Neki od vas su sigurno bili u prilici da saznaju da se danas održalo predstavljanje IAB Srbije, u vidu jednodnevne konferencije pod nazivom Digital Day. Dešavanje sam propustio, kao i dobar deo sličnih u prethodnih godinu dana, i ako po mnogima ne bih smeo da propuštam slična. Zašto idem na neka dešavanja, a na neka druga pak ne pokušaću ukratko da objasnim ovde.

Photo by ddnya17 on Flickr

Zapravo je vrlo prosto. Koji je moj benefit od odlaska na neko dešavanje/konferenciju. Pritom benefite možemo podeliti na biznis i lične, odnosno kako moje prisustvo može uticati na moj posao (novi klijenti, kontakti, saznanja, predavanje) i kako može uticati na moj lični deo života (odmor, druženje, podrška).

Iskreno o prvim benefitima nisam puno razmišljao dok u jednom razgovoru sa Darkom nisam shvatio koliko je zapravo suludo o istim ne misliti. Konferencije koštaju, koliko god bilo lepo da se vi negde pojavite ako nemate neki konkretniji benefit verovatno je bolje da se ne pojavite. Budimo realni, dobar deo domaćih konferencija predstavlja okupljanje ekipe koju i ovako viđate tokom godine, a ne i gomilu potencijalnih klijenata. Odatle se sa konferencija uglavnom i prepričavaju off conference aktivnosti (alkohol i žurke). Saznanja na domaćim konferencijama vrlo često padaju u drugi plan, tako da se poseta sa ovog aspekta uglavnom svodi na konferencije na kojima me pozovu kao predavača, na kojima se opet ne zadržavam toliko dugo ako nemam priliku za sticanje gore-spomenutih benefita. Zvuči malo kao manifest sujete ali je zapravo čista cost benefit analiza.

Lični aspekat dolazi onda u obzir kada ne razmišljate o poslu već idete zato što znate da ćete se negde fino odmoriti. Palić je jako lep, a Niš u jesen se ne propušta jer imate gomilu dragih ljudi sa kojima znate da ne može biti loše. Ovde uključujem u činjenicu da postoje ljudi čija ću sva dešavanja rado posetiti (Vita i Flajko, IT Događaji ekipa) jer znam da interes iz kojeg to rade nije isključivo šakalski (finansijski) već radi opšte dobrobiti zajednice, čime su zaslužili moje prisustvo kada god sam to fizički u mogućnosti.

Treće ne postoji. Konferencije na kojima ću se videti sa ljudima koje mogu da vidim i na bilo kom tvitapu, nisam siguran koliko ću biti u prilici da posećujem. Postoje izuzeci, kada Vas organizatori pozovu ili budete recimo angažovani na neki način u organizaciji ali pravila su relativno jasna. I to nema veze sa tim da li je konferencija plaćena ili ne, ako postoji dovoljan benefit sa strane dešavanja najmanji problem je izdvojiti određeni novac za isto.

PS. Imao sam tu sreću da najavim IAB Srbija još 2009. godine na osnovu informacije koju sam dobio iz Tridenta koji je jedan od osnivača, lepo je biti prvi na Googleu za tu informaciju :D

18 replies on “Zašto idem na neka dešavanja, a ne neka ipak ne

    1. Trudim se u poslednje vreme da tekstovi budu što kraći, pre svega jer ljudi ne čitaju dugačke tekstove.

  1. Skroz ti je ok logika jer postoji mnogo vise konferencija koje su cisto gubljenje vremena od onih na kojima nesto pametno moze da se uradi.

  2. Lično sam se zasitio tih konferencija, a i došao sam do sličnog zaključka da se svode na kafeisanje sa nekim ljudima, koji su ti simpatični, tako ako imaš profesionalne ciljeve, treba redukovati broj takvih konferencija u odnosu na LeWeb i sl.

  3. skroz dobar tekst i taman na vreme. bash sam se neshto lomio oko EastWeekendFesta i sad sam prelomio

    1. Jbg, nije mi baš cilj da vas sad odgovaram od konferencija, a i Borsko jezero je prelepo :)

      1. ma opushteno, samo si mi dao neke nove parametre da uzmem u obzir.

        u svakom slucaju, zadrzavam pravo da se predomislim u poslednjem trenutku :D

  4. U pravu si za analizu cost benefita, ali promenom pristupa konferencijama možeš promeniti i rezultate. Npr. poslednjih godina je prilično uobičajeno da se slave tzv. margine konferencija, twituje se i slika se u restoranima i uz jelo. Ok, svi moramo jesti (ja volim hedonizam tog tipa) ali konferencijjska dešavanja padnu u zapećak od silnog druženja. Zato, nažalost, poneke konferencije izgledaju kao da si otišao na roštilj s drugarima. I odatle je coverage loš ili nikakav. Ja se trudim da to izbegnem racionalnijim pristupom -nije da neću da se družim sa ljudima sa tweetupa, ali hoću da vidim one ljude koje inače srećem retko ili nikako. Pisala sam o tome nakon Blog Opena koliko je potencijalnim klijentima teško da priđu bilo kojoj "dobro uigranoj dezorganizivanoj ekipi" i koliko je bolje raspršiti se na konferenciji zarad sticanja novih kontakata. Ja uvek pomislim: da li me firma plaća da idem na roštilj ili… da li firma u čije ime ixdem ima benefit od izbivanja sa konferencije. Da li me zato plaćaju da sedim po restoranima? Uglavnom je odgovor ne, ali kada je da onda je to konferencijski restoran, tamo gde postoji cirkulacija ljudi. Vrlo je jednostavno imati benefit uvek, ali to podrazumeva odricanja i izlaženje iz zone komfora – tweetup ekipe. Znam da je teško, može ti neko nešto zaboga zameriti :))) ali probaj. Ti su superzvezda, znam da nije lako … :)

  5. Potpuno se slazem.

    … vecina konfererncija nije ni jeftina, pogotovu za ljude koji jos uvek nemaju dovoljno prihoda od toga sto rae ;( kao ja na moju veliku zalost) …

Comments are closed.