Upravo sam se setio da je prošlo mesec dana kako sam u Americi. Čudno. Obzirom na broj problema koje smo imali u prvih nedelju dana za rešavanje, imam osećaj da sam ovde makar tri, ako ne i šest meseci. Ali kada prođu te neke najteže prepreke, sednete na terasu, pogledate na Coit Tower ili Bay bridge i shvatite – jebote, živim u San Francisku. Lud osećaj. Baš, kakav je i sam grad.

I kako ti je u Americi?

… je pitanje koje sam čuo oko 200 puta u prethodnih mesec dana. Odgovor je vrlo kratak – dobro je. Jer, stvarno je dobro. I nema to toliko veze sa mojim afinitetima prema drugoj zemlji, koliko sa činjenicom da je nekada u životu dobro napraviti korak dalje, i krenuti iz početka. Poteškoće postoje kada ovo uradite, pogotovu u poslu, ali upravo taj osećaj da ste ponovo na nuli vam da snagu da sve to izgradite iz početka. I osvrnete se malo na život iza sebe i shvatite gde ste i kako grešili.

“Novi život” vam nametne i neke nove navike. Ili samo pomogne da steknete one koje tamo nikako niste uspevali da učinite dovoljno redovnim. Naprimer:

  • Rano ustajanje – ovde nije toliko divlje kao u Beogradu, ili još ne znam dovoljno ljudi. Imao sam ogromnih problema sa spavanjem tamo. Nisam znao ni kad ležem, ni kad ustajem i to je trajalo predugo. Ovde vas nekako ceo sistem unormali, od škole koja počinje rano do klubova koji rade do 2. Rezultat, svako jutro oko 8, pola 9 sam na nogama, naspavam i spreman za rad. I zaista uživam u tome, prvi put posle 10 godina.
  • Čitanje – svi žele da čitaju više, to je nekako kliše svih klišea. Ali kada se ni ne naspavate kako treba, teško je očekivati da ćete čitati. Štreber sam, i to me jako frustriralo. Ovde je to nekako prirodno došlo sa školom, ali i sa potrebom da usavršim svoje pisanje na engleskom. Puno čitam i to mi daje neverovatnu energiju. Doduše, nisam jedini. Ceo grad je ovde u fazonu čitanja i pisanja i to je deo te neke “umetničke” atmosfere koja prekriva ovaj grad.
  • Vežbanje – čudna stvar vezana za SF jeste da je to ustvari jako mali grad, za čiju su poznatost uglavnom zaslužne snažne istorijske reference vezane za ovo područje. Veličina u ovom slučaju vas “tera” da veći deo dana provedete hodajući umesto u kolima/prevozu, tako da ste manje više svakog dana aktivni. I ceo grad je u istom fazonu. Svi vežbaju, trče, voze bicikle i ovo nije Amerika debelih ljudi o kojoj vam svi pričaju.

Šta je zaista dobro u Americi?

Osim stvari koje sam gore nabrojao, verovatno što bih prvo pohvalio vezano za ovu zemlju, a posebno Kaliforniju i San Francisko, jeste neopterećenost ljudi drugim životima. Iako je ovo mač sa dve oštrice u trenutku kada ste u nekom problemu zapravo vam bude mnogo lakše da funkcionišete kada vam se život ne svodi na objašnjavanje drugima zašto i kako nešto radite. Takav je sistem, imate prijatelje ali se oni ne upuštaju previše u vaš život ako vi to zaista ne tražite. Promena koja neverovatno prija.

Sve je orijentisano ka maksimalnom ispunjenju vaših potencijala i na vama je da to ispunite ili ne. Takav je sistem. I nije problem naći posao, već je problem odabrati onaj koji je pravi. Sistem te gura da napreduješ, da budeš bolji da se penješ gore. Već druge nedelje smo uspeli da budemo drugi na ovdašnjem Startup Weekendu. Tu shvatiš da svima trebaju dobri ljudi, i da nema puno zime za posao ako znaš i želiš da napreduješ. I ne, nisu oni puno bolji od nas. Naprotiv! Oni su samo spremniji na poraz, spremniji su da iz istog izađu pametniji i da idu dalje. Ovde se niko ne smeje poraženima, jer svi znaju da ti isti sutra mogu biti pobednici. To je nešto što se u ovom okruženju desilo toliko puta.

