“Kako otići” je najčešće pitanje koje dobijam od kako sam otišao u Ameriku. Tužno je što je tako, ali i nekako razumljivo. Odlasci kod nas nisu nova stvar i svi imamo tog nekog prijatelja/rođaka koji se otisnuo na put. A, kada pogledate na stvari malo sa strane, shvatite da je to sve posledica straha, previše loših vesti koje se, po pravilu, mnogo brže i više šire od onih dobrih, nedostatka ideja da se nešto uradi i, na sve to – izgaranja da se nađe jedno, univerzalno rešenje koje će rešiti sve i kojim će se pobeći od svega. Međutim, da li je zaista emigracija to rešenje ?

Problem sa tekstovima koji pokušavaju da daju odgovor na ovo pitanje je u tome što su ili jako ispunjeni gorčinom i razočaranošću, ili čak idu u drugu krajnost i trivijalizuju problematiku time što svode sve na nedostajanje porodice i prijatelja, i čestu usamljenost. Jedan od ovih drugih me je i motivisao da malo dublje razmislim o svemu onome što je meni bilo dobro i loše kod odlaska, ali i popričam sa puno drugih o njihovim iskustvima i skrojim u vidu teksta. Zaključaka ima puno, ali među njima i nema toga da je odlazak savršeno rešenje.

Početak i neznanje

Život na strani se svodi na klackalicu. U početku ste oduševljeni novim, ušuškani neznanjem i zavaljeni u udobnosti eskapizma. Onda kada ta faza novog prođe i nova sredina postane dom, krenu slični izazovi kao i pre, samo mnogo dalje od kuće i u kontekstu u kom niste odrasli. Razočarate se, ali vas i vreme promeni, a prvo vraćanje nazad podseti na to da vi više ne pripadate ni tamo ni ovde. Izgubljeni ste u međuprostoru ali vam svi kažu da je život na strani jedino rešenje , i odlučite da je možda ipak bolje ostati tamo iako se nikada potpunosti ne pomirite sa tim.

Zauvek stranac

Ovo nepomirenje potiče od toga što ste vi zauvek stranac tamo u nekoj zemlji. Tamo vas niko ne čeka. I gradite sve od nule. Nema ulica u kojima ste se igrali i komšija koji vas spontano pozdrave pogledom. Sve počinje od nule. A nula je mnogima puno dalje od onoga što su oni spremni da iskoračaju.

Ignorisanje kompleksnosti društvene integracija i koliko je teško uklopiti se u društvo u kome niste odrasli je i osnovni nedostatak većine tekstova o emigraciji. Od običnih konverzacija, do bontona i navika koje su jednostavno drugačije i sve to posuto slatkim akcentom koji stavlja do znanja da niste odatle. To stvara jedan osećaj nelagodnosti koji, poput kamena u cipeli, uvek vučete sa sobom. Vi možete na kamen da se naviknete ali vam nikada neće biti ugodno. Odavde i potreba naših ljudi da se u inostranstvu drže zajedno. Ne toliko zbog jezika, vegete i plazme koliko zbog sličnih kulturoloških navika koje teško menjate. Pričao sam već o individualnoj prirodi američke kulture, nasuprot evropskoj koja je više okrenuta ka zajednici. Jedni idu u teretanu i gledaju Netflix, drugi igraju fudbal i ispijaju kafe. Ljudi deluju hladno, nedruželjubivi su, misle samo o novcu… To nije zbog toga što je to pogrešno, već zato što je to kontekst na koji niste navikli. Isto se dešava i sa njima kada dođu kod nas. Prilagođavanje zahteva mnogo komprimisa i nivo fleksibilnosti i socijalne inteligencije koji malo ljudi poseduje te odavde usamljenost i nostalgija.

Stalno preispitivanje

Ubrzo provedete dovoljno vremena da uživanje u tome što ste deo srednje klase postane svakodnevnica. Imate dobar posao, kupili ste auto koji ste dugo želeli i iznajmili kuću sa velikim dvorištem, ali tu negde i sve staje. Vi se podignete na viši standard, imate više novca i sve o čemu ste sanjali ali su oni problemi sa početka i dalje tu. Beg maskira problem, ali ga i ne rešava. U tom trenutku dovodite u pitanje i dolazak jer ono za čime ste žudeli nije nužno donelo ono što želite, a nostalgija učini da ono čega ste se odrekli vredi mnogo, mnogo više od toga. Ovde kreću misli o povratku, tom konceptu koji od kuće deluje nemoguće, ali negde tamo na strani on je rešenje koje jedino ima smisla.

Potreba za višim ciljem

Zbog ovoga odlazak radi odlaska nije rešenje. Ako odlazite sa Balkana nezadovoljni životom i svime što se dešava, verovatno ćete završiti nezadovoljniji tamo negde daleko. Kontekst će biti izmenjen, i osnovni egzistencijalni problemi rešeni, ali svi oni problemi koje nosite duboko u sebi će postati samo još gori. Zbog toga je neophodno da postoji viši cilj vašeg odlaska, a ne samo želja da tamo negde perete sudove i od toga živite. Potrebno je da imate ideju koja će vas voditi tokom svih tih teških trenutaka.

Jedna od tih ideja je da je odlazak zapravo borba za generaciju koja dolazi posle vas. Kažu da je druga generacija ta koja uživa sve benefite nove sredine. Oni odrastaju i formiraju se u istoj, nemaju slatki akcenat koji donose iz daleka i spremni su da iskoriste to gde jesu za svoje dobro. Oni nemaju problem društvene integracije koji vas sputava, već vide samo prilike (koje mogu biti i dobre i loše). Ovo je plemenit poduhvat ali vrlo često i prevelika žrtva za nešto što se za 15 ili 20 godina možda neće ni desiti.

Druga ideja je karijera. Objektivno postoje limiti onoga što profesionalno možete uraditi na Balkanu, ako niste u IT svetu i nije bitno gde se nalazite. 10 ljudi iz mog odeljenja u osnovnoj školi je sada van zemlje. Oni su doktori nauka, bave se enkripcijom, izgradnjom proizvodnih postrojenja i dizajnom čipova i za njih nema puno mesta u Srbiji. Oni prolaze kroz sve ove probleme ali su i pozivom uslovljeni da budu tamo gde jesu i nemaju puno izbora. Međutim, ljudima koji su na ovom nivou, karijera i jeste više cilj jer su željni dokazivanja i onda im profesija daje viziju koji ih održava tu gde jesu.

Dobra stvar je videti stvari sa strane

Naravno, stvari nisu obično crne ili bele i postoje prednosti obe strane. Ali, napomenuću još jednom – odlazak radi odlaska nije rešenje. Dobro je otići i videti, iskusiti neke druge stvari i staviti sebe na test – uporediti se sa ostatkom sveta. Istina je i da se svet menja, i da će putovanja biti sve učestalija, a ideja života u jednom mestu sve manje zastupljena (poznato još i kao hypermobility).

Isto tako, nije strašno ni vratiti se. Iskoristite prednosti veće zemlje, naučite, povežite se sa onima koji vam mogu pomoći u budućnosti ali ne stidite se da se vratite i živite blizu onih koje volite. Ovo je jedna od primarnih potreba, i vrlo legitiman razlog da se vratite. Sa godinama shvatite da stvari nemaju vrednost, a ljudi imaju ograničen vek trajanja i da im treba posvetiti vreme dok je to moguće.

Ljudi se plaše povratka jer vide samo loše stvari, na isti način kao prilikom odlaska što vide samo dobre tamo negde na drugoj strani sveta. Kada se realnosti izjednače odluče emocije. Na kraju svi mi potajno želimo da iza sebe ostavimo neki trag i to je mnogo lakše uraditi tamo gde ste odrasli i gde ljudi pričaju isti jezik; gde možete da se izrazite na način na koji ste navikli i na način koji vam najviše odgovara. Sigurno previše romantizujem stvarnost, ali verujem da će ovo i biti razlog mog povratka onda kada se isti desi. Teško je biti heroj tuđe ulice. Daleko od toga da je nemoguće, ali nekako verujem da mnogo više znači onda kada to uradite tamo gde vas znaju i gde je to mnogo manje očekivano.


Veliko hvala grupi Repats Serbia koji su mi pomogli u pisanju ovog teksta

288 replies on “Teško je biti heroj tuđe ulice

  1. Ja sam “pobegao” iz Beograda 1994-te – u SAD, i zadnjih 10 godina zivim u Njujorku. Moram da te pitam:

    Odakle tebi IDEJA da ja imam neki problem od kojeg ne mogu da pobegnem? Pobegao sam od Slobe, Srbije i te geopoliticke vetrometine, ali nista od toga nije moj licni problem. Ja nikakvih bitnih licnih problema nemam niti sam ih ikad imao. Pretpostavljam da ima ljudi koji imaju licnih problema od kojih se ne moze pobeci, ali ne znam zasto mislis da samo takvi emigriraju.

    Drugo, ti postavljas pitanje da li odlazak kao zrtvovanje za sledecu generaciju mozda prevelika zrtva? Covece… ja ne znam KOJI ti to Beograd posecujes, ali jedna stvar koja je meni ocigledna kad odem tamo je to do koje mere su roditelji spremni da zrtvuju SVE za svoju decu. To pitanje da li je bilo kakva zrtva za svoje dete prevelika se jednostavno NE POSTAVLJA.

    A nisi mogao ni famozno “pranje sudova” da ne pomenes. Mislim kad se vec lacas niskih udaraca iz arsenala Slobodana Milosevica, treba valjda da budemo srecni da nisi i “izdaju” pomenuo?

    Mislim na stranu koliko si gluposti ovde prosuo, ti covece redjas uvredu za uvredom. Ne poznajem te, ne znam kakav si covek, ali ovoga sto si ovde nepisao treba da se stidis.

    1. Ne vidim potrebu da ga napadas, covek nije apsolutno nikoga uvredio, vec je samo izneo iskrena razmisljanja na ovu temu. Ako si se u nekim delovima pronasao, to nije razlog da se ljutis na njega. Inace u slicnoj situaciji sam vec par godina i apsolutno se slazem sa svim sto je ovde navedeno jer i sam prolazim kroz iste dilema i svakome ko je u slicnoj prici zelim da nadje resenje koje ce ga ciniti ispunjenim i zadovoljnim.

  2. Bravo, apsolutno te razumem, ali mislim da on ne moze da pojmi realnost zivota i sve to sto nas “tera” da trazimo “bolji” zivot…

  3. Врати се Небојша и немој да жалиш за Фриском…. И не се*р кеве ти

  4. Ja predlazem da svako ode da pojede nesto pa onda ponovo da procita sve komentare. Prosto je gubitak ulagati vreme na ove gluposti jer nista nece resiti. Ja se uglavnom nebavim sa ovim ali mi je naslov privukao paznju na facebook-u pa sam procitao. Nemogu da verujem da trosite vreme na ovakvpe stvari. Podseca me na one nase stare komedije. Prijatno I lep dan ili vece u zavisnosti na kojem delu planete zivite :)

  5. Najgore od svega kad deca koja rastu u severnoj americi i prestanu da budu vasa onog momenta kada krenu u skolu. Supruga, nase prvo dete i ja smo ziveli u Torontu do pre 10 godina. Imali smo dobre poslove, kucu, puno prijatelja koji su kanadjani, nasih ljudi i mnogo drugih prijatelja iz celog sveta koji su se tamo nasli kao i mi. Nismo smeli da ostanemo jer smo bili svedoci uzasne i prebrze asimilacije dece nasih srpskih prijatelja. Zamislite da sa rodjenim detetom mozete da razgovarate samo na engleskom i samo engleskom. Preselii smo se u evropu i zivimo u sredjenoj drzavi i skoro svaka 2, 3 meseca smo u srbiji. Deca rastu izmedju srbije i jedne zemlje zapadne evrope, vidjaju rodjake, imaju prijatelje u srbiji, odlazimo u grcku na more, provodimo leto u Beogradu, imamo goste iz srbije svaki cas i deca nam govore srpski, engleski i jos jedan strani jezik na kome pohadjaju skolu. Mozda je to dobra varijanta za sve ljude koji zive preko okeana a imaju zelju da odrze dinamican kontakt sa srbijom i da im deca odrastaju sa jakom vezom prema srbije sa velikim nacionalnim osecajem kom jatu pripadaju….

