Jedan od najvećih problema nas studenata iz unutrašnjosti je svakako ishrana. Kada sam dolazio u ovaj veliki grad :), retko sam jeo jelo zvano sarma, ali od tog trenutka sve se vrtoglavo promenilo… Sećam se, ah, pričao mi je jedan prijatelj: „Mnogi su ljudi završili fakultete – na sarmi -, a ja sam se smejao i razmišljao o telećim medaljonima u sosu od pečuraka.“

Sada sarma mi je mnogo više od hrane, ona mi je „najobožanstvenija“ hrana koja postoji, pre svega jer ima vrhunske performanse, koje se ogledaju u mogućnosti dugog ostajanja u frižideru, a da se pritom ne pokvare, i izgube njena kako energetska tako i aromatična svojstva.

Dakle, shvatio sam da ću i ja biti jedan od onih koji će (nadam se) završiti fakultet „na sarmi“ i zbog toga svesno kličem Long Live The Sarma i apelujem na sve one koji takođe volU sarmu, da osnujemo klub ljubitelja sarme – Sarmoman! – i po uzoru na Betmana, Supermana, i Kežmana kreiramo svojevrsnog superjunaka koji će nam biti zaštitni znak. Razmišljao sam da se junak zove Sofronije, koji kada pojede sarmu, doživljava čudesnu transformaciju, i postaje Sarmoman! O njegovim aktivnostima nisam razmišljao, ali verujem da ćemo i to, ako bude okupljanja, smisliti!

One thought on “Tribute To The Sarma

Comments are closed.