Ne treba zaboraviti okean, parkove u kojima možeš da se izležavaš do mile volje, a da te niko ne gleda popreko i krovove. Kada bih se sada vratio u Beograd jako bi mi nedostajala ta mogućnost da blejiš na krovu zgrade. Sa vrha je lakše sanjati zvezde.

Šta mi nedostaje?

Polako mi se kristališe slika u kojoj je Beograd grad sa najboljim ugostiteljskom uslugom. Ovde se sve polaže na customer service-u, preljubazni su i možete da ih maltretirate koliko hoćete, da vraćate stvari, menjate ih i šta sve već ne. Pisao je i Nino već o tome. Ali više je to deo šablona neko nekog rada po osećaju. Zaista je teško naći mesto gde možete da sednete i normalno popijete kafu. Da vas ne opterećuju, da vam je posluže onako lepo sa keksićem i šećerom koji nije nešto najslađe na svetu što ste probali. Jednostavno nisam još uvek uspeo da nađem dobru kafu. A i kada sam već spomenuo šećer, nedostaje mi slana hrana. Sve je preslatko. U kafu ne stavljam šećer jer nema previše smisla. Burgeri su slatki, pomfrit je sladak.

I naravno – prijatelji i roditelji. Bio sam spreman na to da će mi nedostajati, ali na to nikad niste dovoljno spremni. Našao sam tekst koji sam davno pisao za 365 dana koji je baš govorio o tome, i koji se mi se vratio pravo u lice 18 meseci kasnije.

Obrazovanje u US

Na kraju je ostalo i obrazovanje, kao glavni razlog mog dolaska ovde. I kada se osvrnem na tih 30-ak dana ovde, i na sve što sam prošao u školi i oko škole, mogu da kažem da je ovo verovatno najbolja odluka koju sam doneo u životu. Možda je prerano da to tvrdim i možda će mi se vratiti u lice isto kao i onaj tekst gore, ali trenutni osećaj mi govori da to moram da napišem. Obrazovanje ovde je nešto što smo svi mi proživeli kroz američku kinematografiju. Od onog čuvenog Class of 2013, do mogućnosti da igrate fudbal za tim fakulteta ili radite u okviru nekog kluba. Sve je podređeno pojedincu, i piramida je u potpunosti obrnuta u odnosu na onu kod nas. Profesori su ti koji se cimaju oko vas, zovu vas, teraju da dolazite na konsultacije, daju vam zanimljive članke za čitanje. Oni su više mentori nego diktatori.

Jako puno se pridaje značaj praktičnom i timskom radu. Sve se radi kroz tim, a pokušavaju da nas ubace u neke projekte od samog starta. Ako pritom primete i da imate ličnu inicijativu to vas diže na sledeći nivo. Infografika koju sam crtao za školu je privukla pažnju zaposlenih i sada smišljamo na koji način mogu da pomognem školi u predstavljanju na Internetu.

Ako bih trebao da nađem neku manu ovom sistemu, ona bi se ogledala u sporosti. Sistem je prilagođen svima i prati i najprosečnije studente. I onda sve zna da se odvija sporije nego što biste želeli. Ovome ne pomaže činjenica i da sam malo mator u odnosu na ostale studente (prosek je oko 25.). Uz to udžbenici su jako skupi ako ih legalno nabavljate. Knjige koštaju i po 200 dolara i nije vam baš prijatno kada morate da ih kupite. Pritom, torenti i nisu najpametnije rešenje, kako je ovo država čije se bogatstvo u velikoj meri bazira na jakom zakonu o autorskim pravima.

