U jednom od nedovršenih tekstova koje sam pisao o korupciji konstatovao sam da ona nije sa strane doneto zlo već puko prilagođavanje, evolucija. U prirodi kada ste pred izumiranjem vi se prilagođavate tako da vaša okolina ide vama u prilog, razvijate sposobnosti mimikrije i tako opstajete. Korupcija je nešto slično a ništa nije drugačije ni sa slanjem stvari iz naše zemlje, sistem vas jednostavno tera da koristite nelegalna rešenja, a dok je tako verujem da ni neće biti ozbiljne želje za izvoz malim preduzetnicima.

Spas

Photo: Ed Schupil

Kada smo pokretali Pik u Srbiji jedna od osnovih ideja je bila da nekako spojimo tržište BiH i Srbije. Jednostavno, logično je. Ako živite u Loznici i hoćete da kupite gume za automobil, jeftinije vam je da odete u Zvornik nego u Beograd. Da ne pričamo o tome koliko je jeftinije kupiti neke stvari u BiH, ili naći neke stvari u Srbiji. Sjajno, zar ne? Osim što nije.

Problem je nastao kada smo shvatili da je gotovo nemoguće poslati nešto iz Srbije u BiH. Preskupo je, osim da se snalazite gerila metodama poput slanja preko prijatelja iz Srbije ili eventualno autobusom, ako postoji ta linija. Ovo nikako nije linija najmanjeg otpora tako da je naša ključna kompetencija zapravo postala nepostojeća. Onaj osećaj kad živite na Balkanu pa nešto što je jako logično to zapravo nije. Do daljnjeg.

Nekako sam celu ovu situaciju usled splasnulog entuzijazma ostavio neispitanom i prihvatio kao takvu. Sve dok, za drugog klijenta koji posluje i na teritoriji Bosne i Hercegovine i Makedonije (dve zemlje :D) nisam morao da isporučim majice koje su osvojili u nagradnoj igri. Epilog – slanje 5 majica u BiH i 1 majice u MK košta 5000 dinara. 50 jebenih evra! Ako uzmete u obzir da su to majice koje se rade u tiražu od par hiljada primeraka i cenu koja je oko 3.5 eur recimo, dobijete da je slanje 250% skuplje od same majice. Šokantno? Nemoguće.

Kako 5000 dinara i za šta?

Napomenuo bih da je ovo slanje najobičnijom mogućom poštom, kao fizičko lice. Dakle najjeftinije moguće. Napomenuo bih da me je i službenik nekoliko puta pitao da li sam siguran da želim da šaljem poštom jer podleže carinjenju. Posle drugog puta je nastavio postupak.

Da biste poslali bilo koji artikal u BiH ili Makedoniju potrebno je da popunite 4 papira. Carinsku deklaraciju, deklaraciju od sadržini (mali zeleni papir), potvrdu o prijemu pošiljke i za kraj popunjavanje specijalne bubble wrap koverte u kojoj morate da šaljete pošilje ovakve sadržine. Sve ovo puta 6 znači i nekih sat vremena ispunjavanja papira, što ovaj postupak čini utoliko komplikovanijim.

Ovim povodom i morate platiti:

40 din bubble wrap koverta
370 din + 30 din (transakcija po uplatnici) neki RAT ministarstvu finansija (verujem da je to carina)
357 din troškovi slanja za BiH (RS tačnije) – 547 din troškovi slanja za MK

Ukupno: 6×400 + 5×357 + 547 + 6×40 = 4972 din

Plus sam pogrešio i onaj jedan koverat od 40 din ali ajde to neću da računam :)

Da li postoji način da ovo izbegnete?

Ne znam kako da reagujem na ovo osim da proglasim skandalom. Dok ove stvari funkcionišu na ovakav način male su šanse da će i naši mali preduzetnici uspeti da plasiraju svoje proizvode legalno u regionu. Jednostavno se ne isplati ni za šta što je jeftinije od 100 eur recimo, i morate da se priklanjate hack rešenjima koja su nelegalna i u narodu se često zovu šverc. Tu spadaju slanja autobusom prijateljima u susednu zemlju koji će dalje proslediti svojim načinima, distribuiranje prijateljima od kupaca u Srbiji ili eventualno nelegalno prenošenje preko granice tako što standardno kažete cariniku da nemate ništa da prijavite :) Bolje 200 dinara vozaču za kafu, nego 5000 pošti kao porez na to što ste iz Srbije.

I ako će zakonodavci reći da je ovo kriminal i oštro osuditi nisam siguran da ga takvim treba tretirati. Kao što gore rekoh ovo je prilagođavanje, linija manjeg otpora kao prirodan put, osnažen i činjenicom da ne živimo baš u vremenima kada je zahvalno biti preduzetnik i raditi na belo. Ovaj postupak to stanje čini još nezahvalnijim.

I za kraj draga državnici, pređite makar jednom CIV III pre nego što počnete da se bavite politikom. Korisno je, naučićete ponešto o vođenju države, a i ne sumnjam da će vam žena verovatno biti srećnija što konačno imate nešto da radite. Predivan win win, zar ne?