    Btw odlican tekst Nenade!

    1. Lekar sam u Americi. Imao sam prosle sedmice u bolnici jednog pacijenta koji se preziva Stojanovic. Obradovao sam se jer znam da je Srbin poreklom. Kada sam ga pitao odakle su njegovi, odgovorio mi je da su negde iz Evrope. Strasno.

    2. Znam za takve slucajeve, ali vi ljudi meni niste jasni. Ja sam ozenio Amerikanku sa malim detetom ciji je (bioloski) otac Amerikanac. Dete zbog mene zavolelo Srbiju i srpski jezik, i drustvu u skoli i u ulici prica da je srpce i uci ih srpske pesmice i cirilicu. A ja sam inace zakleti anti-nacionalista i proklamovani “gradjanin sveta”, a eto.. zahvaljujuci upravo meni, srpski jezik i kultura se sire Amerikom… a vi “pripadnici jata” podvijate repove i bezite nazad. Zivot je bre cudo!

    3. My dear Torontonian friend,nisam ni god dana ovde u Etobicoke a vec vidim sebe kako cu da krenem tvojim stopama u buducnosti..

  6. PA… rayumem te. Za početak dosta si mlađi i “uspeo si” ono o čemu mnogi sanjaju za razliku odonoga što nikada nećeš uspeti o čemu si pisao. EPA BRATE ovde se ljuddi ubijaju iz sosijalnih pobuda. Skoro je jedan policajac nagrađen sa 500 evra zato sto je spasio od smrti neznam dali oca ili majku iz porodice koja je odlučila da sa svojim čedom skoči sa višespratnice neznajući kako da prežive. Ostali deo njegove porodice uspeo je da se domogne spasa od života koji bi ga čekao da nije. Kako se oseća preživeli član!? MA NEK TE ŽULJA KAMEN BOLI DUŠA BUDI ŽIV!!! Ja lično trebalo je da odem kada sam imao 23god. NISAM (hteo sava na velika vrata) od tada sam član udruženja stručnjaka i umetnika fotografije. Dobijao sam neke nagrade u žešćim konkurencijama ali nikada nisam imao para da napravim jednu jedinu samostalnu izložbu i dobijem titulu koja mi sleduje, imam dve i kusur zbirke poezije koje su i dalje u rukopisu, pravio sam mašine po narudžbini bolje i lepše od talijanskih i prodavao ih mnogo jeftinije od njih. Radionicu sam selio 15 puta i nisam je poslednji put namontirao. Da prodao stan iselio se iz grada da bih pokrenuo proizvodnju a onda su pare stradale u bombardovanju. Jasam neko ko je počeo da radi sa 16ipo god. i posle toliko nstaža ostao bez posla i bio bez njega 24god. EJ ČOVEČE ja bi bio mladi penzioner.NE ŽALI, GRABI ŽIVOT i znaj da biTesla u SRBIJI samo ovce mogao da čuva jer nikad nismo i ne vidi se kada ćemo imati državu. Bio Sava i padobranac i alpinista i ronilac PA DA SAM BILO GDE ROĐEN ILI OTIŠAO imao bih svoje mesto bez kamena u cipeli jer oni cene bolje od sebe za razliku od srbadije ovako radim u bezveznoj firmi tek za hleb, živim u nedovršenoj kući (gradilište) i nisam stvorio porodicu. Pišem i rodoljubivu poeziju ej u XXI veku ali to nikog ne zanima. Imaš moj mail napiši šta misliš o onom što sam ti napisao. Želim ti puno snage i volje da ostvariš željeno kad ja nisam. Neki Sava

    1. E Savo, da ste neki od tih rukopisa objavili, ja bih ih citala ? veliki like za Vas komentar! Sve najbolje…

  7. Odlican tekst! Tako nekako sam zamisljala zivot ljudi koji odu u “bolju i sredjenu zemlju”. Ni tamo ni ovamo i traje sve dok se ne odluce za povratak koji se obicno desi u starosti, pred kraj zivota.

    1. Ma naravno da je tekst odlican, cim se podudara sa tvojim zamisljanjima.

  8. Ima teskih momenata, propustenih vencanja drustva, rodjendana itd. ima momenata kad setate ulicom i shvatite koliko ste daleko od kuce i pitate se kako li je vasoj porodici kad vas vidjaju svakih par meseci. kad se vozite ulicama drugog grada i setite se Beograda ali opet…nekako se tesko vratite u taj isti Beograd. Nisu pare samo razlog, naviknete se na drugaciji tempo zivota, na prijatelje iz celog sveta, pa i ta neka nova hrana bude draga kao punjene paprike a opet nadjete i novi Kalemegdan… Sve u svemu, ja se cesto pitam gde pripadam i dalje ne uspevam da otkrijem ali isto tako nisam uspela ni u Srbiji za 25 godina. Uzivajte gde god da ste, a te kratke trenutke u Srbiji koristite maksimalno.

  9. Bravo stari. Isto sam ovo prosao prije mnogo godina i vratio se. Isplatilo se, kao sto znas. Tesko je biti heroj tudje ulice. Al nema ulice do svoje carsije.

    1. Svaka cast na koraku povratka sa tim da verujem da ste se vratili sa ogromnim iskustvom iza sebe, stecenim tamo negde u tudjini i daljini.
      Sve najbolje :-)

  10. Ovde komentarisu 4 grupe ljudi:
    a) nebitni luzeri -> proizvod komunizma – oni koji kukaju da je Srbija najgore mesto za zivot, kukaju o Vucicu, platama od 100 evra, misle da na zapadu lete pecene seve a prstom nisu mrdnuli da poboljsaju svoj polozaj nego sve cekaju na tacni. Tipicni Srbi.
    b) Ljudi koji su mrdnuli prstom i otisli i odande pljuju po Srbiji – Ovi su najbolji, hahaha, kao fol nikad se ne bi vratili, mrze Srbiju u dugim komentarima a dolaze na srpske sajtove da prosipaju hejt. Tipicni Srbi :-).
    c) Ljudi koji su otisli i prepoznali se u pesmi Kuca-Poso i tiho pate za rodnim krajem. Ti se nikad nece vratiti.
    d) Ljudi koji su obrnuli pun krug i vratili se pa znaju kako je i ovde i tamo. Daju najrealnije komentare i raspiruju oganj prve dve grupe.

    1. Zaboravio si jos jednu vrstu: ljudi koji vole da analiziraju koje vrste ljudi ostavljaju komentare na blogovima

    2. A najpametniji si naravno ti, i ti jedini imas pravo da druge kritikujes bez da budes nazvan “hejterom”. Jel tako, Srbine moj? :)

    3. Svi smo razliciti i drukce gledamo stvari. Volim da pricam o ovoj temi iskljucivo sa ljudima koji zive ili su ziveli van jer oni mogu da shvate zasto se neko vratio. Ne volim kada nasi u inostranstvu kukaju na nasu zemlju i ne dolaze da je posete. Odrastao sam, ziveo i radio kao profesor na koledzu u Americi 30 godina i dosao da zivim u Srbiju. Radim svoj posao na racunaru od kuce, ponekad sa nekog brda, iz nekog potoka, pored kamina i sit sam se naziveo, naspavao i odmorio zadnjih 7 godina od kako sam u Srbiji. I ne bih dao iskustvo iz Amerike ni za sta. Tamo sam naucen da radim i da cenim sto imam posao i da uzivam u sitnim zadovoljstvima. Odem godisnje u US i gledam kako se narod muci, kupim sta mi treba, jedem sta volim i opet se vratim se u moja brda. Drugo, vratio sam decu u Srbiju da se obrazuju i vaspitaju. Posle mogu gde hoce. Americka deca mogu kada odrastu mogu da zive samo u Americi.U Americi su deca nasih ljudi vrlo cesto bez cilja, blentava, vrlo slabo govore srpski i nemaju nas duh.Drugo, ako deca hoce ili mogu da vam uce, ovde je visoko obrazovanje znatno jeftinije. Da smo ostali tamo, tesko bi ih skolovali bez kredita iako smo supruga i ja bili zaposleni full-time. Moje misljenje je da je detinjstvo i starost lepse provesti u Srbiji nego u Americi. Inace kad me pitaju oni “Sto si se vratio?” kazem da mi je lepse svadjati se mojim narodom nego pevati sa Amerikancima.Svim citaocima ovde zelim sve najbolje a Eniacu cestitam na briljantnom tekstu.

      1. Srecno Jeremija…

        Ajd tvoje zablude na stranu, nego sto si i decu osudio na srbovanje. Koliko generacija moramo da se udaljimo od djedova koji su ratovali, da bi ljudi poceli vrednovati zivot. Bas me zanima u koje si skole poslao decu, mada, mozda to nije ni bitno jer su skoro svi fakultetu u zemlji u ocajnom stanju.

      2. Kad bi mogao samo podeliti to tvoje drzavljanstvo sa nekim ko bi to cenio. I lepo bi bilo kada ne bi morao da ides u Ameriku da bi kupio sta bi hteo, i da bi jeo sta bi hteo, nego kad bi Srbija bila jedno trziste, gde ljudi iz celog sveta dolaze da prodaju svoje stvari, i kuvaju svoju hranu, a ne samo iz Kine…

    4. Budalastina, ja nisam ni u jednoj od ovih kategorija, vec znam eniaca.

      Mozes dodati jos milion kategorija ovde, sta recimo

      e) Ljudi koji su otisli, odmah videli da u civilizovanom svetu lete pecene seve ( u poredjenju sa srbijom ) i sad su jos vise zbunjeni kad shvate koliko je balkan sjeban. Pritom imaju roditelje ili rodbinu koju nisu uspeli da izvuku (jos) pa imaju neke veze sa Srbistanom iako ih najradje ne bi imali.

      Zasto moras da se vratis da bi dao najrealniji komentar? 26 godina zivim u Srbiji, i zapravo, ne znam ni da li se moze dati komentar na to, osim recimo “sranje”.

      Mene skroz na skroz zabole za Srbiju, ali malo mi bude krivo kada se druzim sa jos nekim tako strancima, pa oni pricaju o dobrom pivu koje prave, o poznatim vinima, o prelepim planinama, o cistim rekama, o tehnologiji i robotima, istrazivanju svemira. Sta ja mogu da kazem na to?

      “Mi volimo da bijemo pedere.”

      “Bar nismo Liberija, nasi koljaci ne jedu ljude koje zakolju”

      Jel bi morao da se vratis u Ausvic ako si preziveo Holokaust, da bi uporedio zivot za vreme holokausta i posle?

  11. Sve potpisujem. Hejtere je Pun Krug dobro opisao, ali ja bih dodao, ima i neemotivnih ljudi koji se savršeno uklapaju u individualističku zapadnu kulturu, i koji su super happy samo jer im se gomilaju pare i jeftin im je popkorn za sljedeću NBA utakmicu. Meni lično ovdje u Londonu duša vapi za Beogradom, srpskim jezikom i običajima i prisnošću u odnosima, porodicom, drugarima, i ja definitivno ovaj period vidim kao etapu nakon koje se vraćam. Razlika između mene i hejtera je u tome što ja mogu i u Beogradu lijepo živjeti, jer sam svojom vrednoćom i obrazovanošću dobro plaćen svugdje. Ipak, ovde sam da bih nešto naučio i napravio mali bum za svoj budžet, pa ću se strpjeti još malo. A da ovdje zauvijek živim? Pa imam ja dušu ljudi, dušu slovensku.

    1. Nemas ti dusu, cim bi u Beogradu mogao da zivis jer si dobro placen i ogranicen na porodicu i drugare. A za milione ostalih te bas zabole… Ja ovde ne bih mogao da zivim ni da sam multimilijarder

      1. I šta to tvoje sad znači, milijarder koji bježi da ne gleda tuđu muku je bolji od milijardera koji ostane da živi s tim ljudima? I kako ne bi mogao da živiš ‘ovde’, znači da već živiš tu, ali ne bi mogao nikako. Samo sereš.

      2. Pa ne moze covek tek tako da ode u emigraciju, jer nije izbeglica iz sirije, ili nije bio iz mesovitog jugoslovenskog braka. Nista lose on nije napisao nego si ti glup.