Ako mi je dobro, onda ništa

Ovo je put koji traje najmanje 11 meseci i možda je prerano da donosim bilo kakve zaključke. Zadovoljan sam, i verujem da to jeste bitno posle svega što mi se dešavalo poslednjih par meseci. Nije sjajna situacija finansijski, ali polako kapiram sistem i gledam kako će se to promeniti u narednom periodu. Iako bih trebao da budem zabrinut, neobično sam hrabar za situaciju u kojoj se nalazim. Pre ili kasnije shvatite da ako vas od nečega što zaista želite i što doprinosi da budete bolja osoba deli samo novac, to zapravo i ne predstavlja neki problem. Motiv je taj koji je problem. Sa motivom i sampouzdanjem doći će i novac. Možda ćete pozajmiti, možda istovarati brodove sa rakovima ali sve se to da rešiti dok postoji cilj koji želite da rešite. San, na čijem ste putu da ga ostvarite. I dok budete čitali ovaj tekst, uz nedeljnu kafu koju ste priželjkivali prethodnih dana, poručiću vam samo da ne dajete da vam diraju snove. Shvatićete koliko su važni kada ostvarite jedan.

 

53 replies on “#mesecdana

  1. Zaplakao sam na poslednji savet o snovima! Odlichan tekst.

  2. I kao sto ti vec rekoh u preostalih 11 meseci nadji kineskinju. Jeste sablon ali ljudi kazu da je nezaboravno iskustvo

  3. Odlican tekst :) Podsetila sam se svih osecaja kroz koje sam ja tu prosla pre godinu dana. Novac ce se naci, ne brini puno oko toga, samo nastavi da radis sve sto radis i sada i daj 100% sebe u sve sto radis, to je vise nego dovoljno ;)

  4. I moja jutarnja kafa i ja smo uživale uz ovaj tekst! :)
    Rado bih da proživim makar mesec dana takvog tempa. Gde te sistem motiviše da napreduješ i da se trudiš, a ne da je skoro pa sramota da kažeš da si student i da radiš.
    Volim ja Beograd, ali fali nama malo tog Zapada.

  5. Najbolje što volim kod Slovenije jeste upravi ta nezainteresovanost ljudi za sve oko sebe. Briga njih jesi li izašao go na trčanje, apsolutno ih ne interesuješ. Druga stvar je vežbanje – i ovde se svi, ali baš svi bave nečim.
    Mnogo mi je drago da si otišao, i mnogo mi je drago da si se pronašao tamo.
    I ne brini: kad počneš da kukaš na tu državu u kojoj si, značiće da si ok i da si postao njen građanin ;)

  6. Овај текст ми је улепшао суморно београдско јутро. Разлог више за то је што си ти задовољан и што ти је добро тамо. Чувај се и буди оно што јеси, то ће да ти отвори сва врата!

  7. Hvala za tekst, odgovorio mi je na sva pitanja koja sam potencijalno imala :)
    Mogu samo da zamislim koliko je lepo živeti u San Francisku. Iako nisam neki ljubitelj Amerike, svi koji su bili u SF kažu da im je to najlepši grad koji su ikad videli.

    Ja sam na trenutno masteru u Amsterdamu, i on mi je isto otvorio oči posle FONa. Toliko je sistem napredniji i kvalitetniji da tek sad shvatam zašto BU do skoro nije ni bio na listi 500 najboljih unverziteta. Naravno, nije toliko drugačije kao kod tebe, više se drže te neke evropske tradicije, ali je svakako naprednije i kvalitetnije.

    Mada ja imam suprotan problem od tebe, a to je da sve ide prebrzo. Postizavam, ali jedva. Iako sam na FONu kao bila student generacije, ovde se stvarno ponekad osećam kao retard :) Već posle mesec ipo dana imamo dva izuzetno teška ispita za koji svaki treba da spremimo po 1200str literature. Evo gledam sad unazad i divim se samoj sebi kako sam uopšte uspela za mesec ipo da pročitam 2400 strana stručne literature. Srećom knjiga nema, već učimo sve iz članaka HBR-a, Journal of Management i sl.. Doduše na štampanje ode onda puno para, ali sam ja provalila da mi odlično ide čitanja članaka na iPadu uz alikaciju iAnnotate s kojom imaš osećaj da držiš pravi papir u rukama. Čak sam i neke kolege ubedila da im je to isplativije i more eco-friendly tako da su kolektivno svi kupili iste :)

    Nadam se da ćeš se za pare snaći, ne znam da li si razmišljao da konkurišeš za neke stipendije u Srbiji? Npr. mislim da je još uvek otvoren konkurs fonda za Mlade Talente. Nisu neke pare, ali nisu ni za bacanje.

