Približava se godinu dana kako sam postao samozaposlen, i svoju ne tako uspelu korporativnu karijeru zamenio ličnim biznisom. Lepo je biti svoj gazda, ali preduzetništvo sobom nosi i par vrlo zanimljivih zamki kojih se nije tako lako otrgnuti pa eto imam potrebu da ih podelim sa vama u slučaju da dođete/jeste ili ste bili u ovakvoj situaciji. Razmena iskustava nikada dosta.

 

 

Photo: Yume photo

 

–  Preduzetništvo bih uporedio sa procesom učenja plivanja kod beba. Ubace te u vodu i čekaju da izroniš jer ti je tako nešto urođeno. Retko kad te izvade, češće to moraš sam da uradiš. Odrastanje može da počne, faks je za devojčice.

Posao vrlo često zahteva rast, finansije to gotovo po pravilu ne dozvoljavaju. Kada zbrojite na kraju meseca troškove za kiriju, porez, hranu budite sigurni da će vam jedino ostati lep osećaj ukoliko ste radili dobre stvari. Znate kako kažu – Overnight success takes years.

Odvojite uvek vremena da uradite nešto za sebe. Pre ili kasnije zabava u poslu nestane i zato je neophodno da odvojite onih nekih 10-20% vremena na lične projekte. Neka to budu gluposti ali osećaj ličnog postignuća je zajebana droga. Da ne pričamo o tome koliko je velikih stvari proizašlo baš iz te male količine vremena, pogledajte Google servise.

Niko vam neće čuvati vreme ako ga ne čuvate vi sami. Klasičan problem koji imam u poslu jeste nedostatak vremena zbog previše toga što mora biti urađeno. Pre podne bude potrošeno na sastanke, i dok hitate ka sve boljem sales manageru kući vas čeka gomila posla koja treba da bude obavljena. Na rast se još uvek čeka. Odavde posao nije aktivnost od 9 do 5 već stil života. U slobodno vreme radim.

Fokus jeste bitan ali je često nemoguć. Najveći broj zamerki dobijam na činjenicu da nisam fokusiran na jednu stvar već ih radim hiljadu. I to je potpuno tačno, ali nije uvek i sa razlogom. Kad ste mala kompanija, poslovi za 10 ljudi se svode na vas – administracija, pregovaranje, redovna komunikacija sa klijentima, dizajn, razvoj, ostala kreativa, logistika… sve u jednoj osobi. I to nije tako lako rešivo. Fokusiram se do tad na novac :D koji će omogućiti rast a ovaj fokus na jednu konkretnu stvar.

Think big je zaista jedan od najboljih saveta koje iko može da vam udeli. Ako vam klijenti malo plaćaju, sa jačanjem portofilia pojurite veće projekte. Ako vam je Srbija malo tržište probajte da se proširite negde na stranu. Koliko samo znate web dizajnera i developera koji rade sa klijentima iz inostranstva? Prosto je, za isto vremena dobijete više novca, a često je i mnogo manje naporna komunikacija od rada sa domaćim klijentima (sastanci su brži i efikasniji, nema viđanja za svaku sitnicu 3x dnevno…).  Nezadovoljstvo je preduslov za progres.

Slušaj ali i budi svoj. Često će svi znati da žive tvoj život bolje od tebe, poslušaj ali nemoj da odustaneš, slobodno vreme je najopasnija bolest današnjeg društva i mnogi će pokušati da te zaraze.

Uživaj. Super je biti nalickani menadžer sa naduvanim službenim automobilom, ali ako ti nije hobi skupljanje srčanih udara to je put koji možeš da preskočiš. Retke su kompanije koje mogu da prate tvoj lični rast sa pozicijom u kompaniji, sigurna plata ima svojih prednosti ali malo je onih koje će tolerisati mobilnost koju svako od nas priželjkuje. Konferencije, putovanja, promene prebivališta imaju vrlo važnu ulogu u kreativnim procesima. Promena uvek prija.

Moram priznati da sam zadovoljan na kraju. Davno sam prešišao nivo plate koju sam imao u prethodnoj firmi. I dalje sam loše organizovan, i dalje srljam – ali to ne znači da ne napredujem i to je ono što čini celu priču zabavnom. Učenje na tuđim greškama je često i nemoguće, a dečje bolesti moraju da se odleže. Promena ima puno i uvek prijaju. Radi se na drugim projektima, sa drugim ljudima, u različitim industrijama. Različistost podstiče kreativnost, a ona se kao i bilo koja druga disciplina vežba. Lepo je biti u top formi :)

 

39 replies on “Sve je lako kad si mali. Ili nije…

  1. Sad jos da nam kazes i sta konkretno radis da bismo videli rezultate.

    1. Pa imam svoju agenciju za Internet marketing Eniax. Brinem se o nastupu Grand kafe na Internetu, zajedno sa MTV-jem realizujemo B GOOD projekat, edukujem agencije i organizacije i tako svašta nešto zanimljivo i manje zanimljivo.

      1. E a kol'ko placas mesecno za firmu? pretpostavljam da si pausalac

  2. Pomenuo si entuzijazam, ljubav prema poslu i želju da se razvijaš, ali nigde nisi pomenuo početni kapital koji je potreban da bi se samopromovisao, ostvario kontakte i unapredio i progurao svoje ideje.

    Razdvojio si slobodno vreme i posao, dodaj na sve to 25h social media uptime, prisustva konferencijama, meet-upovima i slično… Lepe i svaki put iznenađujuće korisne aktivnosti koje iziskuju novac.

