Ko bi rekao, mada u trenutku kada sam otvarao blog o tome nisam ni razmisljao, da je 11. mart upravo 5 godina kako sam kupio kompjuter. Da eto prvih 5 godina sa današnjim danom prolazi… Baš je brzo prošlo, ko bi rekao… Ili bolje reći tek sad vidim kako ništa ne znam i ako ovo čudo imam evo sada već zavidan period. Ko zna da nije bilo tog trenutka šta bi se sa mnom sve desilo? Možda ne bih upisao ovaj fakultet, možda me ne bi više ljudi znalo po nicku nego po imenu, možda ne bi upirali prstom na mene i govorili geek, možda ne bih imao vrtoglavice, video duplo bez trunke alkohola u krvi, možda bi mi prsti na desnoj ruci bili isti kao na levoj, možda, možda… Mada nije sve tako crno, siv mi je monitor :) Verovatno da nije bilo tog trenutka, ne bih upoznao gomilu novih ljudi, gomilu zaista divnih prijatelja, možda mi se ne bi desilo mnogo divnih trenutaka itd. (rasplakaću se pa da ne idem do detalja). Jedno je sigurno, kompjuter mi je pomogao da pređem put od talentovanog klinca, do matore neznalice, put od zvezda do trnja… I hvala mu u tome…
I još da dodam za kraj, da sam za jedno svakako siguran, da je moj otac nekim slučajem Kipling, i da je napisao pesmu ako, poslednji stihovi bi glasili nešto na ovu foru:
Ako uspeš makar 7 dana
da ne sedneš za kompjuter
Bićeš čovek sine moj!
Patetišeš ko da imaš 40 godina, strašno… :)