    1. Ehej. Nama je većina knjiga na iPadu koje dobijamo od faksa. Nema štampanja jer dobiješ iPad na početku školovanja i preporuku da kupiš iAnnotate :) Super je aplikacija, rabim je do iznemoglosti. Što se tiče stipendija nemam baš puno šanse jer mi je prosek iz Beograda samo 8.05 dok većina domaćih stipendija traži makar 8.5, jbg, ona za studije u inostrastvu bi mi baš lepo legla :)

  8. E ako si u Ivanjici sanjao SF, nek ti ja sa srecom :) Samo guraj. Ako treba para, javi se, skupicemo nesto :)

    1. pa sanjao sam da stignem negde daleko, snovi se kristališu vremenom :)

    1. Pišem za mystudiesathult.com koliko stignem. Pisani engleski mi još uvek nije toliko bogat pa me je i malo sramota ali mmoram da radim na tome :)

  9. Što se tiče kafe, kao i u svakom drugom većem gradu, ne možeš pogrešiti ako odeš u Little Italy. :)

  10. Dajes puno snage drugima. I bas je zabavno citati, otkrivas nove vidike, sto bi se reklo. I imas odlican tajming za nedeljnu sporu kafu. Hvala sto umesto debiloidnih dnevnih vesti u Srbiji imam sta da procitam barem nedeljom. Ne prekidaj tradiciju.

    1. Hahah setio sam se toga na kraju, ali bi tekst bio baš patetika da sam dodao i – makar taj san bio i san Francisko :)

  11. dve stvari za tebe:

    1. tall white ice mocha with soya milk and no whipphed cream u starbucks-u
    2. za torente.. znam ljude.. koji znaju ljude.. koji ne zive u americi : D

    a SF.. prelep grad, mora da uzivas samo gledajuci unaokolo

  12. Tvoje iskustvo je jako slično mom. Isto sam i ja mesec dana na master studijama, samo što su u Londonu. Mogu ti reći da se 90% stvari poklapa sa tvojim iskustvom. I ovde je ceo sistem prilagođen tebi, ima 10 servisa koji ti pomažu oko akademskog pisanja, kritičkog razmišljana, pravljenja CVa, prijave za posao, organizovanja "mock" intervjua. Sve zavisi koliko si spreman vremena da uložiš. Knjige su ovde u proseku 50 £, na Amazonu su oko 30 £, nema šanse da nađeš .pdf
    Razlika u odnosu na Srbiju je što nigde, ali NIGDE ne gubiš vreme, šta god radiš, produktivno je. Kod kuće sam pola vremena na fakultetu gubio tražeći pravu informaciju o vremenu, mestu, knjigama….

  13. Izmami mi suze, bukvalno! Sad, možda je i zbog hormona, ali zaista divan motivacioni tekst i odgovor svima koji se pitamo baš to: "A kako ti je tamo?" :)
    Uživaj i upijaj što više i – ako ne moraš – i ne pomišljaj na vraćanje! Sem u posetu :))

  14. Iskreno, nisam čitala tvoj blog dok nisi otišao u USA :) Otpor prema #uticaj-ni etc. :P Moram ti reći da ću ga od sada pratiti. Veoma hrabor i inspirativno. Daje snagu i veru da nikad nije kasno za ostvarenje snova i promenu. A kinta, ona će već doći :))) Srećno!

  15. Baš sam juče bio u Ivanjici. Uživao na vodopadu i šetnji. Lol. Ovo ti vraćam milo za drago jer nas nonstop mamiš informacijama iz SF-a.

  16. Kafu bolju nećeš naći u Americi. A ni vode se nisam tamo napila … Slatka soda, bljak.
    Ako treba garderoba & pokloni – preporučujem Kaplan's
    1055 Market Street, San Francisco, CA 94103 – to drži familija mog EX-a. :)

  17. Meni je značajno to što pišeš o postojanju sistema. Imam drugaricu koja je non-stop i svuda kasnila i onda je otišla tamo i naplaćuju u bibilioteci kad kasniš sa vraćanjem knjige, kako redovna i tačna je postala……..