        “Ja ovde ne bih mogao da zivim ni da sam nesto ”

        Dakle, ne mogu da zivim ni sad kad sam nesto, a ni u nekom teoretskom scenariju kada bih bio nesto drugo. Jednostavno ne moze covek da zivi u Srbiji, jer je Srbija jedno odvratno mesto. Ljudi poput njega ne treba da zive u Srbiji, treba da zive na nekom lepom mestu.

        Ljudi poput tebe treba da zive u Srbiji, cisto da ne bi upropastili neko lepo mesto.

      3. najbolji komentar, ne mogu da verujem da jos neko ovako misli!

        Uporno to govorim, kako mozes ziveti lepo kad niko oko tebe ne zivi lepo.

    2. Kako kontradiktorno: “ima i neemotivnih ljudi koji se savršeno uklapaju u individualističku zapadnu kulturu, i koji su super happy samo jer im se gomilaju pare” i “Ipak, ovde sam da bih nešto naučio i napravio mali bum za svoj budžet,pa ću se strpjeti još malo.”
      Koja je onda razlika izmedju “hejtera” i tebe? Vrati se pa pravi “mali bum za budzet” u Bgd-u, sto trpis?

  12. Mislim da je sve sto je napisano ipak vise vezano za kontinent. Teze je doci na Balkan iz SAD-a nego iz bilo koje evropske zemlje. Nostalgija je samim tim mnogo jaca od zdravog razuma. Izbor koji smo napravili cesce dovodimo u pitanje.
    Osecaj pripadnosti? Ja sam odrasla u dve drzave, obe propadaju brzinom svetlosti I to iz istog razloga- lenjosti. Narod je prosto kolektivno lenj. Cast izuzecima, kao I onima koji nemaju srece iako rmbace po ceo dan. Sve sto ja ne mogu da trpim su glupost I zatucanost- toga ima u obe. Mentalitet je isti. Slican se slicnom raduje. Nema to veze sa jezikom, akcentom ili cinjenicom da si stranac. Prihvatice te onaj ko je slican tebi, a takve je uvek I svuda tesko naci. Zasto se cini da je u maticnoj zemlji lakse? Ti ljudi sa kojima smo odrasli mozda uopste nisu slicni nama, ali smo se prilagodili jedni drugima. Da li je to dovoljno? Ponekad. Uglavnom ne.
    Ja sam I jednu I drugu zemlju napustila zbog voljenog coveka. Dodjem svakih nekoliko meseci da obidjem porodicu. Prijatelji? Uvek. Moja vrata su im otvorena gde god da sam. Ne kajem se I ne osecam nostalgiju I pored cinjenice da nimalo ne volim zemlju u kojoj zivim, kao ni njen narod, politiku. Da li i ovde pripadam? Da. Imam porodicu, prijatelje, poznanike. Nemam akcenat, niko ko me licno ne zna, ne zna da nisam odavde.
    Da li treba napustiti Balkan u potrazi za boljim zivotom? Samo ako ste sposobni I mentalno spremni. Nikoga ne ceka mesto doktora naukanauka tamo negde, ono mora da se zasluzi ( kao I bilo sta drugo ).
    Srecno!

  13. Небојша ,свака ти је на месту.Ја сам од 1998 у Лондону,пре тога годину дана у Норвешкој и потпуно се слажем са тобом.Моја породица је овде (жена и троје деце…отац и две сестре)… Са стране гледано све изгледа идеално…Mercedes 2011 годиште ,старији син (19 година завршио колеџ ,ради у банци ,жена поред деце завршила факс ,ради у болници,млађа деца на колеџу.Обе сестре имају завршиле факс ,једна и мастер ,раде добар посао .Отац у пензији (без дана радног стажа у Енглеској). Али нешто фали унутра ,није све како изгледа са стране…А да се вратим “кући” у бившу РСК немам где…Нисам је видео од априла 98…Има овде наша црква,пар ресторана и клубова па онда можемо да лечимо носталгију док једемо ћевапе и навијамо за Нолета. Свако има свој избор у животу , за којег се некад покаже дали је добар или погрешан ,једино је да се са тим научи живети и да крст који сви носимо не буде терет …

    1. “sve izgleda idealno…. MERCEDEDS 2011 godiste”

      sve si rekao, prvo sto ti padne na pamet kad kazes “ja zivim idealno je” “ja imam mercedes”

      Tebi nikad nije bilo mesto u svetu, ti pripadas balkanu. RSK je krajina jel tako? Znaci zavrsio si u svetu zbog rata, kao izbeglica. Nemas sustinu, prazan si iznutra, kao sto si i sam napisao, ali neces to naci u Srbiji, nego ces naci ako prodas taj mercedes, malo proputujes svetom, uradis nesto plemenito za nekoga.

      Pa cak i ako se vratis u srbiju, otvori neku skolu, neku organizaciju, obrazuj nekog, nahrani nekog, nemoj da se vozikas u svom mercedesu pred ljudima koji kopaju po kontejnerima.

      Jel si video nekog u engleskoj da kopa po kontejnerima?

  14. Ima jedna ulica u kojoj bi ti mogao da budes heroj…
    zove se castro.

      1. Biti gej nije smesno i nije ni nikakav poraz u zivotu niti “utociste”. Makar si toliko mogao da naucis van Srbije.

  15. Taman razmisljam da odem u inostranstvo, skoro da sam prelomio i ti sad napises ovakav tekst. Pffff…jos neprospavanih noci… :)

  16. Sve si lepo rekao Nebojsa, bas onako kako je. Ja sam sa 2 godine otisla u Kanadu pa nisam mogla ni posle 20+ godina da se prilagodim na tu “otudjenost” drustva. Nije mi u krvi valjda. Zavrsila sam sve skole tamo i dosla na letovanje u Srbiju, odlucila da ostanem, ostavim porodicu u Torontu, sama nasla posao preko oglasa, izgradila karijeru, i posle 12 godina, srecnija sam nego ikada. Ovde odgajam dete i ne PADA MI NA PAMET da se vracam u Kanadu. Pusti hejtere, nek odu i nek sami vide slobodnoooooo :) Veliki pozdrav i srecno!

    1. Ma kako da ne. Ti si bas najpemetnija i ti znas sta je najbolje za sve. Ne znam samo ko te zaposlio.. a da, Srbija.

      1. Haha pa da, ocekivani “srpski” komentar :) Nego, ocigledno nekim ljudima je stravicno nelagodno da se suoce sa cinjenicom da ipak ne postoji to neko “carobno” mesto u svetu gde se nista ne radi a pare samo padaju s neba i svi smo happy. Samo izvolte ixvnyc, niko vas ne sprecava da sami isprobate. Najiskrenije Vam sve najbolje od srca zelim :)

      2. Ja zivim vec 20 godina u Americi. Ne razumem kako je moguce da ti nije palo napemt da sam ja vec otisao? I kako je moguce da mislis da su apsolutno svi koji su otisli nesrecni i da jedva cekaju da se vrate? Ne znam samo sta ih sprecava. A da… one guzve na granicama sigurno…

        Bitno da se u jednom slazemo: nema veceg spustanja nego nazvati nekoga Srbinom :)

      3. Ja samo ne znam kako si zakljucio iz moje inicijalne poruke da sam ja rekla da su svi nesrecni? Ono sto je kljucno u Nebojsinoj poruci ljudima koji hoce da odu iz Srbije jeste “imajte jasan cilj”, i ja se potpuno slazem sa tim. Ja sam bila u Kanadi ’80 i ’90 i prisutna da vidim vise “faza” emigracije (onih koji su bezali u potrazi za boljim zivotom i oni koji su bezali jer su morali…) i ocikivanja su naravno drugacija, pa i samim tim i razocaranja. Toliko od mene.

        p.s. a ti ocigledno imas dobar razlog sto i dalje zivis tamo gde zivis i to je super! Uopste nisi target audience za ovaj blog.

      4. To samo srbi mastaju o eldoradu.

        Poslednje godine pred odlazak, poceo sam da se sprdam, srpska tradicija je nerad, i niko nista da kaze, a i kako bi kad svi sede u kaficima i nista ne rade. Jedno vece se u drustvu nasao momak koji zivi preko, dosao u posetu, i prvi put neko rece “to nije srpska tradicija, to je srpska tragedija”.

        Bar sam eto, uspeo da vidim nesto sto niko ne moze u Srbiji, a spolja je toliko ocigledno.

        Dakle, ja sam trazio da idem tamo gde cu da radim, ali gde cu dobiti i fer kompenzaciju.

        Ako uzmem u obzir da za dve nedelje donesem kuci novca koliko prosecna srpska porodica za godinu dana, mozda i mogu da kazem da postoje “carobna” mesta gde se nista ne radi a pare samo padaju sa neba.

        U poredjenju sa srbijom, raditi 10 dana, u poredjenju sa 260, za isti novac… moze se reci i da se nista ne radi, i da pare padaju sa neba.

  17. Matori i ja bih emigrirao da ličim na Mariju Šerifović :)

  18. Ali ipak je najteze je platiti programere i inzenjere kad dodju u USA, ali ako ih ubedis da ostanu u Srbiji mnogo je lakse. Ta relacija San Francisko – Beograd je cudo!

    Ma salim se malo…. ostajte bre u Srbiji – bolje je zezanje ;)

    1. Citat: “Ali ipak je najteze je platiti programere i inzenjere kad dodju u USA, ali ako ih ubedis da ostanu u Srbiji mnogo je lakse.”

      Naravno da je mnogo lakse -i za kompaniju i za zaposlenog. Srbija je prelepa zemlja i ako neko ima istu ili priblizno istu platu u Srbiji kao i u Americi, zasto ne bi ziveo u Srbiji? Cene nekretnina su mnogo, mnogo povoljnije, priroda prelepa… U Srbiji nije bolje “zezanje”-kako sarkasticno pokusavas da omalovazis ovu zemlju. Ima puno ljudi koji ozbiljno rade kada treba i gledaju da ucine zivot boljim i sebi i drugima oko sebe. A umeju i da uzivaju u putovanjima i zivotu u skladu sa svojim mogucnostima.

      Relacija San Francisko-Beograd nije nikakvo cudo -obicna relacija kao i svaka druga na svetu. Platis $800 i turusticki aranzman -i voila! Vec si tamo! Sada sto je nekim ljudima to najvece zivotno postignuce je druga prica. Svako ima razlicitu definiciju uspeha. To each his own.

      1. “Srbija je prelepa zemlja i ako neko ima istu ili priblizno istu platu u Srbiji kao i u Americi, zasto ne bi ziveo u Srbiji?”

        Zato sto kompenzacija (ukljucujuci tu i platu) uopste nije priblizno ista. To je bila cela poenta mog komentara. Kompanije rade off-shoring zato sto na taj nacin stede ogromne pare na kompenzaciju, a ne zato sto vole da propagiraju zivot u perelipm zemljama, kao sto neki vole da insinuiraju.

      2. Naravno da kompanije stede, ako se uzme cisto finansijski aspekt u obzir, ali to i dalje ne znaci da je to losa pogodba za zaposlenog.
        Niko nije insunirao da strane kompanije vole da propagiraju zivot u prelepim zemljama i da to rade iz altruistickih pobuda-one samo gledaju svoj interes sto je i normalno. Za njih je to jeftinije, resenje sto nikako ne znaci da je to lose resenje za onog koji tu ponudu prihvata.
        Moj prijatelj je senior developer i zaradjuje $55,000 u Srbiji.Imao je ponudu da ode za $125,000 ali troskovi skolovanja za troje dece, kupovine stana u Bostonu su bili daleko, daleko veci tako da bi mu njemu licno doslo na isto u finansijskom smislu ako ne i gore. On voli da putuje ali je vec proputovao ceo svet i zeli da zivi za stalno ovde a da putuje samo kao turista. Opet licni izbor. Super sto ste vi zadovoljni svojim izborom zemlje i nadam se da ce svako biti u situaciji da zivi tamo gde je srecan.

      3. Sve je to OK, ja samo stavljam primedbu da neko ko ima poslovno uporiste u SF i trazi radnu snagu u BGD sastvalja tekstove na temu “iz mojeg licnog iskustva, dolazak u USA nije bas tako dobra ideja kao sto se misli”. Moze sve to da se kaze malo objektivnije, iskrenije, i sa malo vise svesti o sopstvenoj poziciji na spram pozicije onih koji to citaju i razmisljaju u svojim zivotnim opcijama.