31 replies on “Oda švercu

  1. Rekohe mi dobri ljudi neki da kod nas ni Crvena Zvezda i Partizan ne mogu da prodaju dresove i šalove dijaspori putem neta. Možete misliti koliki se potencijalni suficit nalazi samo na ta dva sajta "večitih". :)

  2. RAT je republička administrativna taksa, carine ovde izgleda nema. Na stranu što to apsolutno ništa ne znači na kraju, ali valjda znati protiv čega se bori.

      1. Ne bi me čudilo da je to taksa carinske procedure/pregleda, u kome oni zapravo potvrde da carine nema. Da je bilo carine, pretpostavljam da bi onda bilo RAT+carina. Međutim ne uzimaj za ozbiljno, nisam upućen detaljno.

  3. Uh. To slanje u inozemstvo je ludilo. Pre 5+ godina slao sam jedan časopis u SAD i to je tad koštalo oko 1500 dinara (časopis je koštao 150)…

    A pre 2-3 godine slanje jedne knjige i CDa za Sarajevo stajalo je oko 750 dinara (a isto toliko je i knjiga s poklon CDom bila)…

    Kad stignu Arigato majice, nemoj da šalješ – organizovaćemo fejs2fejs primopredaju ;)

  4. Ovo je neverovatno mali deo problema koji se zove etrgovina. Ova propala drzava cini sve da nas opeljesi i otera. Kada pokusas nesto da resis birokratija te uputi da se probijas kroz sume debilnih i retardiranih zakona, uredbi i misljenja a ako ti posao krene, ne daj boze, salje se poreska da pronadje nesto…
    Treba paliti iz Srbije…
    Ovde ce biti 2 kaste ona koja radi da bi druga imala redovne i prate vece od proseka na vreme.
    Mislim da smo gori od parija (nedodirljivih) u Indiji.

  5. Istii slučaj i u obrnutom smjeru, mislim slanje iz BiH u Srbiju :( Draga Kina…

  6. RAT se placa za razne spise i radnje u pravnim stvarima. Prakticno za sve sto hoces da zavrsis oko dokumenata, drzava ce ti naplatiti po Tarifi RAT. Drugim recima…"po usima".
    A sto se tice drzavnih sluzbenika, oni ne igraju strategije, samo mindless fps, rambo stil :D

  7. to sto si platio 370 je taksa za carinski pregled. Na zalost proveravao sam poslednjih dana i jos je crnje ako bi to radio kao firma.
    Elem, postoji jednostavno resenje za ove probleme i zove se emigracija. Druga opcija je da sacekas jedno 300 godina da se ovde nesto promeni.

    1. Pretpostavio sam da bih kao pravno lice platio mnogo više zato sam i poslao lično, a rešenje problema pa ni ne očekujem, ako se i potrudiš da rešiš nazovu te budalom. A sve nas tamo čeka neko raširenih ruku :) MBA studije sledeće godine, vrlo verovatno :)

  8. Salji jednostavno kao paket i zaobidji sve te carine i ostala cudesa. Izaci ce te oko 500 dinara po posiljci. to svi koji se bave internet prodajom iz srbije za inostranstvo tako rade. poz.

    1. Kako misliš kao paket? Da se tako deklariše pri slanju ili da se ne šalje poštom?

  9. Agilni ljudi kod nas, kada treba da iznesu neko političko mišljenje ili kritiku počinju sa "ja nisam član nijedne stranke…"… od koga onda očekivati promenu. Vreme je da agilni ljudi drugačije deluju. Osećajte se prozvanim.

    1. A jbg, pitanje je da li smo dorasli za politiku i spremni da budemo deo iste. Kao ni bilo koji drugi posao ni to nije za svakoga i treba preći preko nekih stvari da bi dobio neke druge. I na kraju, opet to niko neće znati da ceni… Začarani krug…

      1. Slobodu ili koristi ili se bori za nju. Jeste začarani krug. To što je izlazak iz njega obesmišljen nije razlog da se u besmisao ide još dublje.

      2. Donekle se slažem s tobom, ali ako mi krenemo da se bavimo politikom, ko će onda da radi? :) Politika je ipak u većini slučajeva full time job.

  10. Hm, uvrnuto, slao sam jednom pc-igru (dvd kutija) u Bosnu i jednom 2 časopisa u Portugal, a nikad nisam popunjavao bilo šta specijalno, samo predao kao pismo u pošti unutar otvorene "balončaste" koverte i to je to… Jeste malo skuplje nego poslati pismo do BG, ali to već zavisi od težine/veličine pošiljke.

  11. Ti si za ovo tek sad saznao? :(
    Ja kukam skoro pa godinama, ali nema ko da me (nas) cuje. Zamisli slanje necega sto kosta 10evra u Hrvatsku. Kad uracunas postarinu za slanje proizvoda i jos 29 taksi za slanje tih 10evra meni u Srbiju, izadjemo na (minimum) 30.

  12. O ovome sam hteo da napišem članak nekoliko puta, super text. To je osnovna prepreka e-trgovine u Srbiji. Ja sam pre 7 godina zatvorio e-shop koji je primao porudžbine iz celog sveta kada su promenili proceduru. Sve se svodi na to da ako hoćeš da radiš, moraš da kršiš neki zakon ili nema ništa od posla.

Comments are closed.