Prosla 3 dana od kako sam se vratio iz Pariza, pa opet nikako da rezimiram svoje predivno LeWeb iskustvo, donekle predstavljeno sa postovima prvog i drugog dana. Razlog lezi u prehladi koja me je jedva docekala po povratku iz Pariza. Nespavanje, jurcanje da se vidi sto vise Pariza za kratak vremenski period posle zaista naporne konferencije uzeli su svoj danak, ali eto ipak vas necu ostaviti bez istog.
Photo by NewMedia.mk
Krenucu pompezno :) LeWeb je najvece strucno desavanje na kom sam bio u zivotu. 3000 ljudi na jednoj konferenciji je neverovatno puno, prostor u kome se ista odrzavala ne mogu da uporedim ni sa cim dostupnim u Beogradu. Najblize receno to su filmski studiji specijalno za ovu priliku uredjeni za konferenciju. Cinjenica da imate ovoliki event, SAVRSENO organizovan, dovoljna je da rezimirate kako je konferencija bila vrhunska. Nista vise sem toga, zanemarite sadrzaje, radionice, networking, uzmite samo cinjenicu da je tu bilo 3000 ljudi ili 5000 uredjaja koji su se kacili na Internet i da je sve to radilo. Kapa dole.
Medjutim velicina nije jedina koja zasenjuje kada je LeWeb u pitanju. Program, sacinjen od gomile 15-minutnih Q&A sesija daje dinamiku celoj konferenciji i cini da Vam retko kada bude dosadno, a i ako se to desi uvek imate nekoliko opcija u vidu radionica koje su drzale neke od najvecih web kompanija (Google, Facebook, LinkedIn…) ili startup takmicenja gde ste mogli da cujete koji su to servisi koje cemo pratiti u narednom periodu. Tu su i sve svetske face, atmosfera je opustena i nikad nije dosadno, a entuzijazam vas cepa od pocetka do kraja sto moze da objasni onih 15 strana teksta, koliko je bilo tokom 2 dana blogovanja ovde.
Kao oficijelni bloger imate povlascen status, odvojeni su posebni stolovi za nas, svaki ima i LAN kabal za slucaj da WiFi stuca, a povratak na domaci upload posle LeWeba vas baci u duboku depresiju. Videli ste verovatno kako je izgledao speed test :)
Networking?
Networking je mozda i najveci problem ovolikih konferencija. Kada imate 3000 ljudi na jednom mestu, jednostavno morate da napravite strategiju upoznavanja ljudi. Ovde cete tesko upoznati vise od 10-20 ljudi, jednostavno svi su na gomili, facama svi pokusavaju da pridju a oni sa kojima biste recimo mogli da saradjujete su negde u gomili. Jos veca glupost koju mozete da ucinite uz sve to jeste da visite sa ekipom koju vec znate, za to sluzi vece i setnja Parizom, preko dana pokusajte najvise moguce da izvucete od konferencije.
Najveci benefit
O ribicu mladi, po ceo dan za bilijarom, ti si samo sitna riba u ovom moru plavom. Ti si samo sitna riba u ovom moru plavom. izvor
Na LeWebu necete nauciti mnogo toga novog, tipa kako da vodite FB stranu, ili Twitter nalog, vise cete cuti neko trenutno stanje trzista i najvaznije: cuti kako razmisljaju oni koji se Internetom bave na mnogo ozbiljnijem nivou od naseg. Upravo ovo predstavlja i najveci benefit ove konferencije, pomalo Vam otvori oci i ucini da prilikom svakom sledeceg posla imate vecu sliku o tome da li nesto raditi i zasto. Na prakticnom primeru, to izgleda tako sto dodjete kuci, otvorite svoj mail i zapitate se – zasto se ja bavim svim ovim sranjima. Previse kukamo o sitnim detaljima i ne vidimo sumu od drveta, ali to i nije neopravdano sprskih 2 miliona korisnika interneta u USA je jedna prosecna nisa u kojoj svi kupuju. Ovo je jedan od razloga zasto treba pogledati kako sve ovo izgleda sa strane.
Za kraj. Da li vredi dati 2000 eur za LeWeb?
Vredi ako imate razlog zasto da odete tamo. Ako hocete da blejite i vidite jos jednu konferenciju (sto je na kraju ispala moja uloga) onda se bas i ne isplati, ali ako imate neki proizvod ili uslugu koju biste ispromovisali svakako da je ovo velika sansa za vas. Naravno ta kotizacija od 2000 eur nije jedina opcija, postoje i early bird kao i popusti za freelancere koji cine ovu konferenciju znatno pristupacnijom, a u Parizu ima toliko Srba da svako od nas moze kod nekog da se uglavi na ta dva dana. Ako imate cilj, verujem da vam snalazenje nece biti problem. Pariz jeste skup, ali imajte na umu i da smo mi relativno bedna zemlja i da nam 50 eur racun za pice izgleda kao kuca. Drugima to i nije toliki problem, pa odavde i nasa odlucnost za uspeh treba da bude mnogo jaca.
Sto se mene tice, prilicno sam siguran da cu i sledece godine (kao bloger ili ne) posetiti Pariz, ovaj put nadam se pametnije. Na kraju krajeva i ako failujete, nije lose da to uradite u Parizu, grad je stvarno prelep i imate sta i da vidite :)
PS. Izvinjavam se sto ovaj tekst nema kukice, kucam sa Ubuntua i nista mi jos nije jasno.
Drago mi je da ti je bilo lepo u Parizu i da si nesto video.
ocekivao sam malo vise od tebe, gledanje nastavnici gace ispod stola i obzirom da si imao brzu vezu da nam to prenosis… ovo ko da je ivica dacic napisao.
sedi, saberi utiske pa pisi opet
bolestan sam, ovo je najbolje sto sam sada mogao a kasnije ne bi imalo smisla :(
Pravo da ti kažem, meni kao laiku (koji je očekivao nekakav pompezan blog) sve ovo što si napisao izgleda začuđujuće iskreno. Od sveg srca ti čestitam na tome. I hvala ti na ovim informacijama koje si nam pružio, ali stvarno…
Nebojša – ti već razmišljaš na naprednom nivou i nemoj misliti da nekog "velikog" ne čeka sr**je kada se vrati.
Ono za bednu zemlju – nisu stvari toliko skupe kolika smo mi sirotinja (by @dj_dule).
Srbija je siromasna zemlja samo u glavu
Котизација од 2000 евра јесте скупа, ал вреди да пређеш границу само тако, прија психи! :)