Dve ključne reči u analizi balkanskog i američkog iskustva su neuspeh i konflikt. Posle nekog vremena shvatite da srž svih naših problema ali i ovdašnjeg uspeha leži u načinu na koji se društvo ophodi prema stvarima o kojima se ređe priča.

Iz čuvene Ferise knjige “4-hour work week” zapamtio sam samo jednu rečenicu – Uspeh je direktno proporcionalan broju neugodnih razgovora koje ste obavili. I u principu jeste tako. Kada god imate neki problem koji traje duže vreme u poslu, razlog je obično činjenica da niste spremni da se suočite sa izvorom problema. Razlog je izbegavanje konflikta.

U velikoj meri smo nacija koja izbegava konflikt po svaku cenu. Problemi se stavljaju pod tepih i rešavaju se tako što problem eskalira do te mere da je jedino rešenje amputacija. Sa druge strane, ovde smo makar dva časa predavanja posvetili samo konfliktu, a gotovo na svakom pričali o istom. O načinu na koji se rešava i zašto je zdrav konflikt neophodan za svakodnevni život, ne samo za posao. Zdrav konflikt podrazumeva da kritikujete ideje i akcije a ne ljude. Podrazumeva da ostavite ego kod kuće i otvoreno pričate o svemu. Nije lako, i vrlo je atipično za nas, ali bi u neki situacijama rešilo mnogo problema koje imamo.

Jedan od klasičnih primera ovakvog ponašanja jesu ljudi koji međusobno ne pričaju. U Ivanjici, gde sam odrastao, mislim da svaka porodica ima makar jednu “neprijateljsku” porodicu sa kojojm ne priča. Gotovo uvek je razlog činjenica da se nijednog trenutka nije pojavila situacija u kojoj bi neka od strana pozvala drugu stranu da porazgovaraju o problemu. Ovako zajedno tonu u živom blatu malograđanštine. Ovo, naravno, nije jedini primer izbegavanja konflikta. Generalno smo reaktivni prema problemima, i ovakav stav utiče na sve ostale segmente našeg društva. Neizlazak na izbore? Drakonsko oporezivanje zaposlenih? Ili porez na besmisao? U dovoljno dugačkom vremenskom okviru razviju nezadovoljstvo zbog koga najbolji i odlaze. I tako, do sledeće revolucije, u kojoj se ne desi baš ništa.

Strah od neuspeha

Zašto se izbegava konflikt? Zbog straha od neuspeha. Ako nekako i pređemo preko konflikta, zid koji se ređe prelazi je upravo neuspeh. Srbija ne prašta neuspeh, već ga izvrgava ruglu i diže na stub srama. Dete ti nema sve petice? Posao ti nije uspešan? Nemaš najbolji auto u kraju? Ili onaj malo više ekstreman poput dece sa posebnim potrebama, ili “daleko bilo” osoba homoseksualne orijentacije. Univerzalno rešenje u ovom slučaju je dovoljno veliki tepih.

Za razumevanje neuspeha potrebno je i malo empatije i želje da se uđe u tuđe cipele. Zamislite sebe u poziciji neke druge osobe koju smatrate neuspešnom? I gledajte na pozitivnu stranu cele priče, šta je to što dobijate od svega toga i šta je to što ste naučili. Neuspeh je samo drugačiji ishod, saznanja koja pokupite usput su u oba slučaja ista. Ili čak na strani neuspeha. Neuspešne ne treba diskriminisati već podržavati da na iskustvu, koje su pokupili u tom procesu, baziraju svoj veliki uspeh. Ako ne verujete u ovo, pogledajte brojke koje se vrte u Silicijumskoj dolini. Onda se ponovo zapitajte.

O neuspehu se ovde priča. Kaže se i – greši na vreme, greši brzo i greši često. Sa tom mantrom se živi i raste. Neuspeh je samo usputna stanica do uspeha. O tome treba pričati, neuspeh treba ohrabriti. Kada prestanete da se plašite vode naučite i da plivate.

Ne kažem da je lako. Naše ponašanje jeste određeno društvom u kom smo odgojeni, ali je i promenljivo ukoliko postoji vreme i želja. Razmislite o ovome. Ne savetujem vas da izazivate konflikte odmah po čitanju ovog teksta, ali makar da sledećeg puta kada prepoznate neku od ovih situacija razmislite o tome. Makar zbog tog društva, koje želite da ide napred. Znate kako kažu, za uspeh preko noći potrebne su godine.

