… jeste činjenica da sve što ste do sada radili u životu, prilikom selidbe u drugu sredinu, možete da bacite niz vodu. Čudno, ali je tako. U dolini je sve stvar istorije poslova koje ste imali ovde, i vaše lokalne reference gotovo da ne znače ništa. Makar ne sa aspekta reference. Ono gde su one korisne jesu u vidu iskustva koje imate da se snađete u nekim situacijama. Tako, brže ćete doći do sledećeg nivoa jer imate neku veštinu razvijeniju od lokalne ekipe. Ali verovatno trebaju da prođu meseci, ili godine da ih pokažete širom auditorijumu.

Ovde treba dodati i fokus. Većina ljudi sa kojima sam pričao, a nije ih bilo previše zbog gornjeg “problema”, ne odobrava činjenicu da ste čovek za sve. Ovde je specijalizacija ta koja se traži, i ogromno iskustvo u jednom određenom segmentu industrije. Po mogućnosti i nekoliko neuspešnih poslova iza vas. Jer uspeh Doline se u velikoj meri pripisuje i prihvatanju i ohrabrivanju ljudi da idu iz greške u grešku, verujući da je to jedini način da nauče dovoljno da bi napravili sledeću veliku stvar. Neverovatan mentalitet koji nećemo skoro prihvatiti.

Za kraj, na mene se ovo odražava u tome što ću ovu godinu morati da provedem u što više poslova kako bih uz studije uspeo da izgradim i neku, kakvu takvu, reputaciju koja će me kvalifikovati za dalje i veće poslove. Iskustvo je tu da mi ubrza ovaj proces, a sredina, koja je vrlo ohrabrujuća, da da priliku da možda i postignem nešto više. Pisao sam danas na twitteru da je zaista dobar osećaj biti ovde, skupo je, ali energija i opuštenost ovih ljudi vas tera da budete bolji nego što jeste. Ima i ta čuvena izreka koja kaže:

Other towns may surprise you, but in San Francisco you will surprise yourself.

I zaista je tako. Srećan sam što sam ovde, i trudiću se da veći deo toga podelim i sa vama.

PS. Neke od utisaka iz San Franciska možete pratiti i na engleskom blogu koji pišem o studijama, a možda neki od vas ne znaju da mi je izbrisan stari Twitter profil i da sam ponovo tu pod istim imenom, pa zapratite me ako već niste → twitter.com/eniac

 

12 replies on “Nešto za šta je teško pripremiti se…

  1. Specijalizacija.

    Išla sam u srednju ekonomsku školu, smer turistički tehničar.
    O tome koliko sam specijalizovana za taj smer govori činjenica da sam 2 godine srednjoškolskog obrazovanja potrošila na fiziku, hemiju, biologiju.
    Isto toliko sam imala istoriju, kao i istoriju umetnosti.
    Nemam šta da dodam.

  2. Budi srecan da si ovo uvideo na vreme i shvati to kao prednist. Zivot je pred tobom.

  3. Ah well… zavisi šta ti je cilj, da radiš za nekog ili da stvaraš nešto sam. Ako želiš da stvaraš sam, onda te niko ne pita za šta sta si usko specijalizovan dok god ti proizvod prolazi ma tržištu. Baš je neko Zuckerberga pitao da li mnogo dobro zna pristup bazi iz Javascripta (lupam), i baš je on polagao na to da mu dokaže da to super zna…

  4. Po meni najbolji način da se pripremiš za promenu životne sredine i sve što ta promena podrazumeva jeste – to je idealna prilika da se samog ponovo upoznaš, pronađeš, i sastaviš od delova i iskustva koje si doneo sa sobom. Na engleskom mi moglo još kraće da se sroči: Completely changing the country you live in is a perfect excuse to reinvent yourself!

    Suočavanje sa novom sredinom je garantovano sa sobom nosi mnogo novina i u spoljašnjem svetu što pomenutu unutrašnju tranziciju utoliko čini lakšom. Bitno je od prvog dana biti spreman na puno odricanja koje se svodi na puno osmatranjanja i učenja, prilagođavanja i uživanja u svemu što je novo.

    Sve drugo je luzerski pristup i traženje izgovora da se ne prilagodiš novoj sredini. Interesantno je da što joj se pre prilagodiš, to ćeš više imati vremena da je prilagođavaš sebi. :-) Možda to u Srbiji zvuči otrcano, ali u Americi i Evropi nije – granice su tamo gde ih ti sam postaviš. San Francisko je kao najliberalniji (i najevropskiji) grad u Americi verovatno i najbolje mesto da izbrišeš svoje granice i iznova se definišeš.

    Uživaj u tome!
    Shonzilla

  5. у вези опуштености људи: претпостављам да мислимо на исто, током боравка тамо стекао сам утисак да људи једноставно гледају своја посла и да тако делују опуштено у поређењу са неким овдашњим људима (ретко ко гледа своја посла)

    1. upravo to, svako ima svoj život i ne meša se previše u to što radiš.

  6. Konacno jedan dobar tekst na ovom blogu :)
    Pocinjes polako da pises po americkom sablonu. Dobar znak ;)

  7. Kako god, meni se ipak sviđa naša svestranost, negoli američki način di se ljudi usko specijaliziraju za određeni posao! Nema tamo one slobode na koju smo mi navikli, radiš sve što misliš da možeš i tako grabiš naprijed ;)

Comments are closed.