Pre 3 godine sam radio jedan rad o zavisnosti na Internetu, i pomalo sarkastično gledao na celu priču, i ako sam i tada provodio priličan period na mreži. Danas, već, sve češće shvatam da to vreme koje provedem na istom, ne radeći baš puno pametnih stvari nije nezanemarljivo, i dok ova sličica na blogu, Hi I’m Eniac and I’m addict, treba nekome da bude zabavna, možda ipak nije daleka od istine. Osvrnuću se na delove iz ovog rada da se malo upoznamo sa pričom.
Intenet Addiction Disorder
Tokom 1995. godine prvi put se javlja oblik zavisnosti nazvan Intenet Addiction Disorder (IAD). Kod nas se ovaj termin prevodi kao “Zavisnost od Interneta” ili “Internet zavisnost”, a takođe je definisan i kao Patologycal Internet Usage (PIU), odnosno – “Patološka upotreba Interneta”
Sve je počelo u SAD. Strah od “nove epidemije” pokrenuo se oktobra 1997. godine, kada je gospoda Pem Olbridž sa Floride izgubila starateljstvo nad svojom maloletnom decom. Ona je toliko vremena provodila u “onlajn životu” da je zaboravljala da svojoj deci priprema hranu u “oflajn-životu”.
Postoji jedna naučna definicija koja kaže: „Zavisnost od Interneta je klinički poremećaj sa snažnim negativnim posledicama na socijalno, radno, porodično, finansijsko i ekonomsko funkcionisanje ličnosti.“ Neka zapadnjačka istraživanja govore da ako neko provede na Internetu više od 38 sati nedeljno, odnosno, gotovo šest sati dnevno, onda je već nesumljivo postao zavisnik.
Čini sa da normalna potreba za boravkom na mreži prelazi u patološku kada se ispune dva kriterijuma. Prvi kriterijum je provedeno vreme na Internetu. Prema nekima, to je četiri sata svakodnevno u dužem vremenskom periodu, a prema drugima, šest sati dnevno.
Drugi graničnik Internet normalnosti možemo nazvati kriterijumom “spajanja svetova”. Prema njemu, patološka upotreba nastaje kada online-život postane svet za sebe i kada nije integrisan u stvarni život, nego je zamena realnosti ili beg od stvarnosti.
Uzroci zavisnosti – ACE teorija
Ova teorija se sastoji se od pristupačnosti (A), kontrole(C) i uzbuđenja(E).
Pristupačnost (Accessibility)
Pre pojave Interneta su zavisnost od kocke i kupovine izvorište nalazile u sledećim ekvivalentima:
kockanje = lokalne kockarnice, odlasci do Loto kioska, sportska prognoza, lutrijski listići…
kupovina = odlazak u radnju, svojevremeno višečasovno čekanje u redu, guranje za ulazak u radnju, današnje traženje neke sitnice po ogromnim rafovima sa gomilom proizvoda.
Sa pojavom Interneta se ekvivalenti zavisnosti od kocke i kupovine sele na mrežu, i to:
kockanje = veliki broj lako dostupnih kockarskih prezentacija.
kupovina = mrežne radnje sa svakakvom robom i momentalnim pristupom manje ili više neophodnoj robi.
Internet je tu NON-STOP, dostupan 24/7. Kad god se oseti potreba za bilo čim, u bilo koje doba dana i noći, dovoljno je nekoliko minuta da ta, možda i egzotična, stvar bude na dohvat ruke.
Kontrola (Control)
Čovek sa računarom u posedu stiče utisak da je “sam svoj gazda” i olako ulazi u razne finansijske transakcije uživajući u osećaju da je “njegova poslednja”, da može uložiti svoj novac gde želi i koliko želi, da svoje deonice može prodati kada hoće, ili da na aukciji u poslednjem trenutku može dati najvišu ponudu i ispasti “faca” pred ostalim aukcionarima.
Uzbuđenje (Excitement)
Odnosi se na emocionalno uzbuđenje koje čovek doživljava, i to:
Na kockanju: Kada čovek dobije opkladu i zaradi novac, taj “dobitak” postaje izuzetan stimulans da se nastavi sa kockanjem.