  19. kul teks, pitanje je sta zelis,ne ti vec generlano? Da se integrises, da integrises okolinu, da uzmes najbolje iz oba sveta? Taj kamen u cipeli vuces onog trenutka kada provedes par godina preko. Mozes da se integrises do savrsenstva, ali ces uvek biti stranac. Dobri ljudi postoje i ovde i tamo i gledace te sa postovanjem, postovace tvoj radi, bice tvoji prijatelji. Hejteri su isti i ovde i tamo, mrze cete zato sto si im uzeo posao, zato sto imas akcenat, generalizovace – prokleti stranac. Nisi ti Amer, Holandjanin i nikada neces biti i verovatno ne zelis da budes a vreme u Srbiji je stalo za tebe/mene. Svaki povratak u zemlju je neka paralelna realnost u odnosu na tvoju/moju. Tako da je sve to jako komplikovano ali sigurno treba probati, tvoj ulica cete uvek cekati…

    1. “mrze cete zato sto si im uzeo posao”

      Ma kako lako zaboravljamo one Amere sto nam DAJU te poslove, pa posle druge nazivamo hejterima!

    2. Gluposti. Holandjanin, nemac i sl. verovatno nikad neces postati, ili mozda posle 3-4 generacije. Amerikanac mozes postati, za zivota, a deca su ti definitivno amerikanci.

      Koja ulica ceka nekoga u Beogradu? Jel mozete da prepoznate svoja naselja od silnih nadogradnja, kioska, divljih parkinga, zapustenih parkova i sl.

  20. Moraces da dodas jos jednu stvar koja ce Srbima da nedostaje u Americi: rec “hejter”. Jer tesko je kad ne mozes da komuniciras na svom jeziku :)

  21. Postovanje Nebojsa,

    Citajuci tvoj tekst imao sam utisak da gledam sebe. Apsolutno prepoznajem sta zelje da kazes u ovom tekstu i iako neki to vide kao jednodimenzijalni pristup on je sve samo ne to. Mislim da je naprotiv napisan sa dosta dubine i smislenosti. Nazalost nismo svi isti i shvatanja i prioriteti ali i krajnji ciljevi su razliciti. Ja svakako planiram da se vratim jednog dana i da imam prodicu tj malu decu. Ali moje vidjenje je da moja deca imaju svoj zivot i imace ga a mi roditelji imamo svoj. Imam jos puno toga da kazem na ovu temu ali eto toliko za sada od mene.

    Pozdrav od Aleksadara (UK City)

  22. Da samo pojasnim posto iz dole navedenog moze da se misli da nemam decu. Da ja imam dvoje dece trenutno i oboje su u osnovnoj skoli. Pozdrav

  23. Teško je otići, a još teže vratiti se!. Otišla sam 2002. godine, a posle četiri godine čekanja papira, iz Beograda u Toronto. Postalo mi je veoma brzo jasno da Kanada nije moja životna priča. Saopštila sam mojim prijateljima emigrantima svoju odluku, kao i želju da odmah po povratku u Srbiju napišem šta sam sve proživela. Pobedonosno sam izjavila: “Vratiću se i napisaću roman!”. Plava, mršava devojka koja je završila Pravni fakultet, a tamo radila kao spremačica, gledala me je bezvoljno preko stola i tiho rekla: “Dobro, samo molim te ne spominji naša prava imena…” Ja sam se vratila, i nikada nisam ništa napisala o svojim i njihovim emigrantskim mučnim danima. Nerado sam i pričala o tome. Jer tada bi me retko ko razumeo…

    1. “Pobedonosno sam izjavila: Vratiću se i napisaću roman!… Ja sam se vratila, i nikada nisam ništa napisala… Nerado sam i pričala o tome.”

      Ko se ikad pitao zasto biblioteke i knjizare nisu pune romana i biografija ljudi koji su prosli mnoge teskoce u zivotu i na kraju ipak…. (pobedonosno!) nista nisu uradili, sad zna koji je razlog za to: tim ljudima nije do price :)

    2. sedis cetri godine i cekas. Nije severna amerika za takve ljude, lakse je onima koji prilike zgrabe, ne cekaju ih…

      Bas me zanima kakav bi roman bio. “Sedela sam, cekala papire” “Sedela sam, cekala avion” “Sedela sam cekala posao, nisam ga dobila”

      1. Glavna karakteristika tog romana je da ne postoji, ali bitno da je Dragica “pobednik” samim time sto je REKLA da ce ga napisati. Na recima smo prvaci sveta, a na delima… to su ipak Amerikanci, Nemci, Japanci, Koreanci, Britanci… ali dzaba im sva ta njihova silna dela kad je sedenje sa njima za kafanskim stolovima tako dosadno :)

    3. Svaka cast Dragice iskrenost je vrlina. I da si napisala ne jedan nego pet romana to mnogi koji sede u Srbiji nebi verovali, a i dosta onih koji zive “napolju” ne bi hteli da citaju jer nevole da se suoce sa istinom. Bilo kako bilo svi tii ovi i oni pre ili kasnije ce morati da se suoce sa tuznom cinjenicom koja ce ih dovesti u poziciju da krenu da razmisljaju, a to se zove: starost.

    4. Роман већ постоји :) Написала га је М. Ђурђевић и зове се „Паркинг светог Саватија“. Ех, судбине наше емигрантске …

    5. Dragice jeste sada u Srb.? Ako jeste, kako ste zadovoljni zivotom i OKRUZENJEM u Srb. ali okruzenjem svuda oko vas? Jel neko namrsten, namrgodjen, lose raspolozen, bez problema… ?

  24. Iz Srbije sam otišla u inostranstvo na studije, jer mi je bilo jasno da nema domaćeg fakulteta koji će mi ponuditi postdiplomsko znanje na pristojnom nivou. I uvek sam znala da ću se vratiti, te mi je i izbor teze bio tesno povezan sa željom da znanje primenim u srpskim uslovima. A onda sam, posle nekoliko meseci, shvatila da u EU sa turističkom vizom ostvarujem više osnovnih građanskih prava (osim prava da glasam, koje je samo izvor dodatnog očaja) nego punopravni državljanin u Srbiji. Nikada u životu nisam bila toliko usamljena, ali sam odlučila da usamljenošću platim dostojanstvo i to je bilo to. Već 9. godinu gulim u tuđini, jedine bliske osobe još uvek viđam samo na leto, obilazim bliskoistočne prodavnice kako bih kupila kore za gibanicu, ali ne nameravam da se ikad vratim u Srbiju naprednjaka, nakaza i ološa.

      1. Znate, Simon, svako od nas je drugačiji, neki su spremni da se žrtvuju zarad svojih snova, neki bi i snove i uljuljkanost, a neki bi samo da džangrizaju. Vi pišete o svetskoj zaveri, o tome kako su se neki veoma moćni ljudi udružili da od ostatka sveta naprave poslušne podanike, a meni to previše deluje kao da ne pratite vesti iz Srbije. Tako da bih vam, ako ikada odlučite da se vratite nazad u rodnu grudu, najiskrenije preporučila da svoje unuke posavetujete da se slučajno ne nađu na putu gde prolaze kola Mitrovićevog sina; da nikako ne traže posao u državnoj službi, gde je sasvim uobičajena stvar da vam nadležni ministar naredi samoubilački zahvat (#helikopter); da ni pod kojim uslovima ne žive pored reke, u slučaju izlivanja koje će dobiti komandu od gradonačelnika da ostanu u kući kojoj vode seže do plafona…
        Ja sam odlaskom potražila drugačiji (napredniji) obrazovni sistem, a onda dobila u paketu i drugačiji (delotvorni) institucionalni okvir i drugačiji (kvalitetniji) sistem zdravstvene zaštite. Listom svi oni koji nisu povezani sa strankama na vlasti imaju u šteku tuce priča o iživljavanju nadležnih i učestalim poniženjima. Za mene se život kao u romanima Dostojevskog završio, a kome odgovara da bude junak “Poniženih i uvređenih” ili “Bednih ljudi”, taj neka uživa u Srbiji!

      2. Vidim ja da si pronasla sebi srecu u zivotu i inostranstvu, i veruj mi i ja sam srecan zbog toga. Sve najbolje ti zelim. Sve

      3. A možete i da iskoristite tržišnu nišu i razvijete biznis: turističke ture po Srbiji i popravka zuba u paketu.

      4. Jaaako unosan biznis…che da se saplete covek od-nepostizavanja :-)

    1. Sjajan komentar, hvala za iskrenost i bravo za 9.godisnju borbu& : ali ne nameravam da se ikad vratim u Srbiju naprednjaka, nakaza i ološa. Gola istina :-D
      I da-malo optimizma, pa i ta usamljenost nije vecna stvar. Treba pruziti priliku stvari da se desi a lepo se lepim vraca :-)

  25. Dragi nasi, ovaj clanak od EG me je naterao i inspirisao da napisem par reci, mada nisam neki ljubiteljh ove nove socijalne tehnologije. Po mome skromnom misljenju text je izvanredan, nije jednostavno u toliko malo redova tako puno reci ali mislim da je mnogo receno. Naravno ima jos dosta toga da se kaze ali otom potom.
    Ja zivim u “najlepsem gradu na svetu” i u “najboljoj zemlji na svetu” : Vancouver BC Canada. Lepo jeste ali sta je najbolje je sve relativno. Dosao sam u Kanadu kao 38 godina star pre 20 godina. Znaci sada mi je 58. posto sam visoko obrazovan i sa drugim kvalitetima nasao sam posao prvi dan kada sam dosao u Kanadau i svemi je islo nekako relativno glatko. Medjuti kao emigrant recimo nekih prvih sedam godina sam se zanimao sa tipicno emigrantskim problemima, da bi posle tog perioda poceo da posvecujem paznju pitanju: ” U kavom ja to drustvu zivim?”. Malo po malo mislim da sam pronikao u sustinu oficijelne i one neoficijelne tajne zapadne civilizacije (bar ove sa one druge strane Atlantika).
    Porica je duga i nemam nameru da pisem romane pa cu probati da skratim koliko je to moguce.
    Iza ovoga delacivilizacije stoje vrlo ineligentni ljudi koji koriste nauku i sve druge poluge koje su proucile ljudsku psihu skoro do tancina. Ti isti su pronikli u skoro sve detalje te psihe pa i one delove koje mozemo da nazovemo slabosti. Na vrlo perfidan nacin vrse exploataciju ljudskih potencijala kako pozitivnih tako i negativnih, i to u nazovimo pozitivnom civilizacijskom pravcu ali isto tako i u vpokvarenom za rad svoje sopstvene koristi.
    Ko to neshvati na vreme i ko je naivan vrlo lalko moze da postane zrtva sopstvenih zabluda, a toga ima dosta kao primer.
    Ono so je sigurno, a to je ono sto je moj “prijatelj” Anstajn rekao:
    “Postoje samo dve stvari koje su beskonacne u ovom svetu, a to su ljudska glupost i svemir, a za ovu drugu bas i nismam sasvim siguran”.
    Mi kao narod jesmo pametni i imamo i dosta drugih vrlina, a i socijalizam je doprineo da de dosta mladih na jeftin nacin izobrazuju, medjutim inteligencija, pamet, i zivotna mudrost nemaju mnogo zajednickog. Problem do koga se dodje je da mladi nemogu lako da prodaju svoju pamet jer nema ko da im to plati. Na planeti ima preko 7 milijardi ljudi i verujte mi da sve manje ima glupog sveta, stotine miliona ima mladih i pametnih koji su spremni da rade dan noc ubitacnim tempom za male pare pa ko voli da se takmici nek izvoli.
    Prosao sam svet od Aljaske do Australije i jedino sto mogu da kazem je da je Srbija jedno od boljih mesta na ovoj kugli gde moze da se zivi relativno dobro i lagodno po vecini kriterijuma. Ali prisutnost negativne neregije kod dela stavovnistva po sistemu “ovde nista nevalja” , “treba bezati odavd” isl. stvara takvu atmosferu negativnosti koju nisam sreo nigde.
    Pa ko voli nek izvoli neka bezi gdegod hoce, ali nece moci da pobegle od samog sebe i sopstvene “pametne” glave, jer ona ce ga docekati u svakoj krivini. A, isto tako nece moci da zaradi te novce kojima ce kupiti sopstvenu srecu, a ni srecu svojoj deci.
    Toliko od mene, ne bih da se upustam u vece diskusije, a ovo mozda moze da bude poruka za nadobudne. (mada neverujem da ce vredeti)
    Ljudska psiha je da ljudi hoce i vole da veruju u ono sto im odgovara i to noko nemoze da promeni.
    Ziveli!!!