Javna napomena: Ako me Mileusna isproziva što citiram Ferisa duguje mi pivo

32 replies on “Neuspeh i konflikt

  1. Potpuno si u pravu. Ipak, ovo je problem nasledja, istorije, mentaliteta,… koji se ne moze porediti sa americkim. Dva sveta, dve kulture, cesto dve planete… Steta je sto gajimo lose obicaje, lose odnose, gajimo sujetu, ali to je tako jer je ekonomska situacija sve gora, a mi se borimo za gole zivote ovde i nije nam stran kanibalizam… Sto rece moj deda: “Sto je valjalo – poginulo u ratovima ili otislo, ostao otpad.” Nadam se da ces biti dovoljno svestan odakle si dosao, da se vise ne vracas, osim kao turista. :)

  2. Mediji,porodica,novac,izolovanost od putovanja (proširena shvatanja)-glavni krivci .

    Savremeni mediji forsiraju razne načine pravila života.Stanovništvo ne razume globalni marketing ,razmišljaju tuđom glavom.U slučaju trenutnog neuspeha ,treba imati podršku porodice,što je u Srbiji retko,svi kritikuju zbog nedostatka novca.A putovanje, tj.proširenja shvatanja,većina koja putuje van granica Srbije ,ima drugačije razmišljanje o uspehu i padu,

    Da bi naučio da pobeđuješ,moraš naučiti da gubiš.

  3. Jednostavnije, treba se oprobati u mnogo konflikata, izbegavati prihvatanje svega i svačega ,zbog toga što to drugi ( a ima ih gomila ) misle ili rade, i kroz niz takvih okršaja uz mnogo energije i vremena doći do bilo kog agregatnog stanja bar 70 -to procentnog uspeha.

    Suprostavljanje prepisivanju domaćih zadataka, udvaranja, načina oblačenja, ponašanja, načina življenja i svega nečeg još nas, je dovelo u ovako stanje gde svako ko ima ideju, želju ili potrebu da je drugačiji ili ne daj bože uspe u nečemu ide na stub srama i stida, upravo zbog te žabokrečine koja je svugde oko nas.

    @eniac u početku mi bilo pomalo žao da odeš. Mislio sam da tako sposoban momak može mnogo toga promeniti (uz nekolivinu sebi bar približno ravnih) ali jednostavno, sad vidim da ti ovde nikad i nisi pripadao jer sa ovakvim razmišljanjem u dvadeset i kusur, tvoja budućnost za tebe ima puno prijatnjih iznenađenja.

    S poštovanjem.

  4. Nije loš tekst, samo malo daj širi kontekst problemu. Nas ne kolje izbegavanje konflikta, ili nepostojanje kulture istog. Već ono čega je konflikt sastavni deo – a to je komunikacija. Koja se kod nas se uopšte ne uči i ne neguje – ni na poslu, ni u porodici, ni u školi.

  5. Esejisto, publicisto… dobro ‘ajde… blogeru, nastavi da pišeš. Ako meni sa 40 i kusur posložiš neke iskustvene stavove onda ih nekom mlađem kreativno pretumbaš – pa nek trepću okicama. Znatiželjne energije ti (čitam) ne manjka.

  6. Jedan od najvećih problema je što se greške i neuspesi pamte i prenose sa generaciju na generaciju i stoga ljudi se plaše neuspeha.
    Ima ona priča Mome Kapora o onome što se uneredio i ode iz zemnje posle 30 godina, i pita recepcionara koikoima godina, i ovaj kaež – Imao sam 4 kad se taj i taj us…, prošlo 30 godina od tada, pa značiimam 34.
    Uvek ima ispraznih ljudi koji pamte tvoje neuspehe, sramote itd i opterećuju ljude sa tim….

  7. Većina ljudi ne samo da zbegava konflikte, već i suprotstavljeno mišljenje. Sa takvim stavom nema napretka. Iz tog razloga omiljena mi je izreka: “Ako se u poslu dvoje u svemu slažu, jedan je suvišan”.

    Rekao si još jednu istinu “Neuspeh se u Srbiji ne prašta” – antipod onoj čuvenoj rečenici “Uspeh se u Srbiji ne prašta”.

    Imajući u vidu ove dve krajnosti, jasno nam je zašto vladaju mediokriteti!