Na berzi: Čovek će ceo dan provesti u praćenju berzanskih izveštaja da bi video je li i koliko zaradio.
Na aukcijama: Mogućnost da nadglasa sve ostale u poslednjih nekoliko sekundi i osvoji navodno “željenu” stvar.
U sva tri slučaja: Dešavanja i uzbuđenje postaju izuzetno moćan stimulans da se nastavi dalje sa datim oblikom zavisnosti.
Simptomi
Simptomi koji ukazuju da je osoba postala zavisna od Interneta su brojni, ali se uglavnom grade i nadovezuju na sledeće, osnovne simptome:
• Povećanje praga tolerancije podrazumeva da je vremenom potrebno provoditi sve više i više vremena na Internetu kako bi se zadovoljile potrebe za čije je podmirivanje ranije bilo potrebno znatno manje vremena,
• Apstinentska kriza može da nastupi kako nakon nekoliko dana bez Interneta, tako i pri pokušaju da se smanji ili prekine korišćenje Interneta, a manifestuje se psihomotornom agitacijom (nesvesno pomeranje prstiju, šake i slično, odnosno imitiranje kucanja na tastaturi i pokretanja miša), anksioznošću, opsesivnim razmišljanjem o dešavanjima na mreži…
• Offline zavisnost podrazumeva velike količine vremena koje se troše na razne aktivnosti vezane za Internet, bilo dok je korisnik povezan na mrežu ili ne (npr. odgovaranje na prispelu poštu) bez obzira ima li to realne koristi ili ne.
• Asocijalno ponašanje koje se odlikuje zapostavljanjem raznih socijalnih, društvenih, rekreacionih i drugih aktivnosti i obaveza u korist Interneta,
Gde smo mi u ovoj priči?
6 sati interneta koliko se ovde pominje je smešno u odnosu na broj sati koliko većina nas provodi na Internetu. Definicija koja kaže da zavisnost uzrokovana Internetom utiče na ekonomski i radni život nikako ne obuhvata nas koji živimo od istog gde je zahtev posla da se vreme provodi na Internetu, ali posledice poput asocijalnosti, u smislu smanjenja inteziteta offline druženja svakako postoje ma koliko mi to negirali. Sa druge strane ni simptomi, među kojima je i spomenuta asocijalnost, nisu ni malo nerealni. Ja RAZMIŠLJAM o Internetu i u offline životu. Milion puta mi se desilo da razmišljam o tome šta ću napisati na blogu, šta ću postaviti online i slično, često to nije vezano samo za posao. A fenomen nekoliko dana bez Interneta, sam itekako iskusio, i to ove zime na Jahorini gde sam treći dan tražio neki kafe da bih proverio mail. Pritom znam da nisam jedini. I što je najgore snovi. Sećam se jednom da je neki lik pričao kako je sanjao da njegova sudbina zavisi od toga da li će pritisnuti Enter na tastaturi, a on ne može da ga dohvati, i smejao se tome. Ali, u poslednje vreme, ja zaista sanjam kako sam na Internetu i nešto radim, divim se svom novom sajtu i slično. Znam da su snovi refleksija svakodnevice, ali stvarno mi nije svejedno.
Naravno, da nisam jedini, ovaj problem, ako se uopšte može tako definisati je naša svakodnevnica, imaju svi broadband korisnici, a pogotovu oni koji nešto rade vezano za net, i moraju provesti nekoliko sati dnevno na Internetu – što nas svakako sve svrstava u zavisnike. I, mi nismo mala grupa, savremene tendencije, i omasovljavanje Interneta i kod nas svakako da utiču da se ovaj broj svakodnevno povećava, i svrstava Internet u kategoriju najmasovnijih zavisnosti pored možda cigareta i alkohola.
Manija? Posao? Oboje verovatno… ili možda bolje rečeno manija opravdana poslom…
One thought on “Am I addicted?”
Comments are closed.