    Plati domen, plati hosting, plati Wi-Fi, kupi smartphone, plati kartu do ovde ili do onde…

    1. Sve ovo sto ste naveli je mnogo lakse i jeftinije kad si Eniac :)

      1. Pa i sam sam bio student valjda, i nisam imao ništa od ovoga :) Domen sam skrpio nekako, hosting je bio prvo kod Flajka koji nisam plaćao, Wi-Fi sam delio sa cimerima, prvi smartphone kupio prošle godine…

        Krpio sam se, ali je činjenica da je u tome dosta pomogao blog, tako da sam dosta često uspevao da se provučem kao zvanični bloger na dešavanjima i ne plaćam kotizacije.

    2. Raditi 2 posla u stvari nije uopste lako. To govorim iz pozicije nekoga ko od 9 do 5 radi za "sigirnu mesecnu platu" a od 5 dok ne umrem radim za sebe pokusavajuci da stvorim nesto sto ce kasnije moci da raste i prosperira.

      Nije cak ni pitanje finansija, ja sam svoj biznis poceo sa parama koje su dovoljne za kupovinu prosecnog smart telefona danas. Pitanje je nenormalne cvrste volje, gomile zivaca i snage da izdrzis sve to. Vecina ljudi nije u stanju to da izdrzi jer zele da imaju vreme za zivot posle 5.

      I dok se trudim da je postavim na noge tako da moze da isplacuje dovoljno za prezivljavanje, radim za drugog. A to je problem za sebe, jer racune neko mora da plati a njih placa stabilna plata. Sa druge strane, potroseno vreme ne moze da se vrati i moja firma "stagnira" tj. ne raste onoliko koliko bi rasla da se bavim samo njom.
      Necu reci da nemam petlju da dam otkaz i postanem samozaposlen kao pisac ovog teksta ali jos uvek nisam prepoznao momenat za to. Mozda kada se par jutara za redom probudim i shvatim da me vise mrzi da zivim od 9 do 5 rintajuci za drugoga i promenim svoju filozofiju….

  3. Bravo :) htedoh reći i "mali veseljače" ali nije primereno. Zaista poštujem način na koji si svoje učenje učinio transparentnim. I tvoj odnos prema usponima i padovima uopšte. Osuđen si na uspeh. Čestitam!

  4. Meni ne delujes kao osoba koja je lose organizovana, naprotiv!

  5. Sve dok klijenti placaju na vreme, posao ide. Ako vreme potrosis na hajku za parama, sve ode u… i dolazi do stroke -a.

  6. Svako bi trebao da se oproba u 'samozpolenosti'…

  7. Divno je biti privredni subjekat koji uz jutarnju kafu i jutarnji mamurluk čita ovaj post. Hvala ti Eniače, svaka ti je na mestu, a Neba će dodati tu još poneku, na svom blogu kad mi to vreme dozvoli.

  8. Uživala u čitanju… svako dobro i nastavi da nižeš uspehe :)

  9. Upravo tako kako si napisao. Ono što se provlači kroz tekst je želja da budeš potpuno svoj čovek. Ista količina vremena se odvaja i za projekte klijenata i za sopstvene. Fora je što sopstveni donose par puta više… komercijalnog uspeha ;)

  10. Oslobađanje od plaćanja doprinosa po članu 45. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje… mislim da bi bio red da me zaposlis… :)))

  11. Ovo mi je prvi put da komentarisem na necijem blogu, ali nisam izdrzao. Sve ovo sam i ja prosao i mogu ti reci da se nista ne menja ni posle 10 godina. Imas vise ljudi, ne bavis se administracijom i nekim nebitnim poslovima, ali i dalje nemas mira. Ako zelis da opstanes i da napredujes. I samo ako ti prija taj ludacki ritam da je zivot posao i da u takvom zivotu mozes da nadjes zadovoljenje onda ima smisla da guras dalje.

  12. Cak se i lova kao imperativ izgubi. Nekada sam vidjao i znao svaku marku koja udje ili izadje iz agencije, a onda su time poceli da se bave drugi ljudi. Nekada sam znao svakog novinara koga smo pozivali na konferencije, a onda su to preuzele neke mladje kolege. Nekada sam znao sta svako od mojih zaposlenih misli o necemu, a sada ima slucajeva kada se srecem sa ljudima koji mesecima rade u agenciji a da ih ja ne poznajem… I puno drugih stvari se promenilo, ali zelja za napredovanjem, za ucenjem, za usavrsavanjem sopstevenim ali jos i vise unapredjenjem poslovanja agencija kojih vodim ne prestaju. Ako sebe vidis u takvoj prici onda welcome to the club!
    Ne poznajemo se puno, ali onoliko koliko te znam mislim da si od takvog stofa. I zato samo guraj napred! Svaki zestok rad daje i rezultate, veruj mi na iskustvo :)

  13. Sve si dobro napisao, mogao bih te prekopirati i potpisati se ali nije fer ;)
    Posebno si u prabvu oko onih 10-20% vremena za neprofitne i lične projekte. To je ono što me i sada nakon 10 godina voženja agencije inspiriše više od bilo kog drugu zadataka ili projekta za nekog drugog.

  14. Ima jedna stvar koju ću napisati a zbog koje mnogi poduzetnici propadaju.. Volio bih da to pročita svatko tko želi živjeti kao poduzetnik:

    NIKAD, nikad ne miješajte poslovne financije i privatne. Znam da je primamljivo, lako je dignuti sa žiro računa firme lovu pa platiti putovanje, kupiti apartman, voziti dobre aute, kupovati odjeću. To je siguran put – u propast.

  15. Ma najbolje je raditi u državnoj firmi. Sigurna plata, stalan posao, ne radiš ništa… :)

    Ironija, naravno.

  16. Шта сада мислиш о пословању Интернетом и уопште о пословњу у Србији? Који су домети према твом искуству?
    Видим да сам закаснио са питањем, али тек сад прочитах овај пост…

Comments are closed.