    1. Kad vec pomenuste krivine-pozdrav vama i svim trkacima i naravno Sarajlijama u BC&Vancouveru :-)

  26. Hvala na odličnom tekstu Nebojša, pratim tvoje tekstove već neko vreme ali je ovaj tekst ostavio veliki utisak i morao sam da ti se i zahvalim. Hvala!

    Mi za koji dan punimo godinu dana na Novom Zelandu. Ja sam jedan od retkih koji se nije iz Srbije iselio iz finansijskih razloga, čak štaviše. Iz komotnog okruženja, solidnih primanja, dvoje kola i redovnih letovanja i zimovanja smo otišli u Auckland gde smo odmah znali da nećemo imati sve na istom nivou. ALI, kao što je Predrag napisao, užasavala me je nemoć i nepravda koju sam osećao svakodnevno, od zdravstvene zaštite kada nisam moglao da obezbedi osnovni pregled za mog sina bez potezanja veza i vezica, do TV pretplate koju sam izgleda jedini ja plaćao i osećao se kao poslednji kreten zbog toga. Plašilo me je to što ne bih znao šta da radim ako mi dete bude imalo probleme u školi, zdravstvene probleme, ako naleti na pogrešno raspoloženog ‘navijača’ kad sa ortacima želi na utakmicu. Ko će da ga zaštiti? Institucije? Mali? Veliki Vodja?

    Iz straha za obrazovanje, edukaciju i bezbednost svog deteta smo doneli odluku da odemo, daleko, i da vidimo kako se živi u nekom (makar na papiru) normalnijem i uredjenijem sistemu.

    Svaka reč ti je na mestu, osećamo se drugačije, nije sve na mestu, fali nam puno toga. Ali daćemo sve od sebe zbog deteta, da odraste srećan, bezbedan i zdrav!

    Veliki pozdrav

    1. Slična priča je i kod mene. Kada sam počeo da razmišljam u dvoje pa onda u troje tu svaka priča o nadi o boljoj budućnosti u Srbiji prestaje, nema se vremena za čekanje, život je kratak. Mnogi povlače priču kako se i u Srbiji ako radiš u IT-u za strance može lepo živeti. Ali zaboravljaju da život nisu samo devize koje legnu na račun na kraju meseca.

    2. Vlado izvini ali moram da ti nesto napisem. Otisao si na pravo mesto u koliko dodje do lll Svetskog Rata. Tu ce vam biti zaista bezbedno jer za to parce zemlje, koliko mi je poznato, niko nema nameru da vodi rat. Pored toga trustno je vrlo stabilno.

      1. Bravo :-) na komentaru, svako malo pa i ja pomislim isto o NZ.u i o Au. :-)

    3. Svaka cast Vlado na komentaru, samo bih dodao ili ponovio ove moje reci iz prethodnih komentara-odlazak zbog deteta naravno i svakako, ali i zbog zdrave i dostojanstvene starosti jednoga dana, jer i stariji ljudi zasluzuju dostojanstven zivot u skladu sa njihovim godinama. Jer da nije tako, ne bismo se brinuli za ljude koji su i nama pruzili priliku za zivot .

      1. Miloše u pravu si! Tvoj komentar me je naterao na razmišljanje. Vidiš, starost mi nije padala na pamet dok nisam pročitao tvoj komentar, a mislim da je razlog tome to što se još uvek nisam pomirio sa činjenicom da smo ovde na duže, a ne mogu još uvek ni da zamislim sebe kako starost provodim na NZ. Jedan moj bivši kolega koji je već 18 godina u Silikonskoj dolini mi kaže da on i dan danas ima osećaj kao da će se vratiti kući, i da se te misli ne odriče iako zna da je to vrlo malo verovatno.

        Moja supruga i ja smo došli, bez ikakvih dugoročnih planova, ovde smo dokle kod nam je lepo. Gde ćemo biti za 5 godina? To niko ne zna.

        Pozdrav

  27. Baš zato sam pretežno srećan zbog svoje trenutne situacije u kojoj sam mesec dana u Srbiji pa mesec u Holandiji. Tjst, iz niza ličnih razloga Šengenska ograničenja za mene i jesu jedan oblik prednosti jer ne moram da imam probleme koje si ti fenomenalno opisao u ovom tekstu. Jednostavno i tu sam i tamo i iz svake situacije gledam da izvučem najbolje. U svakom mesecu se odmaram od situacija od onog prethodnog :)) Ima i toga, da ne laže, hehe.. Tako da je od završenih papira mnogo značajnije da li imaš nekog tamo, koga voliš i kako si celu ograničavajuću situaciju okrenuo i organizovao za svoje dobro. Isto kao i to da li imaš nekog ovde koga voliš podjednako i zbog koga imaš razloga i da ostaneš. Tamo žena i ćerka. Ovde porodica i prijatelji. Tamo nešto novo i sveže. Ovde nešto staro za čim si nostalgičan. Samo treba prelomiti u glavi, pogledati iz perpektive koja tebi paše jer na to imaš puno pravo i onda jednostavno shvatiš da bez borbe, bez beskonačnog birokratskog cimanja u stvari imaš sve u životu i da ti je život, takav kakav je savršeno ispunjen!

  28. Procitah ceo tekst i ± mi iz sopstevenog iskustva zivota u Srbiji pa EU, imamo slican pogled na zivotne probleme odlaska/ostanka/povratka – samo si ti to lepo skuckao u jedan kompletan tekst. Vidim dosta negativnih komentara obojenih gorcinom, a licno ne vidim nista cime bi ovaj tekst mogao nekog toliko da provocira, pretpostavljam da gorcina dolazi iz gorkog ukusa zivota koji se spustio na nas narod.

    Ali dobro, svako nosi neko svoje vidjenje cele situacije, cinjenica jeste da dobar deo Srbije zivi jako tesko, svakako je svaka sistemska podrska drzave degradirana (skolstvo, sudstvo, zdravstvo, prava radnika, ma sve…), i to je stvaro lose, ali opet – evo samo par stvari za decu koje podrazumevamo u Srbiji a u inostranstvu jednostavno ne postoje – recimo da ce deca rasti uz dedu, babu, tetku, strinu, druziti se sa decom tvojih rodjaka i drugara, decom iz komsiluka, na decijem rodjendanu da ce biti 50-tero dece, vodices ih na razna druzenja, krstenja, na slave, proslave Nove Godine, govorice Srpski jezik ili da je porodiljsko 12 meseci + 3 meseca ako namignes doktoru (u zemlji gde smo mi, porodiljsko je 4 meseca, uzima se mesec dana pred porodjaj, vecina zena posle toga daje otkaz i sedi kuci i gaji decu) itd.

    Generalno pogled ka inostranstvu iz kruga ljudi u kom sam se ja kretao je pomalo naivan, u fazonu sve je isto ko u Srbiji, samo malo bolje, radi gradski prevoz, nema redova u bolnicama – a ono sve je potpuno ali potpuno drugacije, ne bolje, ne gore, nego drugacije, i zaista kad se prevazidje taj osnovni, egzistencijalni deo zivota (posao-plata/stan/auto) koji je po pravilu uvek bolji nego u Srbiji, veliko prilagodjavanje je potrebno za svaki drugi aspekt zivota, da bi se zaista bar povrsinski uklopilo u neke norme tog novog i veoma stranog drustva.

    Na sve to – stvari iz Srbije, prosto ne postoje, deda i baba vise nisu zivi ljudi sa kojima deca provode vikende, nego su junaci crtane serije koja se preko skype-a odigrava skoro svako vece, gde oni pevaju pesmice i masu sa medom, ne bi li privukli paznju dece, druzenja su povrsna, pije se pivo petkom sa ljudima sa kojima najlakse pricas o poslu, posto nekih drugih dodirnih tacaka u zivotu skoro da nemate, pozoriste je postalo nemoguca misija, posto ne govoris strani jezik na potrebnom nivou i da ne ponavljam sve sto si i sam rekao.

    Da rezimiram, svakom mladom coveku bih preporucio da pokusa da ode iz Srbije, malo da oseti i drugu kulturu i sebe, mozda pronadje nesto novo i bolje u inostranstvu, mozda shvati koje bogatstvo je ustvari ostavio u Srbiji i vrati se, u svakom slucaju postoji sansa da se stvari malo rabistre. Pozdrav i srecno.

  29. “Zaključaka ima puno, ali među njima i nema toga da je odlazak savršeno rešenje.” Ovo je toliko relativno. Da li je ostanak savrseno resenje?

    “Zauvek stranac”
    “Ovo nepomirenje potiče od toga što ste vi zauvek stranac tamo u nekoj zemlji.” Opet…sve je stvar pojedinca. Ja zivim u okolini SF-a 3.5 godine i apsolutno se ne osecam kao stranac bez obzira na akcenat, drugaciju kulturu i stil zivota…Zaboga, bas je ova regija toliko sarolika da se uvek osecam kao da sam “stanovnik sveta”, a ne Severne Kalifornije. Ali razumem, neko se prosto ne uklopi ni posle 2 ni 10 ni 20 godina.

    “Odavde i potreba naših ljudi da se u inostranstvu drže zajedno. Ne toliko zbog jezika, vegete i plazme koliko zbog sličnih kulturoloških navika koje teško menjate.” Naprotiv, druzenja po srBskim crkvama i dizanja 3 prsta u istim siroko zaobilazimo. Imamo 2-3 porodice iz Vojvodine sa kojima se druzimo i to je to. Da, isli smo na festivale srpske hrane, iskljucivo zbog hrane…tako da za nas jeste do vegete i plazme, tj.zbog sarme i rostilja :)

    “Prilagođavanje zahteva mnogo komprimisa i nivo fleksibilnosti i socijalne inteligencije koji malo ljudi poseduje te odavde usamljenost i nostalgija.” Sa ovim se u potpunosti slazem. A najvise me nervira sto upravo ti koji nisu spremni za te kompromise i fleksibilnost, pa samim tim nisu izasli iz svog sela-grada-drzave, daju sebi za pravo da komentarisu ovakve tekstove recenicama tipa- “svaka cast na iskrenosti, a ne satro ovi sto im sve extra, sto lazu sebe a i nas.” Idemo svake godine u Srbiju na mesec dana i nika nikome nismo rekli da je sve “extra” a jos manje lazemo. Prilicno smo realni u svojoj prici i tacno znamo sta nam odgovara i sta ne, I ovde, a i tamo.

    “Potrebno je da imate ideju koja će vas voditi tokom svih tih teških trenutaka.
    Jedna od tih ideja je da je odlazak zapravo borba za generaciju koja dolazi posle vas.” S ovim se delimicno slazem. Jeste, borimo se za generaciju koja dolazi posle nas, ali to nije bio cilj dolaska. I moj i cilj mog muza je da se izborimo prvo za sebe. Da sebe unapredjujemo i da dozivimo nova iskustva, I na tom planu nam mnogo bolje ide ovde nego u Srbiji. Toliko mogucnosti, toliko otvorenih vrata Srbija nikad nije mogla/htela da nam pruzi.

    “Isto tako, nije strašno ni vratiti se.” Ovo me podseca na neku utesnu nagradu. Kao, eto nije ti tamo islo, pa vrati se, nije strasno (a u pozadini ono tipicno srpsko pitanje-sta ce selo reci?!). Istina i jeste da nije strasno, ali to ne treba napominjati uopste, to se nekako podrzumeva. Svako sebi bira sta ce i kako ce sa zivotom. Sve je stvar izbora. Ako ti se ne svidja, ako se ne uklapas, ako ti je dosta zivota ovde ili bilo gde, idi tamo gde ti je bolje. To je bar toliko jednostavno.

