Ispitni rok. 1:41 duboko u noć. Lutam po jednom sajtu sa muzikom i dolazim do slova L. Let 3 kul, Leb i sol kul, smor smor smor, daj jebote, smor smor smor i nailazi ona, nekrunisana kraljica narodne muzike u narodu poznatija pod umetničkim umenom Lepa Lukić.

Skidam Two ways from the well i Tea for two… Neverovatne stvari, vraća se onaj HC osećaj u stomaku… I onda retorika u glavi i pitanje a zašto je ona kraljica…
Prvo kao i svi HC likovi puna je poroka, znači toliko se buzza vrtelo oko ove osobe u narodu, te pije, te drogira se, te sve pare otišle na kocku, znači nešto kao … ne znam ko, ali verujem da je mnogo zajeban… onda, plastična operacija, nešto kao Mr. Jacko … On je kralj – Lepa je kralj’ca. Treće dueti sa malom decom – ne znam zašto ovo ali mislim da je to još neko zajeban radio… Četiri glumela je u filmovima… I izula je kafansku pevačicu… Znači vr’ … I na sve to opasne izjave u medijima poput: “Niko ne može ništa da mi zabrani!” !!!

Evo mali i šta Wiki kaže o njoj:

Njeno pevanje karakteriše lakoća, nepogrešiva intonacija i veliki broj muzičkih ornamenata. Pesme koje peva govore o selu, starim srpskim običajima, stadima ovaca, čobanima i čobanicama, duhu prošlih vremena…

Znači old school totalni…

Pisac ovog teksta napominje da nije koristio nikakve opijate, i da je ovakav tekst inspirisan izvornim vrednostima o kojima dotična peva.