da mi je već postojeći stres doveo organizam do tačke pucanja, a otrovi u telu (pomenuti stimulansi: kafa, energetska pića, čokolade) jetru do 30 dana od stvaranjaprvog ciroznog čvora (naknadno sam saznala da je doktorka malko više želela da me uplaši, nego što je bilo _toliko_ kritično, ali je bilo, recimo, 60 dana, dakle, ne puno bolje).

    i onda mi jedan jako drag čovek kaže: ako radiš 20h dnevno, i moraš da radiš vikendom – onda nešto ne radiš kako treba.

    a to nešto je, u mom slučaju bilo, postavljanje ciljeva i organizacija . uz pomoć tog istog čoveka nisam postala ono što sam zamalo htela. postala sam samo – još bolji čovek.

    da, radim, da, trudim se – ali ništa preforsirano, nego taman onoliko koliko treba
    da (p)ostanem zdrava i budem srećna.

    divan tekst, baš inspiriše i pokreće na razmišljanje.

  3. i tako neko tamo umre i prepiše se sve njegovoj ambicioznosti. Misli na sebe, tako ćeš duže trajati, ali ideju ne ispuštaš zato što ćeš "možda umreti". Vidi, ili živiš ili životariš … pretrćiš Maratosnko polje samo da bi javio vest o pobedi …. ili sediš i čekaš vest. Svako ima svoju ulogu i svoju sudbinu na ovoj planeti …… uzmeš …. ili ostaviš …..

  4. Minut pre nego što sam pročitao ovaj tekst sam kod prijatelja video citat Dalaj Lame koji je, na pitanje šta ga najviše fascinira u čovečanstvu, odgovorio – Čovek.
    On žrtvuje sopstveno zdravlje da bi zaradio novac. Zatim taj novac troši da bi povratio zdravlje, pri čemu je toliko opterećen budućnošću, da uopšte ne uživa u sadašnjosti. Živi kao da nikad neće umreti, da bi na kraju umro, a da uopšte nije živeo.
    U poslednje vreme mnogo razmišljam na ovu temu, ali malo toga preduzimam da nešto bitnije promenim. Pored osnovnog, radim još nekoliko poslova sa strane, pa tako vrlo često spavam samo po 3 ili 4 sata, što bi možda i bilo dovoljno ako bih uhvatio još sat ili dva popodne, ali to se nije desilo već mesecima. Ne pijem kafu i ne pušim, trudim se da to sve preguram bez stimulansa, ali sam neispavan, nervozan i neraspoložen za porodicu i prijatelje. Nijedan posao nije vredan toga.

  5. Jedan pametan čovek reče "Radš 8 sati zbog unapređenja, da bi to isto radio 12h". (Čini mi se da je bio Tomothy Ferris)

  6. I ja radim previse ali ipak stanem na loptu. Svoje dvadesete sam pregurao cak i sa neretko 72-satnim neprekidnim radom Ipak, kad je moj rodjeni brat prosle godine umro, tek nakon sto je proslavio 43 rodjendan, od infarkta srca, mene je poceo obuzimati strah. ne od smrti, toga se odavno ne bojim, vec od toga da necu uspeti da uradim sve sta sam naumio. Moj brat se preforsirao. Spavao je po par sati radio dva posla… privatni i u Telekomu… nije uspeo… Pazite se ljudi i malo vise fizicke aktivnosti a manje kafe… i vise sexa :)))

  7. Ljudi zdravlje je najvece BOGASTVO !!!
    Na kraju i ti MILIONERI budu sahranjeni i zavrse isto kao i CISTACI ULICA .
    ZATO MISLITE O SEBI I O SVOJOJ PORODICI !!!

    Ajde u zdravlje !

  8. Ја сам написао и песму у тренуцима размишљања на сличне теме, пре неких годину дана. Мораћу да је објавим… :) Живот је оно што нам се дешава док ми планирамо будућност, рече неко мудар…

  9. Da. Svi ste u pravu. Internet nas tera da previše radimo, učimo, informišemo se, zabavljamo se a u isto vreme zaboravljamo na svoje zdravlje. Definitivno treba nešto da se menja. Gde je onih 8-8-8 (rad, zabava, odmor). Dokle ćemo da testiramo granice sopstvene izdržljivosti? Evo ja se zvanično, od ovog trenutka, odričem kofeina i obećavam da se vraćam na 8h spavanja ma kolko to bilo teško izvodljivo. Sledi TOTALNA REORGANIZACIJA!

  10. Šta ste napali kafu toliko, poznati su njeni dobri efekti. :)

    Sa 22 se ne umire od akumuliranog stresa već od postojećeg (ne)dijagnostikovanog fizičkog problema ili prosto – sudbine.

    Ono što možeš da uradiš je da smanjiš poznate faktore rizika i da trudiš se da živiš umereno. Evo jedan dobar blog na tu temu: http://zenhabits.net/unrisky

  11. Srecni ljudi tuguju,a nesrecni rade, nemaju vremena za tugu.

    Dusko Radovic

  12. Zasto Japanci dugo zive a rade kao niko drugi na planeti ?

    Na TV-u sam gledao jednog psihologa koji je rekao da stres kao takav nije TOLIKI problem koliko je problem to sto ljudi nemaju svoj "ventil" (hobi, odlazak van grada, druzenje sa prijateljima, fizicka aktivnost, citanje..) i mnogo stvari ostavljaju "za kasnije"

  13. Kažu da je samoubistvo u pitanju … http://news.ycombinator.com/item?id=3235079

    Ironično, već se u ekipi našla ideja za "Startup Anonymous", gde bi preduzetnici anonimno skidali fasade i smeškove i PR i pričali o stvarnim problemima o kojima se susreću, a koje handluju ovako ili onako – ili odustanu, npr. kao co-founder Diaspore…

  14. Kada sam bio mlad, ambiciozan i gramziv decak, secam se da sam u kancelariji ljudi cije sam karijere idealizovao, procitao jednu prostu istinu: "jedna cigara oduzme ti jedan minut zivota, jedan radni dan oduzme ti osam sati zivota".
    Zivot je trenutak koji traje u nedogled a ipak je merljiva pojava, zivi ga u skladu sa svojim unutrasnjim bicem i nema greske!

  15. Nebojsa, ovaj post mi deluje malo kao opravdanje… Al, da zivis tamo, ti kao ti bi vec bio na dobrom putu ka vrhu…

  16. Sve je to krivica jednog načina života koji se polako uvlači u Srbiji, odnosno koji se već uvukao u naše živote. Nikada nije dovoljno, zaradiš 1000, 10.000 pa i 50.000 dolara,evra i ne zaustavljaš se. Da li treba stati i zapitati sebe kada je dosta? Da li treba da ceo život prođe u nekoj žurbi, trci za boljim životom.

  17. Stvarno je grozno kako su ljudi zaboravili da je poanta svega, raditi da bi se živjelo, a ne živjeti da bi se radilo, došlo je do kratkog spoja i trebati će puno vremena dok se to ne ispravi!!!

Comments are closed.