    “Sa godinama shvatite da stvari nemaju vrednost, a ljudi imaju ograničen vek trajanja i da im treba posvetiti vreme dok je to moguće.” S ovim razmisljanjem si trebao da krenes u inostranstvo, a ne da tamo negde daleko i sa godinama to shvatis. Tri puta meri, jednom seci.

    “Teško je biti heroj tuđe ulice. Daleko od toga da je nemoguće, ali nekako verujem da mnogo više znači onda kada to uradite tamo gde vas znaju i gde je to mnogo manje očekivano.” Zasto bi ti bio heroj bilo cije “ulice”? Ti treba da budes sam sebi heroj, nebitno je da li si u Srbiji ili u Kaliforniji.
    Razlika je samo u tome sto ce ovde da te prepoznaju kao heroja. Srbija voli drugacije vrste “heroja”. Eno ih vise po rijalitijima.

    Sve u svemu, tekst je previse generalizovan. Sve je stvar individue, njene spremnosti, pozrtvovanosti, odlucnosti i izbora.

    Uzivaj u San Francisku, retko ko dobije priliku da bude tu gde si ti.

    Pozdrav!

    1. Kako da uziva ako nije ozenjen, kad znamo da je SF pun homoseksualaca?

      1. SF je meni licno prelep grad-zivela sam u njemu i za Vasu informaciju ima puno lepih zena i muskaraca heteroseksualnog opredeljenja. Jedan od najlepsih dana u zivotu mi je bio besplatni pozorisni festival u SF, gde sam tokom jednog dana odgledala besplatno 8 kratkih polucasovnih pozorisnih predstava i posle sedela sa prijateljima u Yerba Buena Gardens. A jedan od takodje najlepsih dana u zivotu mi je bio i pre dve nedelje u Valjevu kada sam setala Tesnjarom, bila u predivnom Valjevskom muzeju i Muselimovom konaku (i divila se nasim herojima) , posetila recicu Gradac i na Divcibarima pila sok od maline.
        Amerika je sama po sebi lepa kao i sto je Srbija sama po sebi lepa-ne morate da omalovazavate niti jednu niti drugu zemlju ili njihovu kulturu da bi ste samima sebi potvrdili ispravnost svog izbora.Svako mesto je lepo ako osecate da je je mesto za Vas u datom trenutku ili u zivotu.

      2. Draga Taso, drago mi je da si se lepo provela u SF, i ja sam bio tamo i stvarno sam se lepo proveo. Ali jedno je provoditi se, a drugo je ziveti i raditi i suocavati se sa svakodnevicom. Upoznao sam jednog Nemca ovde u Kanadi koji je kupio neki “Resort”. Vidim Nemacka zastava se viori, ali vidim i znak “For Sale”, sprijateljim se sa njim i pitam ga sta je? Svabo veli: Prve tri godine mi je bilo zadovoljstvo, druge tri samo posao, a ove zadnje tri robija. Tako je to sa mnogim stvarima ( kod nekih i sa brakom), ali to je samo deo nase psihe i nista drugo. Ja nisam primetio da nekoga omalovazavam ili nepravedno uzdizem ni Ameriku ni Srbiju. Ako je to neko tako shvatio onda mi je zao, ja samo pokusavam da budem realan, a zbog toga zam ovde i bio uspesan. Jedno trebaju da shvate svi, kao sto Srbija nije ono sto je bila, a nije to ni Kanada, tako ni Amerika nije ono sto je bila, a nece ni biti. Zato Trump ponavlja pricu: “Hocu da vratim Americi slavu …”, ali i njemu nece to poci za rukom. Ljudi kada im ide dobro misle da ce to vecno trajati, ali sve ima svoj kraj pa i …

      3. Zivela i radila,u SF da budem preciznija:-) Omalovazavanje se nije odnosilo iskljucivo na vas komentar-to je bila generalna opaska (greskom veiko V). Slazem se-sve ima svoj kraj pa i…

      4. Kojem moze da se doda -tuzno je sto ne shvatate da je homoseksualizam univerzalan i postoji u jednakom procentu svuda na svetu u svakoj drzavi- kroz istoriju (od anticke Grcke i apolonskog kulta, preko srednjovekovne Evrope, Francuske i kastrata ,itd…) Postoji i u Saudijskoj Arabiji ( saudijski princ ima decka u LA) , samo ne postoje dovoljni podaci o tome zbog “razvijenosti i tolerancije “njihovih zakona. Ta nesrecna emigrantska deca koju pominjete su mogla da zavrse kao narkomani bilo gde -i u US i u Kanadi i u Srbiji, itd….A sada stvarno kraj sa moje strane.

      5. Znam, znam, ali da su odrastala uz babu i dedu i zdravoj okolini verovatnoca da se to desi bila bi mnogo manja. ‘Ajd, da vam napisem jedan vic:
        Sretne Mujo Hasu pa mu rece: “Jes’ cuo ba da ovde kod nas ima pede.., “, nato ce mu Haso:” Ma nema baa,”, Mujo: ‘Ma ima, ima “, Haso: “Ma neema”, Mujo Hasi: ” Pa bil ti bio sa Husom za 10BKM”, Haso; “Nebi baa..”, M:” Abil bio za 50 BKM?”, H: ” Ma jok”, M: ” A bil za 100BKM”., Haso sada pce da razmislja, a Mujo ce nato: ‘Eto vidis da ima ped… , ali nema sredstava. (sredstva u socijalizmu = pare danas).
        Komentar autora: Izgleda da u SF ima mnogo vise sredtava, a to znaci i vise homoseksualaca. Apsolutno nemam nista protiv njih, ali kada dodje trenutak da deca emigranata treba da nadju partnera onda ce roditelji da shvate da je i to problem (koji za sada nemogu ni da sanjaju).

      6. Citam danas: U privatnom avionu Saudijkog Princa pronajeno 2 t droge. Ne zna da li je to taj Princ o kome pricas? Ako jeste izgleda se spremao da donese to u SF. Bice dobra zurka! Nazalost ja u cetvrtak u 2PM idem na sahranu sina (25) od mojih prijatelja. Decko lep i zgodan ni Cooney mu nije ravan, imao je sve sto oni u Srbiji samo mogu da sanjaju. A nije on usamljen primer bilo ih je ….

      7. I poenta ovog komentara je? Ides tako SF-om i oni iskacu iz prikrajka i naskacu na sve. Odrasti i skini amove.

      8. Pa, nije bas tako. Sta je pisac hteo tima da kaze je u sledecem: Nebojsa lep pametan sposoban momak (nepoznajem ga ali naslucujem), na fotografiji ga vidim samog. Za srecu je potrebno: dvoje, troje, cetvoro ….Ako je neko sam djaba mu i novca i svega ostalog kada sve to nema neki visi smisao. Kakav mu je izbor u SF i kako ovde stoje stvari sa brakovima, zenama decom to prilicno pratim i s obzirom da se tezina novca uvukla i u odnose u porodici slika nije ni malo ruzicasta. Odrastao sam i vise nego sto treba verovatno 2X od mnogih na ovome blogu, a mislim da sam ostao onaj stari ne fasciniran materijom i komforom, a jos manje zarobljen pohlepom. To je po meni najznacajnije sto nemoze bas svako. Stvari vidim odozgo iz pticije perspektive koju ce neki tek postici za naprimer 15 godina. Deca mojih prijatelja su sada oko 30 godina. Najveca zabluda onih koji su dosli na ovaj kontinent je fraza koju ponavljaju kao papagaji: ” Dosli smo da nam deca imaju perspektivu”. Postoji realno procenat ljudi kojima je to uspelo da se desi, a to je reda velicine 20% dok su ostalima deca ili otisla u Srbiju ili negde drugde na ovom svetu a da ne spominjem one koji su se predozirali pa vise nisu medju zivima ili nastradali na ovaj ili onaj nacin. I ovde u Vancouveru ima velika populacija homoseksualaca, a imam i komsije iste

        (nemam nista protiv njih, posten svet), ali je i to samo jedan od pokazatelja devijantnosti drustva, da ne spominje ona druga mnogo gora. Dogod se stvari desavaju nekom drugom ljudi ni nehaju za to, o tim stvarima tek pocnu da razmisljaju kada osete na svojoj kozi.

      9. “nemam nista protiv njih, posten svet, ali je i to samo jedan od pokazatelja devijantnosti drustva”

        Haha… vrh :)

      10. “Ajd, kad me bas vuces za jezik, vec sam napomenuo da nemam nista protiv homica, znam da odavno postoje , zanam da je to recimo normalno, ali ono sto nije normalno u nekom drustvu ( a u tu grupu sada je usla i Srbija ) je da se s obzirom na procentualni udeo te populacij u drustvu i problemima koje oni imaju neproporcionalno vise polanja paznja u medijima nego naprimer problemi gladne dece, bezanja omladine u inostranstvo po svaku cenu itd., itd., To je devijacija u odnosu sta je po meni normalno, a sto je najinteresantnije takvi kao sto je ixvnyc, nemogu u svome mozgu da procesuju pa im je to smesno….dno :)

      11. Uuuu… izvini matori sto nisam mogao ti procitam misli.. jer to sto si napisao u svom drugom komentaru nema nikakve veze sa onim sto si napisao u prvom!

        Ali znas sta je jos veci vrh u ovom tvom drugom komentaru:

        Ovde SVI razgovaraju upravo o problemu “bezanja omladine u inostranstvo”, – osim tebe (i jos par tebi slicnih zabludelih ovcica). TI si taj koji je ovde nasao za shodno da laprda nesto o homoseksulacima, pa ces sad TI NAMA da drobis kako je devijacija sto se o tome vise prica nego o bezanju inostranstvo?

        Kakav si ti car :)

      12. E moj Care, pogledaj lepo gore i procitaj da sam napisao: ” devijantnosti drustva”. Nemoj sad ti da izvrces. Ove nase devojcice su to malo okrenule u komentarima (ja sam ubedjen ne zlonamerno), pa ispadne da sam ja rekao da u homici devijantni. Uostalom da smo videli nekog sa srivom nogom i da je neko rekao da mu je noga devijantna verovatno otom nebi ni raspredali.
        Nemam nameru da se nastavljam na tu temu.