  8. Stara priča, ako neki problem dovoljno dugo stoji, ma gdje to bilo, zasigurno će se riješiti sam od sebe :) ne bilo koji način :D. Not Acting is also way of acting

  9. Nasi poslovni ljudi od marketinga prvo zapamte da svoje ime treba povezati samo sa pozitivnim stvarima, jer im greske i negativne stvari smetaju u karijeri

    Drugo sto nauce u zivotu i u poslu, nemoj da strcis, jer tebi prvo krate glavu i vracaju te na dno

    Trece sto se nauci to je da ako nesto dobro uradis, dobices novo zaduzenje a onaj sto nije uradio ni prvo, stavice ruke u dzep i cekace da ti uradis i njegov posao

    Cetvrto posmatraju ljude na drustvenim mrezama kako uce od politicara da varna vrani oci ne vadi, pa to vrlo dosledno primenjuju, a i one koji im daju lovu hvale i podrzavaju i kad treba i kad ne treba

    Najbitnije od svega, u porodici kada izgrdite dete ono potrci kod mame, tate, bake , deke da ih utese a oni odmah urade sve kontra od vas i pohvale dete a izgrde onog ko ih kritikuje

  10. Dobar tekst, nemam mnogo šta da dodam sem rečenicu oko koje sam razvio nekoliko tekstova na svom blogu:

    “Previše pričamo, premalo razgovaramo”.

    Da ne smaram mnogo, ako te/vas bude interesovalo, pronaći ćete već taj tekst na blogu, ali čini mi se da nam ne manjka priče, nego razgovora. Znam da zvuči kao igra riječima, ali nije. Naime, toliko nam je bitno da kažemo što imamo da kažemo, da iznesemo to što mislimo, a uopšte nam nije bitno šta drugi imaju da kažu. I dok ovo pišem, ne mislim samo da šta ima ta kažu “kažu”, nego mi se čini da nam manjka i želje za odgovorom na to naše kazivanje.

    Ne, bitno je da mi to istresemo u etar, pa ko čuo – čuo, ko nije, nema veze. Uhvatim samo sebe nekada da ponavljam jednu te istu priču više ljudi, a kasnije ne mogu da se sjetim šta mi je ko od njih odgovorio na to.

    Izvinjavam se na malom odstupanju od teme.

    Pozdrav,

    Boris

  11. …ако почнеш да причаш и о личном оперативном систему као Тим Ферис, нећу морати више да се мучим и читам његове текстове на енглеском ;)

  12. Neko je spomenuo među komentarima komunikaciju. Osnova svih problema. Radim ovde na brojnim studijama slučaja, većina je vezana za project management. Osnovni razlog neuspeha projekata je nedostatak komunikacije. Ne u 60-70% slučajeva, nego u svih 100% slučajeva, komunikacija je bila problem. Odlaganje problema za kasnije, klasična greška. Ako se ne reši problem odmah, kasnije problem postane ogroman. Odlična tema.

  13. Je istina ziva. Ameri su puno otvoreniji i bilo kakvoj komunikaciji i to znatno olaksava stvari. Ne moras godinama nagadjati sto netko misli ili zasto je nezadovoljan itd.

    Takodjer kod nas ljudi ne vole pricati puno o novcu. To kao nije pristojno. Sto se tice posla ovdje svi pricaju o novcu sasvim otvoreno.

  14. Neko reče, nema komunikacije.

    Današnji način života i “pravila ponašanja” ne predviđaju ni da završiš misao a kamoli da, ne daj bože, dobiješ odgovor. Znači ili si smor (čitaj imaš i znaš šta hoćeš ) ili si jako u bilo kom obliku moćan ( ćitaj ne interesuje te neko ko ume da priča jer su takvi potencijalna pretnj ) a između ta dva komunikacije nema.

  15. Da ne ispadne da sam pi*ka i da neću da platim pivo: Je*o te Feris! :) I sad moram da pročitam ovu njegovu knjigu što si mi ostavio u amanet kad si otišao preko bare. :)

  16. Kako ono bese: Nije vazno koliko puta si pao, nego koliko puta si ustao?

    Tako je i sa neuspehom. Treba nastaviti dalje i isto tako nesto nauciti iz tog neuspeha. Stvar nadogradnje.

    Ali isto tako nesto sto je za nekoga uspeh, nije i za drugoga. Razlike na srecu postoje i to treba postovati, a ne ismejavati i ponizavati.

    Da li je ovako kao sto pises samo u Srbiji? Mislim da nije , sve zavisi u kojim krugovima se kreces i koga imas pored sebe. Sitnicavih i povrsnih ljudi ima svuda u svetu.

    A sto se tice komunikacije: slusati i cuti su dva ipak razlicita pojma .

  17. Meni se ipak sviđa kakav mentalitet imamo mi Balkanci u odnosu na Amere, naš je nekako puno prirodniji i ljudskiji, u americi je sve nekako umjetno, počevši od osmjeha pa na dalje :D

  18. jeli postoji jos uvek trcanje po centru grada,i ako ga nema ,zasto ga nema….zelimo da ga ima:)

  19. Nekada strah od od neupeha vodi do toga da neki i ne pokusaju. Na pocetku bilo kojeg projekta, strah postoji i on je realan, ali uz veru u sebe i svoje znanje i sposobnosti sve se da prebroditi.

Comments are closed.