Sve što se sada dešava kao državi je sublimat dešavanja koja su se desila drugim državama u prethodnom periodu. Istorija je ciklična, pojave dolaze i odlaze i naša posebnost je samo u tome što se određene pojave događaju u baš tom trenutku.
Povod ovog razmišljanja je proizašao iz jednog Bluzovog tvita danas u kome je kritikovao onaj znak o blokiranju raskrsnice. Nisam aktivan vozač ali teško da možete da ne primetite ogromnu crvenu fleku na raskrsnicama u Beogradu. Međutim ovo nije zaista tačno, i ta kritika proizilazi iz toga što vi najviše vremena provodite na toj lokaciji i, prirodno, primećujete stvari koje vama smetaju. To što su one unikatne vama samima, ne znači da su unikatne i u celom svetu.
Koliko ste samo puta otišli nervozni van kuće zbog kose koja ne liči ni na šta, ili u izgužvanoj odeći, a da to niko nije primetio? Verujem, mnogo. Razlog je u tome što najviše detalja primećujete na sebi, i ako te iste detalje nikada nećete primetiti na drugima. Dva para istih čarapa u dva dana. Duks koji nosite isti put ove nedelje. Ili fenomen kada želite da kupite neki automobil, pa samo njega viđate na ulicama.
Dignite ovo na primer grada. Ako upitate stanovnika Ivanjice, o kojoj sada već stalno pišem, on će vam obavezno reći:
- Ivanjica ima najgore policajce na svetu. Svi su lopovi i prepuni su para.
- Najviše droge u Srbiji ima u Ivanjici. Eventualno će spomenuti Arilje, jer dotle dopire njihov pogled.
- Niti manjeg grada, niti više kafića.
- Najgori su vozači iz susednog grada
Razlog je isti. Gledate problem iz svoje perspektive i ne vidite kako je tamo negde gde je gore nego ovde.
Najveća prednost internacionalnih škola je upravo činjenica da upoznate ljude iz celog sveta i shvatite i njihove probleme. Ne postoji novac kojim se ovo može kupiti. A saznanje koje vas gotovo uplaši nije činjenica da smo mi svi različiti, koliko činjenica da smo 80% isti. Potpuno isti, i da onih 20% koji čine kultura, tradicija i jezik samo predstavljaju drugačiju dekoraciju jedne iste torte. Tako ćete u istoj toj školi videti a životom u drugom zemlji i saznati:
- Da i Nemci kada uprljaju jaknu čokoladom pljunu na prst i krenu da je očiste
- Da je život u Venecueli danas identičan životu u Srbiji devedesetih. Uništena je uspešna privreda i vlada kriminal. I svi čekaju da se smeni diktator, da bi došli do boljeg života. Izvoz sportista im nije stran, prednjači bejzbol za razliku fudbala i košarke kod nas.
- Da sva post-socijalistička društva imaju neverovatnu potrebu za isticanjem. Odavde i neukusno ponašanje Rusa ili Kineza koji su prepuni novca. Identično onom koje ćete videti i kod naših tajkuna.
- Da i u Americi koja je jako liberalna na kraju se uvek sve svede na izbor demokrata ili republikanaca. Liberali nikad ne uđu u završnicu. Elita se vidi, ali se na kraju uvek masa pita.
- Da kada god pomislite da je zajebano zato što ste Srbin, i da svi misle da ste kriminalac, treba da izađete u grad sa nekim od Arapa ili Muslimana. Naši makar rade svuda na vratima…
I tako dalje. Nismo savršeni, ali nismo ni najgori. Ako uporedite uspešne od neuspešnih zemalja, shvatite da pored tog neuspeha o kom sam pisao, ali i uspeha (sjajan tekst u Politici) razliku zapravo pravi sistem koji pogoni celo društvo. A ove dve stvari su inkorporirane u njega. Treba malo razmisliti o tome. Kada pogledam sa strane sve ono što se napiše u Srbiji, pomalo mi bude i žao što sam pisao sve što sam pisao dok sam bio tamo. Ali, nisam mogao da vidim drugačije, jer sam previše gledao u jedan isti odraz. Nije tajna da se duh devedesetih ozbiljno oživeo svime što se skorije desilo, nije tajna ni da nismo u top 50 zemalja u svetu. Ali nismo ni najgori, i ima tu dovoljno prostora za napredak.