  18. Divno, sve se može kad se nešto hoće.Budi hrabar, i spreman na sve…al' i na mnogo toga što će ti se ostvariti! Srećno!

  19. kad sledeci put chujem " a kako ti je tamo" prosledicu im tvoj link. skroz si opisao ono shto i ja mislim o zivotu ovde(USA). jedina razlika je sto sam ja na istochnoj. srecom smo u velikim gradovima, da smo negde na jugu utisci bi bili sigurno drugaciji, ali sam sigurna da je princip zivota isti,pa ko se kako uklopi. i to pochinjanje od nule. osecaj kao da si se ponovo rodio, ali pametniji za sve ono shto si u proshlosti zbrljao:) srecno u ostvarenju snova!

  20. mnogo me je obradovao tvoj tekst jer sam pronasla dosta sebe u njemu.
    sto se tice kafe, sve dok je pijes iz gusta nisi dovoljno dugo u americi. kad budes opisivao kafe po jacini a ne ukusu, onda znas da postajes pravi gradjanin amerike :)
    nego, da ne pametujem mnogo, htela sam da ti dam par saveta za knjige:
    amazon (international editions) ove knjige nisu u boji i nemaju tvrd povez pa su dosta jeftinije. problem je samo sto ne mozes da ih preprodajes u knjizarama jer tehnicki nisu za prodaju u americi
    coursesmart.com i chegg.com pogledaj ako ovde mozes da pronadjes svoje knjige, ovi sajtovi ih iznajmljuju, izadje jeftinije.
    half.com polovno polovno polovno. jos posle ako mozes da preprodas odlicno! :)
    lokalne biblioteke-iznenadio bi se sta sve mozes da pronadjes sto u gradskoj sto u fakultetskoj biblioteci. ne znam za tvoj fax ali moj radi na principu pozajmljivanja ne samo iz nase biblioteke vec i okolnih, raspitaj se, vredi saznati
    hope that helps a bit. knjige su toliko skupe da dobijem napade panike kad se registrujem za casove i vidim sta sve profe traze.

  21. Najbolji espresso u San Francisku sam pio u Reader's Bookstore, u Fort Mason Center. Takođe, Philz Coffee je vrlo dobro mesto, a i sa restorančićima u Little Italy ne možeš mnogo pogrešiti.

    Lepo je pročitati tvoje utiske o SF i Kaliforniji, vratilo me u vreme kad sam i ja proživljavao istu katarzu.

    Samo zadrži entuzijazam, na bolje se čovek vrlo lako navikne.

  22. Enijače, manijače, prijatelju, sapatniče… Mnogo mi je drago da si se lepo snašao u SFu.

    Ovo za knjige me je iznenadilo (200 dolara?!), ali e-bay i starinarnice nisu loše rešenje, zar ne? Pošto kopiranje ne dolazi u obzir.

    1. Pa sve je skupo, ako kosta 200 u radnji mozda na eBayu mozes da nadjes za 100. Snalazimo se za sad nekako sto nam sa raznih strana nabave PDFove, ali u svakom slucaju je skupo…

  23. Važno je otići, probati, upoznati, istražiti, naučiti i razvijati se. Kao što si i sam rekao, motiv je najbitnija stvar u svemu. Lično, čekam da mi novac postane motiv da ostanem na zapadu (Nemačkoj) ;-) Mnogo toga mi nedostaje dole, a pogotovo, sad ćeš da se smeješ, lepota, mladost, spontanost i ludilo naših ljudi :-) Čovek treba da je stvarno jak da izdrži zov srca, ali i jak da posluša srce. Sve najbolje, poz.

  24. Samo napred , snacices se za sve, a iskustvo koje budes stekao bie od neporcenjive vrednosti!
    Uzivaj!

  25. Samo napred…sve sto pises o promenama navika i ucenju novih sustinskih stvar podrzavam…posle 11 meseci provedenih u Brazilu… Vracam se kuci uskoro pa cemo videti koliko sam se promenio…

  26. Grozno je to kako nam neki drugi sustavi vrednosti nametnu navike koje smo do tada imali, ja ti se osobno divim jer stvarno je uspeh skupiti snagu i krenuti ispočetka!
    LP

Comments are closed.