      13. Simone,
        Mozda je Nebojsa sam na slici, jer je hteo da stavi forografiju na kojoj je sam. Ili je zaista jos uvek sam, mozda jos smatra da nije vreme za porodicu. Ili jos uvek nije nasao srodnu dusu. Uostalom,to je njegov zivot, njegov izbor i njegov problem i mi u to ne bismo trebali da se mesamo.
        Uopste mi nije jasno zasto mesate homoseksualizam sa devijantnoscu? Zar je neko ko je homoseksualnog opredeljenja devijantan? Hajte,molim Vas,to su gluposti. Sta Vi mislite da se ti ljudi tako probude i kazu sebi- e od danas sam gej! Nije ni cudo sto sam mislila da treba da odrastete,jer takvo razmisljanje je na nivou tinejdzera.
        Ali,posto ste verovatno blizi godinama moje majke,shvaticu to kao generacijski jaz.
        Uostalom, zar Vi mislite da u vreme kada ste Vi bili mladi homoseksualizam nije postojao?
        Jedina razlika izmedju tog vremena i danasnjice je sto imamo mnogo siri pristup informacijama i bombardovani smo i onim sto zelimo i onim sto ne zelimo da znamo. I ne vidim da je Vas ili Vase vrsnjake to sprecilo da stvarate porodice. Isto kao sto to nije sprecilo ni mene i kao sto nece spreciti bilo koga drugog ko zeli da stvori porodicu.
        Zasto bi neko ko je homoseksualnog opredeljenja uticao na iciji zivot,osim na zivot te osobe? To je iskljucivo njihova stvar. Uostalom, i njima je sada dozvoljeno da pred zakonom sklope brak i osnuju porodicu,sto je za svaku pohvalu.
        Zasto mislite da je u Srbiji bolje stanje? Ja imam 31 godinu, u braku sam i iscekujem bebu u istom tom inostranstvu u kom Vi mislite da je to nemoguce. Imam svoju grupu najblizih prijatelja koji zive u Srbiji,moji su vrsnjaci i ne pada im na pamet da formiraju porodice bar jos godinu-dve. Neki od njih cak nemaju ni vezu. Oni koji su u vezi se ne usudjuju da krenu da zive zajedno jer nemaju dovoljno finansijskih sredstava da izadju iz roditeljskih kuca i zapocnu zajednicki zivot. Oni koji su i uspeli da krenu da zive zajedno i krpe rupice se plase da prave potomke jer nece imati dovoljno sredstava. Oni koji su vec napravili potomke, uglavnom zive u kucama sa roditeljima pa ih je 6 u jednoj kuci i niko ni sa kim ne prica. Sve ovo Vam ne pisem na pamet nego iz onoga sto vidim svake godine kad odem.
        Ne govorim ja da je ovde sve sjajno i da cvetaju ruze. To ne nikako. Tako nije nigde na svetu. Naravno da me muci sto necu imati godinu dana placenog porodiljskog odsustva, nego 4 meseca od kojih je samo 10 nedelja placeno 55%. Naravno da me muci sto cu morati da se vratim na posao umesto da ostanem sa svojom bebom. Ali sam bar imala priliku i srecu da imam dobro placen posao da dovoljno sredstava ostavim sa strane za ovako nesto.
        I jeste,strasno je sto ce bake vidjati unuce jednom godisnje. Ali i o tome smo razgovarali pre nego sto smo dosli ovamo.
        I zato nemojte da generalizujete stvari. Pustite ljude da sami razmisljaju svojom glavom. Ako hoce da dodju, niko ne treba da im govori samo o onim losim stvarima. Jer i Vi i dalje zivite u inostranstvu, ako ne gresim. Zasto ste Vi mogli da dodjete a da sad drugim ljudima govorite kako je to losa odluka? To je malo licimerno.
        Neka dodju,neka probaju. Neka ostanu,neka se vrate. Pustite ih da sami naprave svoj izbor.
        Zato i mrzim ovakve tekstove,al neka visa sila me vuce da ih citam.
        Zasto je Nebojsa dosao ovamo i stavlja tekst u kome pise o odlasku kao o “ne bas najboljem resenju”.
        Mozda za njega nije najbolje,mozda za nekog drugog jeste.
        Pozdrav iz devijantnog San Franciska!

      14. Hvala, brate! Pisao sam i ja ovako strpljivo, sa respektom, konstruktivno, i tome slicno.. pre nekih 10-tak godina, mozda. Ali nakon sto sam hiljadu i prvi put iste stvari objasnio “javnosti”, vise mi je dozlogrdilo (a narocito sto ih nisam objasnjavao samo ja: cinjenice o homseksulanosti na primer, su dostupne svakome kome je dostupan internet!). Sad imam zivaca samo za “virtuelne vaspitne cuske”, ali iskreno cenim kad neko nadje vremena i energije da sve to kaze na pravi nacin.

      15. Комунизам, фашизам, феудализам, социјализам …. али хомосексуалНОСТ!

        Погледајте у речник ако нисте сигурни како се пише …

      16. A Vi ste na ovaj forum dosli da lovite gramaticke greske i definicije umesto da citate tekst? :) Mudro.

        Uostalom: “Pojam homoseksualnosti, cesto se mesa sa pojmom homoseksualizma, koji se odnosi vise na gej kulturu nego na samu seksualnu orijentaciju. Homoseksualizam se definise kao skup osobina, sklonosti i ponasanja homoseksualaca, dok se pojam homoseksualnost definise kao seksualna naklonost prema istom polu. Ipak, razlika izmedju ova dva pojma je jos uvek dosta neodredjena, tako da ima recnika koji ova dva pojma tretiraju kao sinonime.”
        Izvori: Klajn, Sipka “Veliki recnik stranih reci i izraza”,
        “Recnik srpskoga jezika”, Matica srpska, Novi Sad.
        Preuzeto s Vikipedije.

        Mala razlika, ali izgleda dovoljna za nekoga ko ne zna kakav drugi komentar da ostavi.

        Pozdrav!

      17. Кад будете престали да користите „осисану латиницу“ тј. латиницу без дијакритиЦких знакова онда Цу размислити да ли да вам одговорим …

      18. Dovoljan mi je i ovaj Vas odgovor. Moja tastatura je namenjena engleskom govornom podrucju i nemam nameru da je menjam da bih Vama udovoljila.
        Ako nemate nista pametno da napisete, nemojte ni pisati.
        SrdaCan pozdrav!

      19. Ако то што хоћете да кажете не умете правилно да напишете, онда боље немојте ни писати . :)

        Код писаног изражавања подједнако је важно и ШТА се напише и КАКО се напише. Да ли ви говорите „подруЦју“ и „ниСта“? Врло могуце …

        Такодје срдацан поздрав!

      20. Ако вам је тастатура намењена енглеском говорном подруЦју, засто се онда муците да писете коментаре на српском? Коментарисите енглески, да вас цео свет разуме …

      21. Bravo, mypointofview, ja mozda i neznam kako se pise jer sam tehnicke struke, ali znam za sigurno dokle ce tu osobu, Strn Git, dovesti sopstvena pamet (ili kako bih ja to nazvao: internet inteligencija). Na zalost doticne, za to danas niko nema para da plati, sto sam vec napomenuo, pa se izgleda sama prozvala.

      22. Svaka cast na-Stvari vidim odozgo iz pticije perspektive….ja imam obicaj da stvari objasnim tako ili slicno kao…..samo se udaljis i posmatras sebe ili datu situaciju sa strane.
        Nazalost i recenica-Neki su na Balkanu ’90-tih ispred pune trpeze ustali i krenuli da se ubijaju jer su videli da je njihova puna casa prazna…..govori jako puno o ljudskom poimanju zivota i kvaliteta zivljenja.

    2. To “Zauvek stranac” toliko velika glupost da ja jedino mogu da zakljucim da je ispaljena iz ciste zlobe, jer je apsolutno nemoguce da normalan, dobronameran covek koji je proveo vise od nekoliko sati u San Francisku moze da stekne takav utisak. Pa taj grad vrvi od “stranaca”.

      Pazi grad, koji je decenijama raj za najodbacenije segmente populacije ce nekog kao da gleda ispod oka jer ima istocno-evropski akcenat. Cisa budalastina.

      1. :) komentar mozda nije iz ciste zlobe,ali definitivno iz nekog osecaja nepripadanja ili nesnalazljivosti.
        Zaista, koncentracija “stranaca” je ovde ogromna i to je ono sto ovu regiju cini posebnom.

      2. Nepripadanje je bolja reč. Zapravo je teško objasniti jednom rečju to što sam želeo da kažem, ali suština je u nekim limitima koje imaš kada dolaziš sa strane. Potrebno je puno vremena da socijalna integracija bude potpuna da bi se prešlo preko toga. Elem, o ovome možemo uz kafu jer nisam siguran da li mogu uopšte da objasnim ovo drugačije.

      3. “Potrebno je puno vremena da socijalna integracija bude potpuna ”

        Od “zauvek” dosli smo do “potrebno je puno vremena”? Znaci napredujemo ka istini! Ih, Sta ti je timski rad :)

      4. Vi’s sta znaci taj mentalitet fudbalske reprezentacije Nemacke i Novaka Djokovica :)

      5. Stara kineska poslovica kaze: Da bi znao kuda ides moras da znas odakle si dosao. Ja vrlo dobro znam odakle sam dosao i zbog toga se uopste ne stidim, a isto tako znam kuda idem i da mogu da se vratim odake sam dosao kad god hocu i da mi nebude nista losije. To da li ti je dobro ili nije je samo stvar onoga sta se nama samima desava u nasoj glavi. a i u najtezem trenutku u mom emigrantskom zivotu ja sam znao da imam gde da se vratim i da mi nebude lose. Zbog toga su me ovdasnji smatrali da sam “overselfconfident”, a za njih to znaci da te postuju, a cak i pomalo da te se pribojavaju. Za razliku od drugih koje su tretirali kao roblje. Elem, za mene je interesantnije da analiziram psihologiju onih drugih koji propagiraju da u srbiji nista nevalja i da treba bezati. Ta psihologija ljudi koji nisu pojeli kg soli u inostranstvu radeci, koji “zapad kao svetionik prosperiteta bogatstva i blagostanja” gledaju samo preko ekrana ili se informisu iz lovackih prica, se jednostavno svodi na nizi nivo psihe koji najbolje karakterisu Engleske fraze: “komsinska tarava je uvek zelenija (tako cesto i magarci razmisljaju), ili ” mokey see monkey do” karakteristicno za todlerski nivo razmisljana koji preveden na Balkanski slucaj bi glasio;”i tata bi sine”. Pored toga, posmatranje stvari iz izrazito negativistickog ugla je takodje kontraproduktivno kako za same one koji ga generisu tako i za one u okolini. Na ovu temu imam vrlo iteresantnu pricu koju cu van natisati drugom prilikom posto sada moram da idem.

      6. Evo te price: Pre dve godine moja zena i ja isli na krstarenje “Alaska cruise”, od Vancouvera BC do Ancorage AK. Imali smo lep provod, ali od Glaciar Bay-a pa do College Bay-a je dosta velika razadaljina i brod je morao da plovi po “tetivi” ualjeno od obale. Tokom toga dela puta vreme se pokvarilo, duvao je jak vetar, padala je kisa, skoro susnezica. Talasi su bili vrlo veliki pa se ceo brod poprilicno ljuljao bez obzira sto je ogroman. Moja zena se nije dobro osecala, pa je oko ponoci otisla na gornju palubu da “zapali jednu” posto pusi. Na palubi je kafic otvorenog tipa (koji naravno neradi nocu), ali je to jedno od dva mesta gde je dozvoljno pusenje. I tako ona ode sama i zapali, i pocne da pusi u mraku. Posle par minuta prilazi joj neki muskarac Amerikanac koji takodje pusi. I tako pusaci pocnu konverzaciju: Moja zena: Bas je gadno vreme. Amerikanac: Bas i nije. Moja zena: Kako nije? Amer: Ja bas uzivam. Moja zena; Kako uzivas? Hladan vetar duva, nabija kisu na nas, mrak, brod se ljulja, kako ti uzivas. Amer: Meni je bas lepo, ja hocu da uzivam u svakom trenutku moga zivota, hocu da vidim moju casu da je uvek polu puna, a ne polu prazna. Recimo da je tu kraj price.
        Ovo je samo jedan mali slikovit primer kako jednu te istu stvar vidi jedan Amer i jedan Balkanac.
        Neki su na Balkanu ’90-tih ispred pune trpeze ustali i krenuli da se ubijaju jer su videli da je njihova puna casa prazna.

      7. Nebojsa rode, ti ja kazem, “Zauvek stranac”, “Nepripadanje” ….name it …. uopste nije bitno, mi normalni smo te perfektno shvatili sta si hteo da kazas pa da izraz nije mozda perfektan, ali sustina je da mnogi ovde u Kanadi pa verovatno i u Srbiji su stranci i u sopstvenoj kuci (da nekazem rodjenoj), i to su jos sretni da je i imaju. Ovo mislim na mnoge rasturene porodice i brakove. To sto je neko dospeo do SF i misli da je time dostigao vrh, da je gradjanin sveta, to je samo pocetna euforija, koja moze i da potraje kod tezih slucajeva. Ja zivim u Britanskoj Kolumbiji, gde i dalje na potisu stanovnistva ima najvise Engleza, pa Fracuza, pa su tek na trecem mestu Kanadjani. Znas ko su Kanadjani? Izmedjuostalog i Srbi koje je sramota da kazu da su Srbi. Ovde nas ima oko 15K od toga su otprilike 1/2 oni koje nije sramota, a druga polovina oni koje je sramota. Nemac ni jedan nema Kanadsko drzavljanstvo, zive ceo zivot na “landed emigrant vizi”, a neki od nasih cim su krocili na Kanadsko tlo, nema vecih Kanadjana od njih. Na zalost neki pre ili kasnije, a uzme to nekad i 10 godina, se spuvaju, kako bi mi iz Vojvodine rekli. Sve sto je intenzitet euforije u pocetku veci, po postoji veca verovatnoca da ce intenzitet spuvavanja biti bolniji. Cista matematika.
        Ne bih hteo da previse uzurpiram tvoj blog, nije to forum, pa cu oladiti jer ja jos uvek kucam sa 2 prsta pa mi je i to malo napornije, a ako i napravim koju gresku tu su oni koji su spremni da prodaju pamet (koju im niko nece platiti).
        Zato ako hoces dodji jedan vikend do mene, ja sam na samoj Americkoj granici, Mesto White Rock, moja kuca je na najboljoj klimatskoj tacci Kanade. I5 north 1500km. od SF. Autoput pravo do mene.
        Neces zazaliti sigurno.