Ako imate mogućnosti putujte da biste videli više i čitajte da biste shvatili i druge. I umesto još jednog kukanja o tome kako je sve sranje, pokušajte da razumete zašto je to tako. A onda krenite da radite. Jedino tada možete da očekujete da će neke stvari i krenuti na gore. Nije lako i traje, ali vaš život je u pitanju i teško da će vam pomoći neko drugi ako ne pomognete sami sebi.
Zakacih se za elita:masa. Mi ovde vise nemamo masu koja bi bilo sta pokrenula… Sa 18 nisam htela da ostanem u Holandiji, sa 39 bih otisla. Kod nas je normalan narod manjina, a masa su “cekaci” kojima je OK i stand-by, samo da ima Pinka i Zikine sarenice… Btw, svaki putkad ti pisem, ja kazem STAY THERE i molim te da me poslusas.
:*
Mi smo prošli vikend seli u auto sa SRB tablama i otišli u Albaniju, ‘nako. Bili hrabri i nisu nas mnogo klali usput. Preporučujem. Vidi se da pokušavaju, da se radi i ulažu neki novci, ali i dalje to izgleda kao da je atomska bomba pala. Tako izgleda oslanjanje na sopstvene snage i kada si sa strane, van puteva. Povratak u Crnu Goru bio je kao sletanje na drugu, predivnu planetu.
A opet, u Crnoj Gori smo poslom i postaje ti jasno posle nekog vremena da nema viceva, sve je tačno. :) I kad tako gledaš, mi i nismo baš tako loši, dok nas ne uporediš sa zemljama istočne Evrope, sada uglavnom EU.
Svim EU-skepticima preporučujem da kad idu u posetu u EU, ne idu na Halkidiki ili kod rodbine u Beč nego se provozaju kroz sporedne puteve i sela Madjarske, Slovačke, Češke, Poljske, istočne Nemačke i uporede sa našim selima. Bez povezivanja sa naprednim društvima naša sela će polako pusteti i ličiti sve više na albanska.
Mislim da će velika katastrofa za nas biti ako nas Rumunija i Bugarska zaobidju autoputem i tako zaista postanemo “rupa na mapi”, kako naš precednik jednom reče. Onda stvarno neka nas proglase za rusku guberniju (još jedna budalaština istog) pa nek teče vodka.
Taman smo tu negde sredina što i nije strašno, ali može i bolje.
BTW, evo ti jedan interesantan tekst, možda već sada prepoznaješ neke stvari:
http://www.fluentin3months.com/no-usa-for-me/
Hahaha, imam ovaj tekst u bookmarksima, hteo sam baš da ga iskoristim za neki od budućih tekstova o tome šta nije toliko dobro u Americi aka šta je bolje u Srbiji. Dok pijem odvratnu kafu iz Starbaksa :D
Čekaj, počeo si da trčiš i da čitaš? :)
Lako je njima, oni imaju PayPal…
Na današnji dan pre neku godinu – mislim da je odgovor ili drugi ugao – http://www.gaia.rs/2010/11/18/izlazak-iz-svog-sela-dan-u-kompaniji-10/
Nije sve tako sivo, kad imas s nekim otić’ na pivo :)
Upravo to, jesmo loši, ali daleko od toga da smo najgori. Volim ovu zemlju (zemlje) i svakodnevno nailazim na ljude koji me inspirišu i motivišu…
Volimo “Ivanjica primere” :)
Odličan tekst. “Be the change you want to see in the world” reče Gandhi…