    3. Naravno da nije, ali evo da dam još jedan ugao o tekstu i kako je došlo do toga da ga uopšte pišem. U prethodne 2 godine sam često zbog firme išao u Srbiju i kad god bih sreo nekog iz detinjstva jedino što su mi govorili je – beži odavde, nemoj nikad da se vraćaš. Kada čujete to više puta, nekako počne da vas boli zašto ljudi toliko ne vole svoju zemlju. Jeste loše, i ima na mnogo mesta bolje ali da li je zaista toliko loše. Onda sam se sreo sa par ljudi koji su se vratili, i posle svih tih komentara nije mi bilo jasno zašto bi se neko uopšte vratio, ali onda shvatiš da je to isto tako izbor koji nije nemoguć i da su nekim ljudima bitnije jedne stvari od drugih. Odavde i saradnja sa Repats Serbia koji su mi puno pomogli u pisanju teksta.

      Najveći problem ovog teksta je što nije trebao da ode dalje od ovog bloga. Na stranu to da mu se doda naslov Pismo Srbina iz Amerike i šta već ne. Ali ovo je bilo van moje kontrole jer dok sam se ja probudio tekst je bio po svim medijima i imao stotine komentara. Ljudi koji su ovde duže vreme i čitaju blog znaju da meni ovde nije loše, i da je SF the place ako se bavite stvarima kojima se ja bavim. Prva godina mi je kao i svima bila teška, ali posle nekog vremena se uklopite, naučite koje su stvari koje otežavaju integraciju i nekako pređete preko njih. Ovako, ovaj tekst je ispao kao neki priručnik za povratak iz Amerike što nikako nije. Opet, ovo nešto nije na šta mogu da utičem.

      1. Postovani Nemanja, na tvoj citat “Kada čujete to više puta, nekako počne da vas boli zašto ljudi toliko ne vole svoju zemlju” dodao bih samo da sam ja jedan od onih koji obozhava svoju aali zaaista lepu zemlju, ali i da sam nazalost poceo da osecam da mrzim moje sunarodnike-koji nazalost funkcionisu, zive i rade na stetu te iste divne-sopstvene zemlje.
        Vama koji ste skupili ogromnu i neverovatnu hrabrost da zivot nastavite na drugim prostorima, zelim puno srece i uspeha, jer je ostaviti svoju zemlju iza svojih ledja-ogromna hrabrost.

    4. Pozdrav i evo…da ne pocnem sa: svaka cast na iskrenosti.
      Par vasih recenica: Borimo se za generaciju koja dolazi posle nas, ali to nije bio cilj
      dolaska. I moj i cilj mog muza je da se izborimo prvo za sebe. Da sebe unapredjujemo i da dozivimo nova iskustva, I na tom planu nam
      mnogo bolje ide ovde nego u Srbiji. Toliko mogucnosti, toliko otvorenih
      vrata Srbija nikad nije mogla/htela da nam pruzi.
      Mislim da bi vase gore pomenute recenice mogle biti motiv bilo kome ko razmislja o odlasku iz svoje zemlje.
      Hvala&pozdrav

  30. Zeljno iscekujem svaki tvoj novi tekst. Izvini na iskrenosti, ali ovaj ti je ubedljivo najgori. U Srbiji je najveci izazov biti normalan. Odlazak radi odlaska jeste resenje, jer ovde je sve trulo. Postali smo narko-krimo-banana drzava u kojoj raste samo korov. Necu da ucim moju decu da budu korov i unapred ih osudjujem na neuspeh u Srbiji. Ubijam im buducnost zato sto ih vaspitavam da budu normalni. Jedini izlaz iz te pat pozicije je beg u neke zemlje koje cene istinske ljudske kvalitete.

    1. Definitivno je drugačiji od ostalih, tako jedino sebi mogu da objasnim sve ove komentare. Izazovno jeste ali treba sve videti i probati pa onda doneti zaključak. Suviše je sve ovo individualno da bi bilo ko mogao da napiše priručnik koji odlučuje šta je dobro a šta ne, i tu sam verovatno najviše pogrešio.

  31. Изгледа ми да си ти Небојша овде релативно кратко тако да ти је коментар на месту. Ја живим у Сан Дијегу од 1979 године. Дакле пуних 36 година. Ти се вероватно тада ниси ни родио. Ја се небих сложио са једном твојом констатцијом да је човек у Америци увек странац. Тачно је то само за оне који дођу без знања језика и образовања али и то после 20 до 30 година испари. Америка је земља имиграната. Свуда око нас су људи који су дошли из свих крајева света. Врло често се деси да већина људи у нашем окружењу нису рођени американци. Америка је једина земља где се нико не осећа као гастарбајтер. Било где у Европи увек сте странац. У Америци је то другачије. Сви су овде странци (изузев индијанаца) ако кренемо од четвртог или петог колена. Пре мог доласка у Сан Дијего ја сам провео две године у Енглеској и по једну годину у Француској и Немачкој. У Европи сам се увек осећао као странац али не овде у Америци. Факултетски сам образован и говорим француски, шпански и италијански. Власник сам туристичке агенција Firstworld Travel & Misha Tours.
    Сваки наш човек који је обазован исплива на површину и остави најмање 80% американаца иза себе. Ја сам се увек осећао лично супериорнијим. Бити полиглота и бавити се иделним послом као што је туризам олакшва ми положај у овом друштву и чини ме привилегованим.

    1. Похвала за писање ћирилицом, упркос дугом боравку у иностранству.

    2. Nisam želeo da kažem da je meni ovde loše, ili da se nisam snašao već da postoje određene poteškoće koje je teško izbeći. Elem, kako sam tu u principu 2 godine svakako da će se i moje mišljenje menjati kako vreme bude prolazilo. Videćemo već…

  32. Gospodine, ako ste samo upali u neki tip krize, ne morate drugima davati lazno razocarenje.
    To sto Vi dozivljavate, ne deseva se svakom ko ode iz svoje domovine.

  33. Nebojsa,

    Odlican tekst! Zrelo, iskusno i pametno napisan.
    Oni koji imaju zivotnog iskustva (vidjeli, otisnuli se i prozivjeli), dovoljno poznaju sebe – shvatice ovaj tekst.
    S druge strane, oni koji su sve suprotno od pomenutog – nece razumjeti!

    Treba drugdje zivjeti, pojesti soli i nagledat se primitivizma da ti onaj nas postane kao velika sala.

    Sto prije svi odu i USPIJU, to cemo svi kolektivno brze doci pameti.

  34. Alo Zlatane, javi nam kako je u Njemackoj da I mi idemo, I nama je svega dosta. Nije fer da ti sada tamo uzivas a mi da se ovde patimo.
    Veliki pozdrav

    1. Evo Simone, pisah pre 11 dana, tada nisam ni primetio tvoj komentar, dana no mi zlotvori proglasiše post spamom. Žalio sam se no još nisu proverili, pa da probam ponovo da postujem, možda iz više delova

    2. Čitam danas vest i komentare na vest da premijerka poziva mlade da se
      vrate. Pa se seti da sam ovde pisao. I evo raporta: godinu i 3 meseca
      sam u Minhenu. Odlazak je bio teži nego što sam očekivao. Imao sam pomoć
      kolege koji je otišao ranije. On je čuo da zakazujem intervjue pa
      predložio firmu u kojoj radi. I posle silnih krugova i leta na intervju u
      Minhen dobijem posao. U firmi još jedan kolega iz zagrebačkog dela
      firme :) Sad u mom timu je taj kolega Zagrepćanin, jedan Splićo i ja, a
      za susednim stolom kolega iz Beograda. U firmi ima svih nas Balkanaca i
      komšijskih državljana, jedino nemamo ni jednog Albanca. U ovoj godini
      dvoje novih iz Srbije stiglo…

    3. Život ovde je dosta drugačiji. Naći stan je užasno teško. Dodatno mi
      je problem bio i to što je supruga ostala u drugom stanju. Porodila se
      ovde i kaže da je u odnosu na Srbiju ko nebo i zemlja. Nije sve ni
      sjajno. Naći vrtić je teže nego u Beogradu. Verovali ili ne ono što smo
      mi imali u Jugi je često nedostižno Nemcima: standardi gradnje su recimo
      viši, u stanovima često nije predviđeno da se ima veš mašina, već u
      vešernici imaš zajedničku za više ulaza. Ljudi se prijave za termin. Ali
      ni ta mašina nije besplatna, plaća se kovanicama :)

      I dalje žalim za svojom zemljom, za onom originalnom. Ovde ima naših sila, kolege nam
      zavide jer od restorana do restorana sve naši konobari. Plus naši
      restorani, sve se kolege primile na ćevape :D Čak u mojoj lokalnoj pošti
      dva lika su naši. Većina dostavljača/poštara su naši ljudi, u banci mi
      je konsultant naša… Nekad me Nemačka podseti na ono kako se ja sećam
      moje zemlje: na TV-u dominira normalan program, ekologija, zdrav život,
      srećna porodica, druženje, sport… U školama deca ovde i dalje pišu
      penkalama :) Kao ja u Raški… Komšije se javljaju, poštuje se nekakav
      red, ali nije da je sve baš pod konac nego onako zdravo ispravno…

    4. Odavde se još bolje vidi kako je Srbija otišla do vraga. Kad vidiš da
      kolege iz Hrvatske ipak razmišljaju o povratiku, prave stanove tamo,
      makar za odmor ili za penziju. Oni znaju da ne mogu da rade u Hrvatskoj
      jer je situacija kao u Srbiji. Ali i dalje misle da je Hrvatska dovoljno
      dobra za život ako imaš para. Pogotovo na moru…. Mi iz Srbije znamo
      da nemamo kamo da se vraćamo.

      Firma u kojoj radim ima ecommerc
      sajt i u svom domenu pokriva 50% online tržišta Evrope. Imaju sajt za 30
      zemalja. Samo tu nema Srbije, Bih, Makedonije i Albanije. Ima čak i
      Turske, a mi smo što reče Tomislav Nikolić crna rupa na tepihu Evrope.
      Kolege iz Rumunije odlaze u Rumuniju da otvore podružnicu firme, posle
      Poljske i Španije eto ih i na Balkanu. Nije im palo na pamet ni da
      pomisle na Srbiju. U Rumuniji već imaju Customere Service centar, imaju
      ga i u Bugarskoj pa tako pokrivaju slovenske zemlje i zemlje romanskih
      jezika. Evidentno je da nema mnogo kolega iz Poljske, Češke, Rumunije…
      Valjda im se ne isplati da za nešto veću platu idu u grad sa mnogo
      većim troškovima a njihove zemlje su relativno OK i svake godine su još
      bolje. Kad je kolega iz krakovskog odela pričao o vremenu 80-tih. Oni
      nisu osim ruskog jezika učili ni jedan drugi. Posle su uveli engleski!!!
      Mogu misliti kako je to bilo, kao u Nušićevoj Autobiografiji kad
      opisuje kako su profesori po kazni dobijali da predaju novouvedeni
      francuski (inače je nemački prvi strani jezik koji se učio u Srbiji) pa
      su jadni profesori učili francuski zajedno sa đacima.

      Da ne dužim, sad još više vidim kakva smo mi sila nekad bili, ali vidim i u kakavo smo se govno pretvorili

    5. Ćitaj u obrnutom redosledu i pitaj ako te još nešto zanima

  35. I have noticed you don’t monetize eniax.net, don’t waste your traffic, you can earn additional cash every month with new monetization method.

    This is the best adsense alternative for any type of website (they approve all websites), for more info simply search in gooogle: murgrabia’s tools

  36. Uvek su me nervirali ljudi koji ostanu i onda govore o onima koji su otisli kao da su puni para i uzivaju u zivotu. Jako je tesko otici, hrabro ostati i nauciti sve nove procedure zivota…

Comments are closed.